Andrea Orcel nije čovjek za kojeg bismo rekli da daje intervjue usput. Čovjek - koji je ime stekao u miljeu američkih investicijskih banaka, pa i ulogama u nekim od najvećih bankarskih dealova u povijesti, od 2021. je glavni izvršni direktor UniCredita, koji upravo, pod dvostrukim povećalom globalnih poslovnih medija, osvaja njemački Commerzbank - rijetko ima pola sata bez agende. Ispalo je da ga je imao automobilu, između zračne luke i Dubrovnika, i to nakon slijetanja iz Mostara. Tijekom vožnje prvi čovjek golemog paneuropskog sustava - UniCredita (vlasnik Zagrebačke banke) - govorio je o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj je UniCredit najdublje na tržištu, o prednosti malih i agilnih gospodarstava, o jedinstvenom tržištu Europe koje svi traže, a političari ne žele, o umjetnoj inteligenciji od koje nam ne treba let na Mjesec, nego kreditni spis za 15 minuta umjesto za mjesec dana.
U Hrvatskoj sami sebe prepoznajemo kao uspješne zbog ulaska u Schengen, eurozonu, visokog rasta u zadnjih nekoliko godina… No, kako netko sa širokim uvidom percipira Hrvatsku te koji su, prema vašem mišljenju, izazovi za malu državu kao što je naša?
Ovdje imate nevjerojatan talent. Ako uzmemo srednju i istočnu Europu, možemo reći da su nama u UniCreditu izrazito važne četiri zemlje i njihova gospodarstva; Češka, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska. A Hrvatska je ona u kojoj smo, recimo tako, najdublje na tržištu. Mislim da Hrvatska raste vrlo brzo, ali da i ima puno prilika. Vaši su izazovi slični izazovima gotovo svih u ovom novom svijetu, koji je nestabilniji, geopolitički nesigurniji, u kojem ima puno fragmentacije, a ljudi su skloni zatvarati svoje granice. To su uostalom isti oni izazovi s kojima se mora suočiti cijela Europa. A što učiniti? Prvenstveno smatram da moramo biti otvoreni jedni prema drugima, a da pri tome zadržimo svoj identitet, barem unutar EU, i to je nešto što Hrvatska već radi.
Drugi je važni izazov to što, kao i mnoge druge europske zemlje, imate relativno nisku stopu nataliteta, a velik broj ljudi već je napustio zemlju i još uvijek razmišlja o odlasku u potrazi za boljim prilikama u inozemstvu. Ključno je pitanje kako ih zadržati i kako osigurati da prilike koje nalaze drugdje mogu pronaći i ovdje, u Hrvatskoj? Na taj način njihov rad, inovacije i uspjesi ostaju ovdje, u njihovoj zemlji. Međutim, vjerujem da imate mnogo više prilika nego drugi i mislim da je upravo to šire pitanje o kojem treba razgovarati.
No, što je sa samom veličinom Hrvatske; nije li biti mala zemlja u današnjem globalnom geopolitičkom kontekstu rizik sam po sebi?
Mislim dvije stvari. Prvo: manja veličina često znači veću agilnost, a u okruženju u kojem se stvari vrlo brzo mijenjaju agilnost je vrlo vrijedna, mnogo vrednija nego u prošlosti, kad je okruženje bilo stabilno, ali stagnantno. Prije bih rekao da biti veći u stabilnim vremenima donosi razmjer, a razmjer u takvom okruženju pobjeđuje. Međutim, u okruženju u kojem se stvari mijenjaju iz dana u dan, pa morate preispitivati, mijenjati način na koji radite, razmišljati kako kompenzirati cijeli niz problema, kao što je ovaj energetski šok ili nešto drugo, manja veličina može značiti veću agilnost. To je velika prednost. Hrvatska, kao i gospodarstva s prisutnošću UniCredita u srednjoj i istočnoj Europi, agilnija je, prilagodljivija. Veličina, dakle, jest važna, ali je ono što donosi razmjer, prema mojem mišljenju, precijenjeno. Uostalom, Hrvatska može do odgovarajućeg razmjera kroz udruživanje snaga s ostatkom Europe. Europa nam svima daje drugačiju skalu, pogotovo uz daljnji razvoj jedinstvenog tržišta.
