Sasvim neopravdano, u eri vladavine 'Netflix & chill' stila razonode, opera je zapela u okovima oštrih stereotipa. Taj nekada ultimativni oblik zabave, danas neki smatraju dosadnim, skupim, zamornim...
No, mnogi od tih stavova nemaju činjenično utemeljenje, već samo narušavaju imidž jednom od najsloženijih oblika umjetnosti. Opera, naime, kombinira pjevanje, glumu, orkestralnu glazbu, kostime, scenarij, a često i balet kao vrstu plesa.
Tko god operi pristupi otvorenog uma, pronaći će u njoj nešto što će ga privući. A prvi korak na tom putu prihvaćanja nepravedno zanemarene opere jest suočavanje sa stereotipima. Zato smo odlučili konkretno razjasniti pet najčešćih stereotipa vezanih uz operu.
1. stereotip: Opera je skupa.
Realnost: Opera je često jeftinija od mnogih drugih oblika razonode.
Kazališne i operne kuće znaju se naći na meti kritika zbog skupih ulaznica. Iako su cijene u nekim čuvenim svjetskim destinacijama poput Sydneyske opere nešto više, većina kazališta i opernih kuća prilagodila je cijene širokoj publici.
Primjerice, ulaznica za operu "Medij" Giana Carla Menottija pod ravnanjem Josipa Šege u režiji Caterine Panti Liberovici koja se može pogledati 6., 9. i 15. prosinca u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog stoji samo 100 kn.
Za usporedbu, najjeftinija ulaznica za koncert Celine Dion sljedećeg ljeta u Areni Zagreb je 445 kn, a za prosinački koncert Crvene Jabuke 130 kn. Na dan utakmice hrvatske i ruske reprezentacije na Poljudu, cijena ulaznice za Zapad iznosila je 250 kn, a ako sutra odlučite razgledati Dubrovačke zidine to će vas stajati 200 kn.
Dakle, kada se sve uzme u obzir, istina je da su ulaznice za operu zapravo vrlo jeftine.
2. stereotip: Opera je dosadna.
Realnost: Opera je uzbudljiva, bezvremenska i relevantna za današnje društvo.
Pjevanje o prahistorijskim temama s kojima se ne možemo povezati svakako zvuči dosadno, ali to nije opera. Uzmimo za primjer "La bohème". Zaplet je toliko uzbudljiv zaplet da je njegova priča prevedena u popularni brodvejski mjuzikl "Rent". A "La Traviata"? Možda ćete prepoznati glavne točke radnje i likove u senzacionalnom filmu "Moulin Rouge" Baza Luhrmanna.
U svakoj od tih "starih" opera mogu se pronaći poveznice s današnjicom, a problemi se mogu interpretacijski prilagoditi trenutku. Novije opere su često koncipirane kao društveni komentar, poput moderne američke opere "As One" koja pruža intiman pogled na inspirativno putovanje transrodne protagonistice Hannah.
Ranije spomenuta, opera "Medij" izrazito je moderna i specifična jer se rijetko u ovoj vrsti umjetnosti govori o spiritualnom i okultnom. Ova glazbena tragedija govori o lažnoj vidovnjakinji čiji iznenadni susret s nepoznatim dovede do kaosa i ubojstva, a sve je dočarano snažnom glazbom nalik dramskom recitativu napisanom za orkestar od četrnaest glazbenika. U svojem libretu Gian Carlo Menotti je prema vlastitim riječima prikazao igru ideja koje opisuju tragediju žene ukliještene između dvaju svjetova, svijeta realnosti koji ne može potpuno shvatiti i nadnaravnog svijeta u koji ne može vjerovati.
Sam Menotti bio je talijansko-američki skladatelj i libretist koji se trudio popularizirati operu. Upravo je on zaslužan za prvu operu ikada napisanu za televiziju u Americi. Radilo se o božićnoj operi "Amahl i noćni posjetitelji" koju je napisao za NBC, a prvi put je emitirana na Badnjak 1951. Publika se zaljubila u operu, pa je njezino emitiranje postalo blagdanska tradicija.
Libreto i glazbu za operu "Medij" Menotti je 1946. napisao po narudžbi za Sveučilište Columbia, gdje je i praizvedena. Pet godina kasnije, potaknut velikim interesom, Menotti je uz pomoć redatelja Alexandera Hammida napravio i filmsku verziju "Medija" u film noir stilu.
3. stereotip: Neću razumjeti ništa što se događa.
Realnost: Kazališne i operne kuće prevode djela tako da publika uvijek zna što se događa.
Opere se gotovo uvijek pjevaju na originalnom jeziku, onom na kojem su i pisane. Neka od najznačajnijih djela su na talijanskom, njemačkom i francuskom, iako svaki narod, naravno, ima i svoje opere na repertoaru. Lisinski je skladao "Ljubav i zlobu", prvu izvornu hrvatsku operu, a čak i oni koji nikada nisu pogledali operu znaju poneki stih iz opere Jakova Gotovca "Ero s onoga svijeta".
