Odlazak u mirovinu uglavnom se doživljava kao nagli rez. Novopečeni umirovljenici odrade posljednji radni dan, obično u firmi priređuju prigodni oproštaj te po tradiciji od kolega najčešće primaju poklon kao simbol ulaska u novu, mirniju životnu fazu. Odlazak u mirovinu često je trenutak ponosa i važan društveni događaj, no kasnije nerijetko i izvor tjeskobe jer ono što slijedi znači drastičnu i prilično naglu promjenu životnih navika te gomilu neispunjenog vremena. Istraživanja upozoravaju na ovaj problem: mirovina je jedan od najstresnijih životnih događaja, a na Holmes–Rahe ljestvici nalazi se na desetom mjestu od 43, rame uz rame s razvodom ili preseljenjem.
Doduše, taj se nagli rez sve više nastoji ublažiti, a u mnogim državama razvijaju se modeli koji postupno olakšavaju prijelaz iz aktivnog rada u mirovinu. Ideja je jednostavna: smanjiti stres, zadržati društvenu uključenost i omogućiti ljudima da i u kasnijim godinama ostanu produktivni, i to u tempu koji sami biraju. Umjesto da ljudi preko noći iz radnog ritma prijeđu u tišinu i pasivnost, sve češće se nude mekši prijelazi u mirovinu koji obično znače manje radnih sati, nove oblike društvenog angažmana ili pak dodatnu financijsku sigurnost kroz mirovinske fondove.
Štednja u dobrovoljnome mirovinskom fondu za lakše ‘uklizavanje‘ u mirovinu
U Hrvatskoj se mirovinski sustav temelji na tri stupa, od čega su prva dva stupa obvezna i u njih izdvajamo doprinose iz plaće, dok treći stup čine dobrovoljni mirovinski fondovi. Upravo su oni posljednjih godina postali sve važniji kao način stvaranja dodatne financijske sigurnosti za zrelije dane. U ovom obliku štednje svatko samostalno odlučuje koliko će često uplaćivati novac te u kojem iznosu, a uplate se mogu prilagoditi osobnim mogućnostima i životnim okolnostima. Dodatna prednost je što država dodatno potiče ovu vrstu štednje dodajući poticaje od 15 posto na ukupni uplaćeni iznos u jednoj kalendarskoj godini, i to do 99,54 eura poticaja godišnje.
Da bismo vidjeli kako modeli olakšanja prelaska u mirovinu izgledaju u praksi, ne moramo ići daleko. Već u susjednoj Sloveniji od iduće se godine primjenjuje novi set pravila za ljude u dobi od 58 ili više godina, kao i za one koji imaju više od 35 godina radnoga staža. Od 2026. godine, na snagu stupa novi zakon koji uvodi tzv. model 80-90-100, što znači rad na 80 posto radnog vremena, 90 posto plaće te 100 posto uplaćenih doprinosa. Radnici koji zadovoljavaju dobne ili uvjete trajanja radnog staža tako će na poslu moći birati žele li raditi šest sati dnevno, imati slobodan petak ili produljeni vikend. To znači da oni neće gubiti iznos buduće mirovine, a dobit će dragocjeno vrijeme za obitelj ili zdravlje. U izradi su i podzakonski akti za provedbu te se planira daljnje širenje mjera do 2028., poput dodatka za rad subotom, obveznog božićnog bonusa i 30-satnog radnog tjedna. Ovaj sustav nadahnut je iskustvima Islanda, Irske i Njemačke, gdje su slične prakse pokazale da ljudi postaju zadovoljniji i manje izostaju s posla, a produktivnost ne trpi. Drugim riječima, kraj radnog vijeka ne znači kraj doprinosa društvu ili kućnom budžetu, već donosi priliku da se diše sporijim tempom.
Jednostavni poslovi za manje usamljenosti
Slično susjedima Slovencima razmišljaju i u Japanu. Jedna od tamošnjih najpoznatijih filozofija naziva se ikigai, i duboko je ukorijenjena u kulturi Japanaca. Ikigai se može prevesti kao „razlog za život“, odnosno ono što čovjeka motivira i usmjerava. Prema definiciji s Wikipedije, to je spoj onoga što volimo, u čemu smo dobri, što svijet treba i što nam može donijeti nagradu, koja ne mora nužno biti financijska. Mnogi stariji Japanci svoj ikigai pronalaze upravo nastavljajući raditi ili se uključujući u društvene aktivnosti i nakon formalnog umirovljenja. Za njih rad nije samo pitanje ekonomskog opstanka, nego način održavanja svrhe, društvenih kontakata i dnevne strukture života.