Logično mi zvuči da mi u maloj Hrvatskoj u slučaju nestašice npr. dizela imamo manji problem, pogotovo zbog rafinerije, nego velika Francuska, pa i jednostavno zato što je lakše nadoknaditi manju količinu nafte ili dizela nego onu koja treba Francuskoj. Međutim, postoji i ona stara o malom listu na uzburkanom oceanu… No, što bi Hrvatska konkretno trebala kako bi bolje koristila prilike i smanjila rizike, imate li ideju za neku hrvatsku ekonomsku specijalizaciju?
Pa, mislim da općenito cijela Europa još mora odrediti kako ćemo stvarno pokrenuti i maksimalno iskoristiti inovacije, nove tehnologije, umjetnu inteligenciju te ih uspješno primijeniti kako bi se istodobno transformirala i nastavila rasti, a pritom svima nama pružila nove prilike.
Zasad Europa to nije pokrenula u svoju korist i smatram da agilnije zemlje u tome imaju prednost. Na taj način mogu brže stići razvijenije. Ako imate mlađe stanovništvo, dobra sveučilišta te postoji program ulaganja, imat ćete priliku ‘tračati‘ brže od drugih. To je jedna stvar. Druga je stvar, da u nekim biznisima već imate prednost. Npr., imate jednog od najnaprednijih i najboljih u proizvodnji luksuznih automobila…
Osobni mi je dojam da je uistinu snažno jedinstveno tržište Europske unije uvjerljivo najvažnije pitanje danas u Europi. Ako usporedimo promet usluga, roba, kapitala… između članica EU i saveznih država u SAD-u, onda vidimo dramatično nižu razinu međusobne trgovine, što je očigledni problem, ali i potencijal. No, iskreno, je li to, što se kaže, izgubljena bitka?
Hm (zamišljeno), pa, gledajte, čini mi se da svi u Europi znamo što trebamo učiniti, ali to ne činimo.
To je očito…
Vrlo je očito, i to je ono što ljude najviše frustrira. Mi kao Europljani znamo da imamo vrlo veliku europsku populaciju; 450 milijuna ljudi u Uniji. Imamo izvrsna sveučilišta, više od polovice Nobelovih nagrada dobili su Europljani...
Imamo sve, ali pogledajte mene: kada mi je bilo 18, otišao sam u Englesku, a potom u SAD, jer su tamo bile prilike. Mislim da je diljem Europe sve prisutniji populizam, a populizam npr. govori da moramo biti oprezni i da vlastitu zemlju trebamo staviti na prvo mjesto. Populizam je doveo i do danas često korištene fraze: "Da, ali ne u mom dvorištu".
Prije 15-20 godina BDP po stanovniku u Europi bio je otprilike jednak onome u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas iznosi oko 54 posto američkog BDP-a. Smatram da smo, time što nismo uspjeli stvoriti doista integrirano europsko jedinstveno tržište, praktički izgubili polovicu našeg potencijala za ostvarivanje BDP-a.To moramo ispraviti, a za to već imamo sve što nam je potrebno.
Kada razgovaram s ljudima poput vas, kada razgovaram s ljudima na ulici, kada odem u Mostar ili u Berlin…, svi kažu - trebamo jedinstveno tržište. Moramo se ujediniti i poštovati naše različitosti, ali istodobno se povezati u područjima u kojima možemo ostvariti obostranu korist i u kojima doista možemo predvoditi. Svi to pričaju, ali onda se popnemo razinu više, u političku sferu, odluke razumljivo postaju teže, a postoji i svojevrsna nevoljkost na djelovanje, iako znaju da je to pravi put.
Kao čelnik UniCredita osjećam dužnost gurati ono što mislim da je istinito i ispravno, a Europska unija s jedinstvenim tržištem koje koristi svoje zajedničke snage ono je ispravno i zapravo jedini je put naprijed za nas u Europi. Ako to ne učinimo, riskiramo da još više zaostajemo za Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom. A to nije ono što želimo, niti odražava ono za što smo sposobni.
Nisam političar, ali u UniCreditu smo organizirani na način koji snažno podupire razvoj jedinstvenog tržišta. Odluke koje smo donosili na mikro razini nisu toliko različite od odluka koje Europa treba donijeti – iako priznajem da je takve odluke lakše donositi u banci nego na razini države.