Dakle, iako operni pjevači još uvijek mahom nastupaju na stranim jezicima, kazališne i operne kuće poduzimaju različite korake kako bi pomogle publici razumjeti sve što se događa na pozornici. Zato uvijek izdaju programe prije svake izvedbe, unutar kojih publika može naći detaljan sinopsis koji objašnjava što će se događati u priči. Izbjegavanje spoilera krivi je pristup kada je u pitanju opera. Prije nego što se podigne zastor jako je dobra ideja proguglati sve detalje kako bi u potpunosti mogli uživati. No, ne brinite, fokus je ionako na glazbi, a ne na dijalogu.
K tome, uz genijalnost skladatelja i izuzetnih talenata izvođača, raspoloženje i emocije će se lako prenijeti tako da će publika intuitivno moći razumjeti što se događa na sceni.
Primjerice, u fokusu opere "Medij" je lažna vidovnjakinja Flora, koju je sjajno utjelovila nacionalna operna prvakinja HNK u Zagrebu, Dubravka Šeparović Mušović, koja se zapliće u kaotične lažne seanse, a jedna je posebno uzdrma. Naime, Madam Flora, uz pomoć svoje kćeri Monike i gluhonijemog sluge Tobyja, koje tumače Ivana Lazar i Leonard Lampert, vara klijente na lažnim seansama sve do trenutka kada sama Madam ne doživi paranormalno iskustvo koje ju prestravi i otjera u ludilo. Paralelno, razvija se i ljubav između Monike i Tobija, a onda Flora prenuta iz sna, u jednom trenutku histerično viče: "Tko je to? Govori ili ću pucati!" Na koncu, zapuca i vrišti: "Ubila sam duha! Ubila sam duha!", a ispostavi se da je ubila Tobyja koji se skrivao iza kutije s lutkama jer se usred noći htio došuljati do svoje ljubljene Monike.
4. stereotip: Sve opere su zamorno duge.
Realnost: Opera može trajati tri i pol sata, ali i tri i pol minute.
Kazališne i operne kuće i dalje postavljaju one klasične opere s tri ili četiri čina, ali sve više njih odmiče se od tog formata i nudi izvedbe koje su otprilike dužine dugometražnog filma. Neke su opere čak i kraće od toga. Najkraća opera "The Sands of Time" traje tri minute i 34 sekunde, a djelo je velškog skladatelja Petera Reynoldsa iz 1993. Unatoč tome što je iznimno kratka, ona obuhvaća sve sastavne dijelove opere - uvertiru, uvodni refren, arije i recitativ.
Opera "Medij", koja se u prosincu može pogledati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagreb, kratka je tragična opera u dva čina, a ukupno traje samo sat vremena.
5. stereotip: Opera je pretenciozna.
Realnost: Nije opera pretenciozna, nego su fanovi ekstremno uživljeni.
Baš kao što ste vi možda fan Harryja Pottera ili "Igre prijestolja" pa znate svaku sitnicu, volite ispravljati ljude i raspravljati o tome, tako se i ljudi koji vole operu užive u taj magični svijet u raskošnim kazališnim i opernim kućama. Ljudi koji vole operu lako postanu entuzijastični, pa se nekome tko ne poznaje taj svijet to može učiniti pretencioznim, no opera sama po sebi nikako nije pretenciozna. Štoviše, ako krenete prateći prave korake, lako ju je zavoljeti.
Odabir svoje prve opere zna biti izazovan, no savjet je da odaberete operni naslov prema tome koliko vam radnja zvuči zabavno, a ne prema uvaženosti. Baš kao što "Građanin Kane" neće biti prvi film koji ćete pokazati svom djetetu, samo zato što je iznimno važan za kinematografiju, tako postupite i s odabirom opere.
Menottijeva opera "Medij" odličan je odabir za probijanje leda. Zabavna je, napeta, moderna i kratka, baš poput dobrog filma.
Ako se ovog prosinca odlučite pogledati "Medij", osim na blagajni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te KD Vatroslava Lisinskog, ulaznice možete kupiti i online putem, na portalu HNK te na portalu Lisinskog.
Imajte na umu da je ulazak na izvedbe moguć isključivo uz predočenje važeće EU digitalne COVID potvrde (u elektroničkom ili papirnatom obliku) prema uputama iz Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.
Brzo antigensko testiranje po cijeni od 50 kn moguće je obaviti na dan izvedbe od 18 do 19:30 u prostorima Lisinskog ili najranije 48 sati prije koncerta u poliklinici Life uz predočenje ulaznice za program u organizaciji KD Vatroslava Lisinskog.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu.