U nastavku donosimo:
- što znači potencijalno europsko dezinvestiranje iz američkih trezora za tržišta i dolar te gdje su stvarne točke pritiska
- stavove i upozorenja ekonomista poput Felixa Feathera (upravljanje imovinom) i Dereka Halpennyja (globalna tržišta) o ograničenjima i učincima na EU
- ulogu privatnog sektora i mirovinskih fondova u Europi te zašto je njihova izloženost ključna
- argumente Chrisa Turnera (ING) o privlačnosti američke imovine i dinamici međunarnih tokova kapitala
Razmotrivši dezinvestiranje Europe u američke državne obveznice kao mogući odgovor Europske unije na ponižavanja koje čelnici EU trpe od američkog predsjednika Donalda Trumpa, ugledni španjolski dnevnik El Pais ocijenio je malo vjerojatnom brzu prodaju američkog duga od strane europskih investitora. Ocjena je donesena temeljem komentara koje je list prikupio na tržištu kapitala.
- Europa drži 3,6 bilijuna dolara u američkim državnim obveznicama, što predstavlja nešto manje od 40 posto ukupnog američkog javnog duga u inozemnim rukama. Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Luksemburg i Francuska drže najveće udjele. To stvara teorijske točke pritiska za Washington, posebno s obzirom na političku osjetljivost dugoročnih prinosa državnih obveznica i kontekst nadolazećih međuizbora - potvrđuje opciju europskog pritiska na američki dug za El Pais Felix Feather, ekonomist u škotskoj tvrtki za upravljanje imovinom Aberdeen. Međutim, Feather upozorava da bi prodaja tih obveznica kao ‘oblik osvete bila logistički teška i imala bi neželjene nuspojave za europsko gospodarstvo‘.
Kao dodatan ‘uteg‘ za provedivost mogućih europskih protumjera Trumpu, Feather navodi činjenicu da europski dio duga SAD-a pretežito drži privatni a ne javni sektor.
- Donositelji politika EU stoga bi se morali koordinirati ne samo s vladama država članica, već i vršiti pritisak na privatni sektor da proda svoju imovinu ako bi Europa htjela riješiti se američkih državnih obveznica. Izgledi za prevladavanje tih prepreka su ograničeni - dodaje sugovornik El Paisa i zaključuje kako smo ‘još daleko od bilo kakvog masovnog europskog dezinvestiranja američkih državnih obveznica‘.
Posredni vlasnici
Derek Halpenny, voditelj istraživanja globalnih tržišta u japanskoj banci MUFG, suglasan je s ocjenama da EU i države članice ne mogu prisiliti privatne ulagače na dezinvestiranje u američki dug te ukazuje na dodatan problem kod eventualnog utjecaja na privatni europski kapital.
- Mnogi glavni vlasnici američkog duga, poput Ujedinjenog Kraljevstva, djeluju kao posrednici za krajnje vlasnike u drugim zemljama, pa su stvarna ulaganja mnogo manja. Irska drži 238 milijardi dolara, ali mnoge američke tehnološke tvrtke su krajnji vlasnici - napominje Halpenny.
Stručnjak u globalnoj bankarsko-financijskoj korporaciji ING Chris Turner podsjeća kako SAD nastavljaju privlačiti međunarodna ulaganja zahvaljujući svom tehnološkom sektoru i najvećem, najdubljem tržištu kapitala na svijetu, neusporedivom nigdje drugdje. Neto međunarodna ulaganja u SAD, navodi Turner, nakon desetljeća fiskalnih i trgovinskih deficita, porasla su za 3,2 bilijuna dolara u trećem tromjesečju prošle godine.
- To su razlozi zbog kojih europski kupci ostaju aktivni na američkim tržištima imovine. Dok se očekivani prinosi na tu imovinu značajno ne promijene, malo je vjerojatno da ćemo vidjeti značajan odljev europskog kapitala iz SAD-a - kaže Turner.
Izloženost mirovina
List prenosi glasove s europskog tržišta kapitala kako bi nagli izlazak europskih ulagača iz američkog duga izazvao potrese i u samoj EU i globalno. Američke državne obveznice, podsjećaju sugovornici El Paisa, globalna su referentna vrijednost na tržištima kapitala, gdje vlade i korporacije izdaju dug u dolarima, a dolar je valuta u kojoj se obavlja više od polovice svjetske trgovine, uključujući plaćanja zlatom i naftom. Agresivna prodaja američkih obveznica prije svega bi uzrokovala gubitke za europske mirovinske fondove, što je politički teško opravdati, upozoravaju europski financijaši.
Kao primjer američkog vjerovnika koji ne može prići nagloj prodaji duga unatoč rivalstvu s SAD-om El Pais navodi Kinu. Američki glavni rival za globalno ekonomsko i tehnološko vodstvo, drugi je najveći strani imatelj američkog državnog duga, odmah iza Japana, s udjelima većim od 680 milijardi dolara, podsjeća list. Ipak, Kina nije aktivirala nikakvu odmazdu prodaje obveznica kao odgovor na carine jer bi masovno dezinvestiranje samo devalviralo vlastite udjele u dugu, oslabilo dolar i ojačalo juan, nanoseći štetu kineskom izvozu.
Dio sugovornika u analizi skrenuo je pozornost na znakove s tržišta kapitala da Trumpovi agresivni nastupi prema EU i drugim dojučerašnjim političkim i ekonomskih saveznicima ipak ne prolaze bez posljedica za američke državne obveznice. Navode kako se prinos na destetogodišnje američke državne obveznice približio stopi od 4,3 posto, najvišoj od kolovoza, dok se prinos na tridesetodišnje obveznice približio stopi od pet posto ili razini koja bi mogla izazvati korekcije na burzi i uzbunu među promatračima obveznica.
Reakcija Danaca
U prilog ocjeni da veliki investitori diverzificiraju ulagački portfelj na štetu duga SAD-a, El Pais navodi primjer Pimca, najvećeg svjetskog upravitelja institucionalnim ulaganjima, koji je priznao da planira diverzificirati svoja ulaganja i smanjiti svoju izloženost Sjedinjenim Državama kao odgovor na „nepredvidive“ politike Donalda Trumpa. Dodaje se i primjer danskog mirovinskog fonda koji upravlja mirovinama učitelja i profesora koji je najavio da će do kraja ovog mjeseca prodati dio svog portfelja američkih državnih obveznica, a riječ je oko 100 milijuna dolara od ukupno 25 milijardi dolara kojima upravlja.
- SAD u osnovi nije dobar kredit i dugoročno financije američke vlade nisu održive - citira El Pais izjavu Andersa Scheldea, glavnog investicijskog direktora AkademikerPensiona, za Bloomberg. Danska, inače, nije među većim vlasnicima američkog duga u Europi. Velika Britanija s 800 milijardi dolara u američkim obveznicama raspolaže s najvećim udjelom u europskom ‘kolaču‘ američkog duga, a iza UK-a slijede Belgija s 399 milijardi, Luksemburg s 328 milijardi dolara, Švicarska s 243 milijarde dolara i Norveška s 218 milijardi dolara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....