Nomura Research Institute (NRI) objavio je studiju u kojoj se opisuje uloga tzv. Silver Human Resources Centersa, organizacija koje spajaju umirovljenike s privremenim, kratkotrajnim i lakšim poslovima. Poslovi koje ti centri nude često su jednostavni, simbolično plaćeni ili volonterski, a kreću se u rasponu od orezivanja biljaka u parkovima, čitanja djeci u vrtićima ili održavanja biciklističkih parkirališta. Ipak, takvi se poslovi sve više šire i na područja maloprodaje ili poljoprivrede kako bi zadovoljili različite interese i potrebe starijih osoba. Zahvaljujući tome, stariji Japanci ostaju aktivni, osjećaju se potrebnima i manje pate od usamljenosti, što je u zemlji s visokom stopom dugovječnosti presudno.
Nizozemska: polako prema mirovini
Nizozemci su, pak, osmislili koncept prijelaznog rada. To znači da radnik u pedesetim ili šezdesetim godinama može smanjiti broj radnih sati, dok mu se prihodi stabiliziraju kroz kombinaciju plaće i mirovine.
Tako, primjerice, učiteljica iz Utrechta nakon 35 godina rada više ne mora predavati punih 20 sati tjedno. Umjesto toga, radi tri dana, dok joj mirovinski sustav nadoknađuje razliku. Rezultat: manje stresa, više vremena za unuke i hobije, a istodobno prijenos znanja mlađim kolegama.
Sličan pristup postupnog prijelaza u mirovinu u Hrvatskoj si mogu omogućiti i oni koji ulažu u treći stup, odnosno dobrovoljni mirovinski fond. Sredstva iz trećega stupа mogu se početi isplaćivati najranije s navršenih 55 godina života. Dinamika ulaganja je fleksibilna, a uplaćena sredstva se, u trenutku isplate, mogu podići jednokratno u iznosu do 30 %, dok se ostatak isplaćuje u obliku mjesečne mirovine u razdoblju od 5 do 20 godina, što omogućuje prilagodbu isplate individualnim potrebama i životnom stilu. Drugim riječima, osobe koje su štedjele u trećem stupu imaju mogućnost skraćivanja radnih sati, a istovremeno zadržavanja komocije u kućnom budžetu.
Inače, statistike pokazuju da je upravo Nizozemska zemlja s najviše part-time radnika u Eurozoni. Čak 42 posto zaposlenih radi skraćeno, a udio je posebno visok među ženama (63 posto). Između 2013. i 2024. broj radnika-umirovljenika porastao je s 105 na 254 tisuća, što jasno pokazuje popularnost fleksibilnih rješenja.
Brojne dobrobiti modela
Rezultati takvog pristupa vidljivi su na više razina. Prema istraživanjima nizozemskoga mirovinskog centra Netspar, radnici koji su koristili prijelazni rad izvještavali su o boljem mentalnom zdravlju, manjoj tjeskobi oko novca i lakšem prilagođavanju na mirovinu. Poslodavci su, s druge strane, dobili koristi u vidu dužeg zadržavanja iskusnih zaposlenika, smanjenog odlaska u prijevremenu mirovinu i prijenosa znanja na mlađe generacije.
Posebno zanimljivo jest da se zadovoljstvo povećalo i kod samih umirovljenika: oni koji su ostali raditi barem djelomično dulje su održavali društvene kontakte i osjećaj svrhe, što se pokazalo ključnim za kvalitetu života u starijoj dobi. Takvi nalazi potvrđuju ono što psiholozi naglašavaju – da mirovina nije samo financijsko, nego i emocionalno pitanje.
U Americi pak sve više ljudi bira tzv. encore career, odnosno „drugu karijeru“, koja se nerijetko iz privatnog seli u društveno korisni sektor. To su često poslovi u obrazovanju, zdravstvu, ekologiji ili neprofitnim organizacijama.
Prema anketama, 63 posto Amerikanaca planira raditi i nakon mirovine – većinom skraćeno, dok 11 posto planira ostati u punom radnom odnosu. Za mnoge to nije samo pitanje novca, nego i identiteta: „Tko sam, ako više ne radim?“.
Mirovina nije samo završetak radnog života, već početak novog poglavlja, prilike da se život oblikuje prema vlastitim željama, potrebama i vrijednostima. Financijska sigurnost, koju omogućuju dobrovoljni mirovinski fondovi te fleksibilni modeli prijelaznog rada, vrlo je važna, ali jednako ključna jest emocionalna priprema i ispunjavanje vremena. Aktivnosti poput volontiranja, skraćenog rada, hobija ili društvenog angažmana ne samo da održavaju vitalnost i mentalno zdravlje, nego i daju osjećaj svrhe i pripadnosti.
Planiranje mirovine stoga ne podrazumijeva samo račune i proračune, već i promišljanje kako će se popuniti dani i tjedni koji dolaze. Onaj tko unaprijed osigura stabilan prihod i smisleno ispunjenje vremena, ulazi u mirovinu s manje stresa, većim zadovoljstvom i energijom da život u zrelim godinama bude aktivan, društveno uključen i emotivno bogat. Mirovina tada prestaje biti nagli rez i postaje prirodan, smiren prijelaz u život pun novih mogućnosti.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....