Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih.
Na podravskoj ravnici, u okolici Virovitice, gdje se polja stapaju s horizontom, a radni dani počinju s prvim svjetlom, živi i radi Veronika Dmitrović - mlada poljoprivrednica koja nastavlja obiteljsku tradiciju dugu više od četiri desetljeća.
Sve je počelo još u vrijeme njezinih djedova i baka koji su se bavili proizvodnjom duhana, a nastavilo se s njezinim roditeljima koji su nakon vjenčanja posadili prvu papriku, istu onu kulturu koju Veronika danas uzgaja u dva velika plastenika i koja čini najveći dio njezine proizvodnje. U obitelji se s godinama razvila i ljubav prema cvijeću, koju je prije tridesetak godina otkrila majka, a u kojoj Veronika danas uživa više nego što je nekad mogla i zamisliti.
- U početku sam više voljela papriku jer je posao s cvijećem bio vrlo stresan i intenzivan jer mjesec dana ne staješ. S vremenom smo si olakšali rad uvođenjem strojeva, pa je sve postalo jednostavnije - govori Veronika.
Jednom su čak pokušali potpuno odustati od te proizvodnje, no pauza je trajala kratko, samo dva mjeseca. Pripreme inače počinju oko Božića, a već se u veljači odlučila vratiti cvijeću, koje je nakon toga istinski zavoljela.
Danas se na njihovu gospodarstvu prostire 14 plastenika koji ukupno pokrivaju 25 tisuća kvadrata. Najveći naglasak je na paprici, koja zauzima dvije velike plasteničke površine, dok se na otvorenom na pola hektara uzgaja i lubenica. Cvijeće zauzima oko 1000 kvadrata i godišnje proizvedu čak 60 tisuća sadnica. Od ove godine će proizvodnju proširiti i na jesensko cvijeće poput krizantema i margareta za Sve svete.
Unatoč velikim količinama, Veronika ističe kako većinu proizvoda uspiju prodati jer surađuju s otkupljivačima, što im pruža sigurnost i stabilnost. Cvijeće kupce pronalazi na više kanala. Čak 40 posto prodaje se na kućnom pragu, gdje im se kupci iz godine u godinu vraćaju. Ostatak se prodaje na tržnicama u Virovitici i Orahovici, ali i na sajmovima diljem Hrvatske jer je Veronika prepoznatljivo lice od Slavonije do Istre.
Obiteljski karakter proizvodnje i dalje je snažno prisutan. Otac se najčešće bavi zaštitom biljaka, suprug Marko organizira distribuciju, prodaju i sustave navodnjavanja. Veronika i majka aktivno sudjeluju u radu na terenu, a u poslu pomažu i sezonski radnici. Posla ima napretek. Budi se rano ujutro sa svojim malim sinom Brunom, a nakon što stigne njegova teta čuvalica, baca se na organizaciju proizvodnje, zalijevanje, raspodjelu zadataka, dogovore s kupcima, pakiranje i punjenje kombija… Vikendi su često rezervirani za sajmove.
- Naravno, imamo i pauze, ljeti odlazimo na more i na tjedan dana sve poslove preuzmu mama i tata. Krajem studenog skidamo plastenike, a razdoblje od Božića do Sveta tri kralja uglavnom je mirnije - dodaje Veronika.
S godinama je modernizirala svoje gospodarstvo - uz plastenik za proizvodnju paprika, sama je financirala kupnju punilice za teglice koja je značajno smanjila ručni rad. Ranije je ranije jedna osoba morala puniti teglice zemljom kako bi ih pripremila za one koji sade biljke. Zahvaljujući mjeri za mlade poljoprivrednike, koja joj je odobrena, kupit će traktor kojim se može raditi i u plastenicima, novi rasipač za što bolju primjenu umjetnih gnojiva, podrivač za obradu zemlje i rješavanje problema oko zadržavanja vode u plastenicima te pametnu lovku za štetnike.
- Ona sadrži feromone koji privlače kukce, a ugrađeni detektor ih očitava i šalje podatke na mobitel o broju i vrsti nametnika. Na temelju tih informacija može se pravodobno i preciznije reagirati te odabrati odgovarajući način zaštite - objašnjava.
Poljoprivreda ju je naučila da bude uporna i da uvijek pronalazi rješenja za probleme koji se nađu na putu, a sve je lakše zbog ljubavi prema biljkama koju je naslijedila od roditelja. Nema ništa ljepše, kaže, kada biljke dobrim rezultatima pokazuju zahvalnost prema svom uloženom trudu.
- Ljubav prema poljoprivredi došla je s godinama, iako sam kao dijete imala druge snove. Voljela bih da Bruno nastavi ovu priču, ali samo ako to bude njegova želja. Naši roditelji nas nikad nisu forsirali da ostanemo, uvijek su nas poticali da idemo svojim putem - prisjeća se mlada virovitička poljoprivrednica.
Poseban fokus u budućnosti vidi upravo u cvijeću. Osim planiranog proširenja na jesenske vrste, sve je više privlači kreativni aspekt posla jer uživa u aranžiranju i kombiniranje cvijeća. Jednog bi dana, priznaje, voljela imati i vlastitu cvjećarnicu.
Iako su život na selu i rad na zemlji zahtjevni, Veronika u njima vidi slobodu i smisao. Ne može se zamisliti u uredu niti u poslu gdje bi ovisila o drugima. Odrasla je na selu, među ljudima koji si međusobno pomažu i upravo taj način života smatra najvećom vrijednošću.
Za deset godina vidi se na istom mjestu - možda s manje fizičkog rada, ali i dalje okružena cvijećem i paprikama jer su te dvije proizvodnje s godinama razvili i usavršili. Nada se da će više mladih nastaviti put svojih roditelja ili pak samostalno uložiti u stvaranje vlastitog poljoprivrednog gospodarstva. Jer život na selu i osnivanje obitelji na njemu je, poručuje, jednostavno predivno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....