Ali iskreno se nadam da će u jednom trenutku ljudi to napokon i ostvariti. Mnogo vremena provodimo razgovarajući o tome zašto bismo to trebali učiniti. Sada je vrijeme da riječi pretvorimo u stvarnost.
Nekoliko ste puta spomenuli inovacije kao važno pitanje i, iskreno, kao kolumnist "uživam" biti ciničan kad uspoređujem situaciju u Europi sa Sjedinjenim Državama jer je očigledno da su stekli ogromnu tehnološku prednost, pogotovo u, čini se, presudnom razvoju umjetne inteligencije. Podjednako je impresivna kineska industrijska moć, ali i kineska brzina u razvoju novih naprednih AI ekosustava. Oni također sada trče brže i ispred su nas. No, lako je biti ciničan, ali ako si postavite pitanje što bi točno trebalo napraviti, onda više nije lako biti cinik. Imate li ideju što je ono što Europa hitno mora učiniti, ili mi u Hrvatskoj?
Prva stvar? Smatram da svaka inovacija, svaki tehnološki proboj mora biti usvojen da bi imao učinak. Što je AI? To su modeli koji rješavaju probleme, mogu brzo obraditi puno podataka.
Pokušajmo sustići Amerikance i Kineze. Za to svakako imamo ljude i talente. Jeste li znali da je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za kvantno računarstvo Talijan? Siguran sam da u svijetu tehnologije i umjetne inteligencije možemo pronaći još mnogo vrhunskih stručnjaka različitih europskih nacionalnosti. Moja je poanta da imamo intelektualnu snagu – samo je ne koristimo dovoljno.
Sjedinjene Američke Države imaju koristi od dubokih tržišta kapitala i velikih banaka, što znači da imaju više dostupnog i jeftinijeg kapitala i financiranja. Mi to nemamo jer još nismo stvorili Uniju tržišta kapitala ni Bankovnu uniju, a one su nam hitno potrebne jer nemamo mogućnosti državnog financiranja kakve postoje u Kini.
U bankarstvu vidimo goleme mogućnosti za transformaciju poslovanja naših klijenata uz pomoć umjetne inteligencije, osobito kada je riječ o povećanju učinkovitosti. Većini banaka nije potreban najnapredniji model umjetne inteligencije, kakav biste, primjerice, mogli koristiti za misiju na Mjesec. Potreban im je model koji može prikupiti sve relevantne podatke, reorganizirati ih, napraviti određene izračune i simulacije te pripremiti kreditni dosje za 15 minuta, umjesto za mjesec dana.
A da biste sve to iskoristili u svoju korist, morate promijeniti način na koji radite i koristiti te modele na način koji će omogućiti transformaciju vaše kompanije. Vjerujem da je to nešto što Europa može učiniti vrlo brzo.
U Bugarskoj, jednoj od zemalja u kojima poslujemo, naša banka ima omjer troškova i prihoda od 22 posto. Mogu vam reći da to ne bi bilo moguće bez promjene načina na koji radimo. Bez umjetne inteligencije to bi bilo nemoguće, ali uz umjetnu inteligenciju postaje moguće. Cijela naša grupacija ima koristi od tih iskustava i odlučna je nastaviti unapređivati svoje poslovanje.
Europa može napraviti ogroman iskorak u konkurentnosti. Europa može napraviti ogroman iskorak u učinkovitosti. Kao rezultat toga, možemo imati produktivnije i globalno konkurentnije kompanije, a istodobno ostvarivati gospodarski rast koji nam je potreban kako bismo Europljanima ponudili atraktivna radna mjesta i kvalitetne karijere.
Ferrari je moćan onoliko koliko je moćan čovjek koji njime upravlja. Možda ne proizvodimo svaku vrhunsku tehnologiju, ali ako ulažemo u ljude i njihova znanja i vještine, možemo iskoristiti njezin puni potencijal i oblikovati naše gospodarstvo za budućnost.
