Kada prođe rosa, oko 9 sati, kreće berba krastavaca i do 12 ona mora biti gotova. Krastavci zatim idu na kalibriranje i razvrstavanje po veličini. U 15 sati kreću u Podravku i u 22 sata izlaze iz tvornice ukiseljeni u teglicama. Proces je to kojeg Saša Lenček (41) ponavlja svakog dana tijekom sezone, već dugi niz godina. Na 11 hektara zemlje i u šest plastenika uzgaja 15-ak različitih povrtlarskih kultura. Sezona intenzivnog rada započinje 20. siječnja, a završava tek 20. studenog. I ne, to mu nije primarni posao, to mu je ljubav i hobi koji donosi zaradu.
- Na 1000 metara polja ide oko 3,5 tisuća sadnica krastavaca. Sezona berbe otvara se srpnju i traje do rujna. Prošle smo sezone na istoj toj površini proizveli 13 tona krastavaca, a potrošili 96 tisuća litara vode – objašnjava nam Saša i dodaje s osmijehom da je sve to netko trebao ubrati.
Saša je po zanimanju policajac. Završio je kriminalistiku u Zagrebu i nakon fakulteta nekoliko godina radio u Vukovaru. Odlučio se ipak vratiti kući u Ludbreg, raditi u Varaždinu kao policajac te unaprijediti OPG svoje obitelji. U MUP-u radi već 20-ak godina i kaže da mu je to osnovni izvor primanja.
- Fakultet sam upisao jer sam se time stvarno htio baviti, a onda sam naknadno još završio i srednju povrtlarsku školu, u to sam vrijeme bio stariji od razrednice. Trenutno je OPG na moje ime, tata je umro, mama je u mirovini, a sestra i žena rade –govori nam Saša.
Kada smo ga posjetili na imanju, Saša je došao iz noćne smjene, a nakon našeg odlaska ostao je raditi na pripremama sadnje u plasteniku. Za ovaj posao, kaže, potrebno je puno odricanja i organizacije, važno je u svakom trenutku razmišljati o rizicima. Iako s njim službeno ne rade, cijela obitelj mu je velika podrška i pomoć. Svi se razumiju u povrtlarstvo, pomažu u uzgoju i tijekom berba.
- Da nema moje Antonije i Benjamina teže bi ovo sve podnosio. Oni mi svakog dana pomažu u tekućim poslovima. U sedmom mjesecu imamo najviše posla, ako je suša onda osim berbe moramo i svakodnevno navodnjavati polja, muči nas korov, teže je obrađivati zemlju – govori Saša i dodaje da predškolarac Benjamin najviše od svog povrća voli krastavce, premda mu je draže jesti ih nego brati, a zna i sve poslove u vinogradu.
Štand ispred kuće
U biznis je samostalno krenuo prije deset godina. Kaže da je prepoznao potencijal poljoprivrede, a dodatan vjetar u leđa je bilo i to što nije morao krenuti od nule.
- Naš najveći problem je taj što tržište nije dobro regulirano i ovisimo o vremenskim uvjetima. U jednoj sezoni možemo izgubiti sve. Prošle godine je bila takva situacija kada smo imali elementarnu nepogodu. Uvijek se govorio o nekih 5 do 10 posto sredstava koje mi dobivamo od osiguranja ili države, ali nitko ti neće vratiti ono sve što si uložio – objašnjava Saša.
Ispred Sašine obiteljske kuće stoji štand koji je uvijek pun svježeg povrća. Ima stalne kupce već godinama, ali svake godine dolaze i novi ljudi. Kaže da dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, a oni koji žive u Njemačkoj ili Austriji stanu usput.
No, da posluje samo tako ne bi imao nikakve zarade. Njega, ali i većinu proizvođača ovog područja spašava rad s velikom industrijom, odnosno s Podravkom. OPG ne proizvodi dovoljne količine povrća za samostalno industrijsko poslovanje i upravo je iz tog razloga osnovana poljoprivredna zadruga Ludbreški kraj. Prije 10 godina zadruga je imala 12 članova, a sada ima 111.
- Mi smo kao OPG mali proizvođač, na godišnjoj razini možemo proizvesti samo 40 tona paprike. Ideja je bila ujediniti podizvođače iz ovog kraja i tako na godišnjoj bazi proizvoditi primjerice, 700 tona paprike. Zadruga je zapravo samo karika u lancu od polja do industrijske proizvodnje – objašnjava Lenček koji je ujedno i predsjednik zadruge.
Garancija cijene
Sa svog OPG-a Podravki isporučuje rog papriku, patlidžane, krastavce i feferone, a sljedeće će godine proširiti suradnju i krenuti u nove kulture.
- Mislim da nitko ne obavlja svoj posao dobro kao Podravka. Najbitnije nam je da nam netko početkom godine može garantirati cijenu za cijelu godinu, a to ne može nitko osim njih. Kada s njima dogovorimo otkup, cijenu i proizvodnju, toga se držimo cijele godine i odstupanja nema – pojašnjava Saša.
Osim što od njih otkupljuje proizvode, Podravka im često daje sugestije i savjete te im pomaže u štetama nastalim zbog prirodnih katastrofa.
- Unazad pet godina konstantno imamo nepogode. Najgore je bilo prošle godine kada je bila iznenadna tuča, u pet minuta nam je uništila sve. Nekoliko dana prije toga smo svoje presadnice posadili na polje i počeli brinut o njima. U tom trenutku ni sam nisam znao što da radim, srećom uskočila je Podravka i osigurala nam je dovoljan broj novih presadnica – govori Saša.
Osim vremenskih nepogoda, poljoprivrednici zadnjih godina muku muče i s poskupljenjima strojeva. Saša se prijavio na natječaj Europske unije za mlade poljoprivrednike za financiranje mehanizacije potrebne za OPG, no onda se dogodila kriza u kojoj su strojevi naglo poskupjeli.
- Onog trenutka kada smo se javljali na natječaj prikupljali smo ponude za strojeve i alate koji su nam trebali prema cijenama koje su tada bile na tržištu. Proces je trajao tri godine, a u tri godine dogodilo se jako puno neočekivanih stvari koje su utjecale na tržište. Projekt je u početku bio u vrijednosti 140 tisuća kuna u stopostotnom financiranju Europske Unije, završili smo ga tek prošli mjesec i on je koštao 280 tisuća. Istina je da smo mi dobili puno sredstava, ali morali smo podmiriti tu razliku – objašnjava Saša.
Usprkos svom poslu, obavezama, rizicima i preračunavanjima, Saša uvijek nađe vremena za obitelj. Svake godine uspiju otići i godišnji odmor, a otkrio nam je i tajnu organizacije.
- Kada završi sezona krastavaca računamo da imamo neka dva tjedna do početka paprike i iskoristimo ih maksimalno – nasmijao se Saša.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.