Sudeći prema računici potencijalnih učinaka zabrane rada trgovina nedjeljom u Hrvatskoj, kojom se dubinski pozabavio Oraclum Intelligence Systems i ekonomski analitičar Vuk Vuković, teško da bi se ikome taj potez mogao financijski isplatiti.
Svoju analizu, čije će detalje prezentirati danas, Vuković opisuje kao prvo javno istraživanje u kojem su korišteni stvarni mikroekonomski podaci i koje "u potpunosti računa i modelira sve potencijalne učinke najavljene zabrane rada nedjeljom" te će pokazati što će se dogoditi bude li Vlada i dalje ustrajala na prijedlogu izmjena Zakona o trgovini kojim se dozvoljava samo 16 radnih nedjelja godišnje.
U zaključcima koje smo imali prilike vidjeti predviđa se da će zbog zabrane doći do pada prihoda u maloprodaji od oko 3 posto na godišnjoj razini, što bi se pak moglo odraziti na pad plaća do 4 posto, ali i na smanjenje broja zaposlenih. Ako se gleda koji bi bio efekt za gospodarstvo i javne financije, Vuković kaže da će ukupni negativni učinak na BDP biti manja stopa rasta za oko 0,4 postotna poena u prosjeku, a može se očekivati i 167 milijuna kuna manje prihode od PDV-a. Anticipira 2-3 posto manji potencijalni prihod od poreza na dobit.
Referenca za računanje
Vukovićevo istraživanje koristi podatke o dnevnim prometima, broju ljudi koji rade nedjeljom i njihovim plaćama za manje trgovine i trgovačke lance koji daju "dovoljno dobru reprezentativnost za prikaz ukupnog učinka na industriju maloprodaje u Hrvatskoj za 2019. i 2020. godinu". Iako nije dobio sve podatke za čitavu industriju, smatra da su procjene u izračunima učinaka dovoljno dobre za analizu. Za procjenu učinaka na trgovinu, zaposlenost, BDP te porezne prihode korišteni su službeni podaci iz javno dostupnih izvora.
Izračunao je da je ukupni učinak neradnih nedjelja u trgovini u svibnju prošle godine, kada je Stožer privremeno zabranio rad trgovinama nedjeljom zbog pandemije, iznosio 7,4 posto, a taj je postotak uzeo kao referencu za daljnje računanje ukupnog učinka u slučaju uvođenja neradne nedjelje. U taj je učinak uzeo u obzir i prelijevanje prometa u svibnju na ponedjeljak i subotu, bez čega bi pad, odnosno učinak bio još veći. Manji trgovački lanci, a pogotovo male kvartovske i obiteljske trgovine, u slučaju ograničavanja rada nedjeljom bit će u znatno nepovoljnijem položaju od velikih lanaca, napominje. Što se tiče očekivanog pada plaća od 4 posto, oslanjao se na podatke da je trošak po satu za rad nedjeljom u prosjeku oko 30 do 32 kune, a trošak za ostale dane u tjednu u prosjeku je 25 kuna po satu, što znači da se rad nedjeljom prosječno nagrađuje 20 do 30 posto većom plaćom za taj dan.
Tri scenarija
U svojem je istraživanju na koncu izveo tri potencijalna scenarija ograničavanja rada trgovina nedjeljom. Prvi govori o tome da maloprodaja neće podizati satnice radnicima, pa će im se stoga smanjiti plaće jer neće raditi jednak broj nedjelja kao do sada. Drugi kaže da će maloprodaja povećati satnicu radnicima, ali će zbog toga ostvariti manju dobit. Treći je i po Vukoviću najizgledniji onaj scenarij u kojem poslodavci u trgovini smanjuju broj radnika za 15 do 20 posto onih koji rade nedjeljom (navodi da 35.000 radnika sada radi nedjeljom u maloprodaji, što znači 5000 do 7000 otkaza), kako bi time anulirali efekt pada plaća i pada prihoda.
Vuković stoga preporučuje Vladi da u potpunosti odustane od uvođenja zabrane rada nedjeljom, a "ako to politički nije moguće, preporuka je da se pitanje rada nedjeljom direktno regulira kroz izmjene Zakona o radu, gdje će se definirati ograničenja rada nedjeljom po radniku umjesto po poduzeću". Drugim riječima, smatra da je pametnije u tom slučaju odrediti da radnici smiju raditi najviše 16 nedjelja godišnje, a da poduzeća sama raspodijele radnu snagu tako da ostanu otvorena tijekom čitave godine. I takav bi model, smatra, generirao ili pad plaća ili troškove tvrtkama za nadoknadu tih plaća kroz povećanje nadnica ili, pak, pad zaposlenih, "no takav efekt svakako bi bio bitno manji od učinka izračunatog u ovom istraživanju".