Željko Jelušić kleči na podu vile u kojoj radi keramiku. Dok na koljenima ima štitnike koji mu umanjuju bol, uzima pločicu po pločicu i koncentrirano ih postavlja. Važno mu je da ne pogriješi, zbog materijala, ali i radi sebe i klijenata. Ovo mu je treća godina u Zagrebu, u koji se doselio iz Strizivojne pokraj Đakova. Ovdje je našao dom za svoju obitelj i izvor zarade s kojom može lijepo živjeti. Iako je magistrirao agronomiju, daleko je od tog svijeta. Prešao je u zanat i počeo se baviti keramikom, deficitarnim zanimanjem u Hrvatskoj, a poslove ima ugovorene za mjesec dana unaprijed.
- Za mene je ovo zanimanje oduvijek imalo svijetlu budućnost. Ima je još uvijek - opisuje nam Jelušić. Za njegov zanat, ako je suditi prema popunjenosti pučkih učilišta i...