Jednosmjerna karta Ryanaira od Zagreba do Londona ovog utorka stoji svega 15 eura, no ako se tome doda i prtljaga, veća od torbice koja je besplatno dopuštena, najpoznatiji niskotarifni avioprijevoznik sve se više udaljava od kategorije jeftinog prijevoza. Jedan komad ručne prtljage stoji 36 eura, dok je cijena prvog komada predane prtljage čak četiri puta skuplja od cijene karte pa se ukupni trošak znatno povećava.
Rasprava o naplati ručne prtljage u europskom zračnom prometu prerasta u jedno od ključnih regulatornih pitanja koje bi moglo trajno promijeniti poslovni model niskotarifnih zrakoplovnih prijevoznika. Prijedlog Europskog parlamenta da se putnicima zajamči pravo na besplatan unos dodatne kabinske torbe ne otvara samo pitanje zaštite potrošača, već i održivosti modela koji posljednjih dvadesetak godina oblikuje cijene i dostupnost letova diljem kontinenta.
Prema pisanju Financial Timesa, predložene izmjene predviđaju da svaki putnik, uz malu torbu, u kabinu zrakoplova smije ponijeti i dodatnu ručnu prtljagu težine do sedam kilograma bez dodatne naplate. Za niskotarifne prijevoznike, koji velik dio prihoda ostvaruju upravo kroz naplatu dodatnih usluga, riječ je o potencijalno značajnom financijskom udaru. Izvršni direktor easyJeta Kenton Jarvis taj je prijedlog ovog tjedna nazvao "ludim" i upozorio da bi ukidanje naknada za prtljagu uklonilo važan izvor prihoda.
Naknade za prtljagu trenutačno su jedan od stupova financijskog modela niskotarifnih kompanija. Jay Sorensen, stručnjak za zrakoplovne pristojbe i direktor konzultantske kuće IdeaWorks, upozorio je da bi takva promjena "poremetila mehaniku prihoda niskotarifnog prijevoznika" i dovela do rasta cijena karata. Prema njegovim procjenama, europske zrakoplovne tvrtke prošle su godine prikupile oko 16 milijardi dolara od naknada za prtljagu, pri čemu je oko 60 posto tog iznosa pripalo niskotarifnim prijevoznicima.
Iako se te naknade vode u kategoriji „pomoćnih prihoda“, zajedno s prodajom hrane i rezervacijama sjedala, Sorensen procjenjuje da same naknade za prtljagu čine nešto manje od petine ukupnih prihoda niskotarifnih zrakoplovnih tvrtki.
S obzirom na snažno lobiranje i industrije i potrošačkih organizacija, trenutačno nije jasno kada bi mogla biti donesena konačna odluka. Andrey Novakov, bugarski zastupnik u Europskom parlamentu i glavni pregovarač parlamenta o pravilima o prtljazi, naglasio je da je cilj „boriti se za jasnija, predvidljivija pravila za zrakoplovne tvrtke i jači zrakoplovni sektor, ali nikada na štetu putnika“. I Beuc, europsko udruženje potrošača, snažno podupire prijedlog parlamenta i smatra da bi dopuštena težina besplatne ručne prtljage trebala iznositi najmanje 10 kilograma. Glavni direktor Beuca Agustín Reyna tvrdi da potrošači „očekuju da im ručna prtljaga bude uključena u cijenu avionske karte“, umjesto da kao dosad kod nekih avioprijevoznika gotovo pa spada u kategoriju luksuza.
Zrakoplovna industrija kritizira uvođenje ovakvih promjena jer smatra da nije u skladu s navikama putnika. Istraživanje koje je naručila lobistička skupina Airlines 4 Europe pokazalo je da bi polovica putnika radije plaćala niže osnovne cijene karata i zadržala prtljagu kao dodatnu opciju.
- Različitim putnicima potrebne su različite stvari i samo oni trebaju odlučiti koje usluge žele platiti, a ne regulatori - rekla je generalna direktorica organizacije Ourania Georgoutsakou.
Osim financijskog učinka, prijedlog ima i operativne posljedice. Poslovni model niskotarifnih prijevoznika temelji se na minimalnom vremenu provedenom na zemlji i strogoj kontroli težine zrakoplova. Veći broj torbi znači dodatnu masu, veću potrošnju goriva i sporiji ukrcaj. Augusto Ponte, europski direktor konzultantske kuće Alton Aviation, upozorava da bi putnici koji danas putuju s minimalnom prtljagom u slučaju besplatne opcije češće nosili dodatne torbe.
- Dodajte tih nekoliko kilograma po osobi i ukupna težina zrakoplova povećat će se za 500 kilograma, a to donosi 20 do 25 dolara dodatnog goriva po satu - istaknuo je. Kada se taj trošak pomnoži s oko milijun sati leta godišnje, koliko ostvari easyJet, dolazi se do dodatnih 25 milijuna dolara operativnih troškova, odnosno oko desetine ukupne dobiti kompanije.
Dodatni je problem brzina kretanja zrakoplova na zemlji. Ryanair, primjerice, koristi zrakoplove s ugrađenim stepenicama kako bi izbjegao čekanje infrastrukture zračnih luka i osigurao da zrakoplovi ne provedu više od 25 minuta na tlu. Ponte procjenjuje da bi dodatnih 150 komada ručne prtljage po letu uzrokovalo kašnjenja od oko deset minuta, i to prije mogućeg premještanja viška u prtljažnik. Na kratkim linijama, gdje zrakoplovi dnevno lete i do šest puta, to znači sat vremena manje leta po zrakoplovu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....