Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih.
David Kadić iskreno će priznati da mu, kao djetetu, poljoprivreda i nije bila nešto osobito privlačna, premda je uz roditelje Sanju i Mirka i strica Antuna odrastao u svakodnevici koja je bila ispunjena radom u polju i štali.
No danas ovaj 21-godišnjak iz Gundinaca svoju budućnost ne vidi ni u čemu drugome osim na polju i u uzgoju goveda. Zato je, čim je postao punoljetan, i preuzeo OPG od strica, pa danas sa svojim roditeljima nastavlja obiteljski posao koji su Mirko i Antun začeli još 1995. godine.
- U ranom djetinjstvu ovaj me posao baš i nije zanimao niti mi se posebno sviđao, a onda sam negdje u 7. razredu osnovne škole, razmišljajući o upisu u srednju školu, počeo pokazivati interes, pričao s tatom, mamom i stricem, s njima pomalo odlazio na njivu, sudjelovao u poslovima oko sjetve, žetve, hranidbe krava... Vidio sam da to može biti zanimljivo i sve mi se više sviđalo, pa sam zato upisao i Srednju školu Matije Antuna Reljkovića u Slavonskom Brodu, gdje sam stekao zvanje agrotehničara. Stoga je bilo logično i da preuzmem OPG od strica kada je on odlučio otići u mirovinu - kaže nam David, dok obilazimo njegovo imanje i štale u kojima uzgaja svojih prvih deset teladi, koje je kupio putem natječaja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Zajednički planovi i poslovi
- Od strica imam u zakupu i 40 hektara zemlje na kojima uzgajam djetelinu, kukuruz, pšenicu i ječam. Djetelinu ostavljam za naše krave, a ostalo prodajem - objasnio je David, koji, kada kaže "za naše krave", misli i na 45 muznih krava i tridesetak grla njihova podmlatka, koje drže njegovi roditelji. Naime, iako su im OPG-i pravno odvojeni, David i njegovi roditelji sve rade zajedno, što je i inače praksa na hrvatskom selu.
- Naravno da pomažem roditeljima i da zajedno sve planiramo, pa i radimo. Sjetva, žetva, košnja, baliranje, hranidba krava... Svi smo tu jedni za druge. Oni su ipak potpuno u mliječnom govedarstvu, a ja sam se odlučio na tov bikova. Ovih deset grla teladi su prva na mom OPG-u, ali plan mi je taj broj povećati i ozbiljno se baviti tovom. Naravno, ne isključujem mogućnost da jednog dana preuzmem i muzne krave od roditelja - veli David, čiji su roditelji sretni što im je sin ostao na zemlji i nastavio posao koji su pokrenuli Mirko i Antun. Njihovi roditelji su uvijek držali poneku kravu, svinje, male domaće životinje... A onda su njih dvojica, nakon izlaska iz vojske, odlučili ozbiljnije krenuti u posao s ciljem da imaju zaokružen proces, odnosno da sami proizvode hranu za svoje životinje. U tome su i uspjeli, a primarni posao im je proizvodnja mlijeka, koje prodaju Dukatu, dok krave hrane onim što im zemlja donese. Tako Davidov tata danas obrađuje 45 hektara zemlje, dok se mama, uz pomoć u tom poslu, brine i o domaćinstvu i tome da je gospodarstvo uvijek uredno i čisto, baš onako za primjer. Bilo je, naravno, dana kada je bilo teško, ali na odustajanje nikada nisu pomislili.
- Ne damo se. Patimo se, ali ne bismo mogli bez toga. To je i neka navika. Zaokružili smo da imamo posla taman koliko možemo stići. Nemamo namjeru povećavati. Imamo zemlju, strojeve, obnavljamo i mehanizaciju... Našli smo i računicu u svemu tome. Prije nekoliko godina prošli smo na natječaju za solarnu elektranu, pa i tu uštedimo oko 1000 eura mjesečno - iskren je Mirko. U obitelji je i kći Terezija, koja je još u srednjoj školi medicinskog smjera, ali koja također zna pomoći na imanju kada zatreba. I stric Antun je tu kada treba dodatnih ruku.
- Nije lako, jer ovo je posao u kojem nema radnog vremena, nema nedjelja, blagdana i praznika. Ne prođe dan da nisi 6-7 sati u štali, to je stalna briga. Sada krećemo u sjetvu, pripreme su u punom jeku, čim završimo sjetvu dolazi košnja, vezanje bala, pa ide kultivacija kukuruza, žetva, vršidba, silaža... Nisi se okrenuo, a evo zime. A i preko zime uvijek ima posla oko stoke, tu je i servisiranje strojeva... - nabraja David, ali ne govori to s nekom težinom i gorčinom, već s emocijom.
- Nije mi to nikakav problem. Navikao sam, ali i vidim da ima smisla, unatoč brojnim poteškoćama - istaknuo je, ali kada smo ga upitali što bi poručio mladima, malo je zastao.
Ovaj posao moraš voljeti
- Teško je nekome dati poruku ili savjet. To svatko mora sam osjetiti, vidjeti i procijeniti je li za ovaj posao ili nije. Nije to baš tako jednostavno i, prvenstveno, kao i u svakom poslu, moraš ovo voljeti i biti spreman na puno rada i odricanja. Ovaj posao se ne može svaki dan raditi kvalitetno i odgovorno ako nema ljubavi. Mogućnosti za mlade u poljoprivredi ima, iako, naravno, bez poticaja i natječaja ne bismo ništa mogli, bilo bi jako loše, tako da to moramo iskoristiti, jer nam puno pomaže, ali i to je dio ovog posla. U svakom slučaju, svatko mora sam odlučiti što želi i može - poručio je naš mladi sugovornik, inače aktualni prvak Brodsko-posavske županije u oranju i deseti u Hrvatskoj, kojega nisu pokolebali ni brojni apsurdi u našoj poljoprivredi. Njegovi roditelji, naime, danas za litru mlijeka dobiju 0,50 eura, a prije 20 godina dobivali su 4,20 kuna. Pšenica je prije 20 godina bila po 1,50 kuna, a danas je 0,17 eura. Više su novca, dakle, dobivali prije 20 godina nego danas, a svi znamo da su troškovi proizvodnje u međuvremenu enormno poskupjeli. Njima puno znači što imaju svoju zemlju i što proizvode hranu, pa se prodajom viškova pšenice, kukuruza i drugih žitarica pokriju. Tu su, naravno, i poticaji. Lakše im je i jer imaju sve potrebne strojeve i opremu, a kada ih pitamo je li to baš nužno i zašto na našem selu ne funkcionira sustav zadrugarstva, pa da se više imanja udruži, da imaju zajedničku opremu i jedni drugima uskaču u pomoć, odgovaraju da je to u teoriji lako, ali u praksi teško izvedivo.
- Lako je to reći, ali nije lako primijeniti. Evo sad, mi imamo samo par dana za sjetvu, nemamo mjesec dana pa da možemo razmjenjivati strojeve. Dođe žetva, svima treba kombajn u tih nekoliko dana, to je teško organizirati, bojiš se kiše, nevremena... Ako će žito kisnuti sedam dana, izgubit će zrelost i kvalitetu i tebe u toj priči nema. Sad to treba napraviti. Isto je s košnjom, imaš par dana da ispresaš i dovezeš na imanje, da ne pokisne, da ne presuši... Tu su i krave... Znači, sve je striktno isplanirano za svaki dan što se radi - objasnio je naš mladi sugovornik, jedan od onih na kojima leži budućnost hrvatske poljoprivrede.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....