Ako je vjerovati američkim znanstvenicima i istraživačima, Europska unija je na izdisaju: zemlje ove zajednice, izračunali su znanstvenici na denverskom Sveučilištu, do 2100. godine izgubit će primat na rang-listi najvećih i najjačih svjetskih ekonomija, i to u korist zemalja afričkog i azijskog kontinenta koje već sada, tvrdi se, velikim koracima nadoknađuju ekonomski zaostatak koji ih je karakterizirao stoljećima.
I dok su još 1960. godine najuspješnije europske ekonomije činile čak trećinu svjetskog bruto domaćeg proizvoda, s obzirom na postojeće stope rasta i ekonomski napredak, do 2100. godine američki znanstvenici očekuju da će njihov udio biti smanjen na ukupno desetinu svjetskog BDP-a, što bi značilo da će odsad nadalje - Europi uglavnom ići nizbrdo.
Depopulacija
Ovu računicu zadnjih dana prenosi novinska organizacija Politico.eu, europska verzija američkog medija koja se prvenstveno bavi pitanjima vezanima uz europsku zajednicu, a predviđanja koja prenose izradili su znanstvenici denverskog Pardee centra, think-thanka koji se bavi dugoročnim predviđanjima globalnih promjena i razvoja čovječanstva.
A američka predviđanja glavnog krivca za značajno oslabljivanje europske ekonomske snage uglavnom vide u procesu depopulacije, koji potkrepljuju fatalnom statistikom Eurostata, a prema kojoj će dobar dio europskih zemalja značajno smanjiti broj stanovnika.
Najgore među njima, piše Politico, upravo su Bugarska, Litva i Hrvatska koje bi do 2100. godine broj stanovnika trebale smanjiti za polovicu, a samo u Hrvatskoj bi broj stanovnika s 4,1 milijun do kraja stoljeća trebao pasti na samo 2,3.
Dotle bi samo nekoliko europskih ekonomija do 2100. godine trebalo zabilježiti rast ekonomske snage, a među njima je, ironično, Ujedinjeno Kraljevstvo koje izlazi iz EU.
Predviđanja za tu zemlju kazuju da bi do 2100. sa sedme trebala narasti do šeste najsnažnije svjetske ekonomije, a Eurostatova statistika bilježi i da zemlju očekuje rast broja stanovnika s trenutnih 66 na čak 84,6 milijuna.
Američka računica pritom se prvenstveno temelji na podacima i pretpostavljenim stopama rasta BDP-a analiziranih europskih, afričkih i azijskih zemalja pa makroekonomist Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta upozorava da je projekcija realna samo onoliko koliko je realno da sadašnje stope rasta BDP-a i populacije mogu ostati konstantne tako dugo vremena.
Josip Tica, makroekonomist
“Moramo imati na umu da s višim razinama BDP-a stopa rasta BDP-a usporava zbog opadajućih prinosa na investicije. Dakle, razvijenije zemlje uvijek rastu sporije od siromašnih zemalja, a to znači da će stopa rasta Kine, Indije i Afrike usporavati kako te zemlje budu dostizale EU.
Starenje stanovništva
Kod Kine je taj proces već više nego razvidan. Isto tako, na višim razinama BDP-a dolazi do porasta udjela urbanog stanovništva i porasta broja godina školovanja po stanovniku, a oboje je snažno negativno korelirano sa stopama fertiliteta, odnosno utječe negativno na stope rasta populacije. Kina je prije 40 godina imala politiku jednog djeteta kako bi obuzdala rast populacije, a nedavno su krenuli u suprotnom smjeru jer je proces starenja stanovništva kreirao sasvim drugu vrstu problema u društvu”, upozorava Tica i napominje da su navedene projekcije realne u onoj mjeri u kojoj su uzele u obzir podatke o navedenom usporavanju ekonomskog, a posljedično i demografskog rasta.
Zanimljivo je pritom da bi, osim po gubitku broja stanovnika, Hrvatska do 2100. godine trebala biti i među europskim zemljama koje su najviše pale na rang-listi BDP-a, zajedno s Luksemburgom i Latvijom, a od neeuropskih zemalja popisu bi se trebale pridružiti Katar, Hong Kong i Portoriko za koji se očekuje da će pasti za čak 75 mjesta na ljestvici, dok bi se Hrvatska trebala spustiti za 47 mjesta.
Tica tu pak upozorava da je nešto realniji prikaz dugoročnog gospodarskog rasta Hrvatske u svom radu iz ove godine ipak možda dao njegov kolega Željko Lovrinčević kojega smo također pokušali uključiti u ovu temu, ali nije odgovarao na naše pozive.
Životni standard
U svom radu pod naslovom “Ovisi li dugoročni gospodarski rast Hrvatske o demografiji ili ipak proizvoljnosti” on je tako pokušao prognozirati 2050. godinu i zaključio da stopa rasta BDP-a ipak manje ovisi o demografiji, a više o kretanju faktorske proizvodnosti.
“Demografija predstavlja ograničenje i svakako će imati negativan doprinos rastu u svim scenarijima ovisno o stopi aktivnosti stanovništva. No, negativan doprinos demografije rastu BDP-a oscilira od – 0.4 do – 0-6 posto godišnje i ima manji značaj na kretanje BDP-a nego ukupna faktorska proizvodnost... koja rastu BDP-a doprinosi od 1.0 do 1.8 posto rasta godišnje”, piše Lovrinčević.
Tica pak potvrđuje da će se udio BDP-a EU u svjetskom BDP-u smanjivati sve dok se procesi usporavanja ekonomskog i demografskog rasta ne dogode i u zemljama koje su trenutno u razvoju, no napominje također da bi za izračun životnog standarda među ljudima optimalnije bilo računati BDP po glavi stanovnika, a ne BDP općenito.
“Ukupni BDP je mjera veličine nekog tržišta ili moći neke vojske ili države s obzirom na to da se vojska i država financiraju iz BDP-a, a BDP per capita je mjera životnog standarda, odnosno iznos potrošnje po stanovniku neke zemlje u prosjeku”, napominje.