Prije 27 godina dječaci su za osmi rođendan uglavnom htjeli nogometnu loptu, bicikl ili recimo dres Zvone Bobana. Denis Namjesnik dobio je baš no što je on želio – košnicu s pčelama. Djed mu je kupio idealni poklon. I dan danas, kad ima 450 košnica, jednako se veseli svakoj novoj. Denis i pčele zajedno su učinili čuda. Recimo, osvojili pet zlata na Svjetskoj izložbi meda u Parizu. Ili tri zlata na istoj izložbi dvije godine ranije u Londonu. Ima livadni med, bagremov, lipin, šumski i amorfu.
Denis Namjesnik četvrta je generacija pčelara u obitelji. Pradjed Pavao bavio se poljoprivredom i imao je nekoliko košnica za gušt, djedu Slavku su pčele već bile posao. On je započeo biznis, povećao broj košnica na 150 i živio od pčelarstva, isto kao Denisov otac Mladen, a danas i Denis. Otac je došao do 300 košnica, kad se u posao uključio i Denis došli su do današnje brojke od 450 košnica. Mladen je vlasnik OPG-a, Denis je zaposlenik, ali za njih je to samo birokratska formalnost. Rade zajedno i ravnopravni su partneri. Denis ima i svvoj OPG koji je naslijedio od djeda.
Iako je završio studij informatike Desnik Namjesnik se nikad njome nije bavio. U pčelama i proizvodnji meda je, kaže, vidio budućnost, "žao mi je bilo ostaviti sve to, što su stvarale tri generacije dotad".
Zanimale su ga samo pčele. On je otišao i dalje od proizvodnje meda. – Ne proizvodim samo med, nego i razne pripravke od meda, recimo med s cimetom, miješani med s peludom, propolis, mednu rakiju, svijeće....dosta toga – govori Denis za Jutarnji. Od meda se, kaže, može živjeti, ali "težak je to posao".
Kiosk s proizvodima OPG-a Namjesnik na živopisnoj varaždinskoj tržnici, bilu grada, jedan je od rijetkih preostalih dućana domaće radinosti u gradu. Ima Varaždin i Trg tradicijskih obrta, ali ondje se trži u drvenim kućicama/štandovima.
- Osim na Varaždinskom placu sve iz našeg asortimana plasiramo u nekoliko trgovina zdravom hranom u Hrvatskoj. Sve što proizvedemo to se i proda, supruga me često zna danima tražiti da joj donesem med, valjda su u postolara zaista najgore cipele. Djeca vole jesti med, svima nam je najslađe zagrabiti ga žlicom iz staklenke. Med na kruhu mi nije nešto, nikad ga tako ne jedemo. Jasno da je djeci med jako fin i moram ih sprječavati da ne pojedu previše. Med je, znamo, izuzetno zdrav i služi mnogočemu, ali ne smije ga se jesti previše. Kao i u svemu drugome ključ je umjerenost. Prava mjera su dvije jušne žlice dnevno – kaže nam Denis Namjesnik. – Da, da, dvije jušne žlice, ne više. Aha, mislite da je to puno? Ne, nije, to je taman mjera da čovjek pokupi sve dobrobiti iz meda – kaže-Na tržištu je sve više krivotvorenog meda, odnosno šećernih smjesa kojima se samo doda potrebna količina peludi za određenu sortu, a to nije to. Nema načina, na žalost, da kupac prepozna "lažni med", osim analizom.
Denisa smo zatekli dok je s ocem selio pčele na novu ispašu, s Petrove gore na Plitvička jezera. Pčele se, saznajemo, sele noću, kad sve uđu u košnicu. – Selimo ih od Slavonije do Knina. Cijela je zemlja pokrivena pašnim povjerenicima koje zovete kad želite negdje ostaviti pčele na pašnji. Nazovete povjerenika tog područja, date mu koordinate i on kaže je li ta pozicija slobodna. To uvijek treba biti u dogovoru s vlasnikom parcele. Ostavimo ih i odemo, za dva tri tjedna ih selimo. Govorim, jasno, o sezoni koja traje od sredine travnja do sredine listopada. Preko zime se košnice stacioniraju, dio kod nas, dio na Lonjskom polju i kod Zadra – govori Denis. Hrvatska je politika šumarstva loša za pčelare, kaže. Sječa drveća je prevelika pa je kestena sve manje, jednako je i s lipom na području Bilogore. Nestaje. – Mislim da bi se oni koji odlučuju trebali posavjetovati s pčelarima i da ne diraju područja koja odgovaraju pčelarima za ispašu pčela – predlaže.
Denis Namjesnik ima sreće pa njegove pčele nisu doživjele sudbinu pčela iz susjednog Međimurja. Milijuni pčela već nekoliko godina zaredom otrovane ugibaju. Pčelarima je to doslovno kao da gube obitelj. Problem su, vjeruju, otrovi kojima se poljoprivrednicima bore protiv nametnika koji napadaju poljoprivredme kulture, a na uštrb pčela. No, na pčele utječu i klimatske promjene pa svake godine, kaže nam Denis Namjesnik, daju sve manje meda.
Rado se Denis sjeti one prve košnice, ne zna je li to baš bilo za rođendan i baš kad mu je bilo osam ili možda devet godina, ali sjeća se kako je bio sretan. O tim njegovim je pčelama, njih oko 80.000 koliko ih na vrhuncu sezone bude u košnici, brinuo je djed, ali bile su njegove, pomagao je, učio i tako je krenulo. Od tada do danas pčele su ga ubole "miijun" puta. - Ubodi pčela su neizbježni, svaki put kad dođem k pčelama, teško da barem dvije tri njih ne ubodu, radi li se nešto više, zna biti i 50-tak uboda - kaže Denis Namjesnik za Jutarnji list.
Iz OPG- a Namjesnik su godinama slali med na ocjenjivanje po Hrvatskoj, ali te su ocjene bez relevantne težine. U London su poslali tri uzorka, sva su tri ocjenjena zlatom. – Bili smo radoznali kako stojimo u međunarodnom srazu pa smo u Pariz, na Paris International Honey Award, poslali sve vrste meda koje imamo i svi su zlatni. Ta je izložba za pčelare kao svjetsko prvenstvo u nogometu, poslano je 250 uzoraka iz 50 zemalja svijeta. Pariška se izložba ističe kao vrlo važna za reputaciju pčelara kao vodećih proizvođača meda.
OPG Namjesnik i Denisov OPG dosad su se javili na dvije mjere za poticaje i ukupno dobili 65.000 eura, uložili su ih u turizam i marune. Imaju tri godine stari nasad maruna, 1100 komada. Cilj je dobiti plod, a kao sekundarni proizvod med od kestena. Investicija je to vrijedna 120.000 eura, a prinosi bi trebali biti vidljivi za pet godina. – Biti će to, koliko ja znam, jedini med od maruna u Hrvatskoj. Cijeli projekt je ekološki i vjerujemo da ćemo stvoriti vrhunski proizvod - zaključuje Denis Namjesnik.