Pogledajte, uostalom, Kineze. Kinezi nemaju vodstvo u AI-ju, ali imaju vodstvo u, recimo tako, manje sofisticiranim, jeftinijim modelima koje svi koriste. Dakle, odabrali su potpuno drukčiju strategiju: neću imati najnoviji, najmoćniji, najnapredniji AI model, ali imat ću nešto što je malo manje sofisticirano, a što može koristiti jako puno ljudi. I njihove modele upravo usvaja više ljudi nego američke. Sve više ljudi možda se sada pita: zašto ne bismo prihvatili njihove modele umjesto američkih?
Poznato je da su valuacije europskih banaka u zadnjih 20-30 godina otužne. Vjerujete li zaista da je velika međunarodna bankarska institucija kao što je UniCredit sposobna uz AI iskoristiti vrlo velike baze klijenata ili baze depozita da bi bolje konkurirala velikim američkim investicijskim bankama, koje se trenutačno doimaju superiornima? Sugerirali ste agresivnost, a svakako živimo vrlo uzbudljiv trenutak i, stvarno, ako niste agresivni u iznimno brzoj implementaciji, jasno je da nemate šansi, ali...
Apsolutno sam uvjeren da možemo. Dakle, da, treba nam više razmjera. Previše smo fragmentirani u Europi. Premali smo. Znate vrlo dobro koliko vrijede američke banke, a koliko europske. Ponovio bih: da bismo došli do ekonomije razmjera, trebamo jedinstveno tržište, jer moramo kupovati prekogranično, što i pokušavamo. Ali čak i uz to kao alibi, ne mislim da bismo to trebali koristiti kao izgovor da se ne transformiramo, ne mijenjamo te ne podržavamo klijente u njihovoj transformaciji. A kada se natječemo s Amerikancima za financiranje realnog gospodarstva, infrastrukture, transformacije industrijskih tvrtki, malih i srednjih poduzeća, mislim da se nemamo čega bojati.
Pitajte me o Hrvatima. Oni su puno inovativniji od jezgre Europe. Kada su pod pritiskom, kada imaju potrebe, ljudi uvijek nađu način… To je zato što, kada imate potrebu, ljudska bića nađu način. Većina inovacija, većina proboja, većina promjena koje čine UniCredit onim što je danas došla je iz srednje Europe u Italiju, Njemačku i Austriju, a ne obrnuto. Vidimo bržu i jeftiniju realizaciju nego kod onih koji imaju više novca, onih koji su možda bolje strukturirani, ali birokratizirani. Mnoge pilot-projekte koje grupa sada primjenjuje u cijeloj grupi razvili su, naglasio bih, timovi u srednjoj i istočnoj Europi. Ako ovu logiku primijenite na Europu, na Europsku uniju i na Europljane, mislim da bi svi zajedno imali više novca. Bilo bi mnogo bolje i lakše kada bismo sada imali više novca, ali ga sada nemamo.
Vidimo da se neke stvari provode brže i uz manje troškove nego kod onih koji imaju više novca, koji su možda strukturiraniji, ali su istodobno možda i više opterećeni birokracijom. Mnogi pilot-projekti koje Grupa sada provodi diljem cijele organizacije razvijeni su, rekao bih, upravo zahvaljujući timovima iz srednje i istočne Europe.
Ako istu logiku primijenimo šire, na Europu, Europsku uniju i sve Europljane, vjerujem da bismo zajedno svi bili bogatiji. Bilo bi puno bolje i lakše kada bismo već imali tu višu razinu blagostanja, ali trenutačno je nemamo.
Kako se vi kao jedan od najpoznatijih glavnih izvršnih direktora na razini Europe osobno koristite AI-jem? Meni se čini da uz korištenje više modela dan ne traje kraće, nego upravo suprotno, da su izazovi sve veći, kao i potrošnja vremena. Je li lakše biti CEO uz AI savjete ili možda teže? Uz AI konkurencija brže donosi odluke, sve se odvija brže, a ulozi su sve veći…
Da, upravo tako. Ali meni je uzbudljivo provesti vikend pokušavajući razumjeti što se događa kako bih bio siguran da donosim ispravnu odluku za banku, na ovaj ili onaj način.
Razgovaram s mnogo ljudi, zatim dodatno istražujem i postavljam pitanja umjetnoj inteligenciji. Pokušavam preispitati i provjeriti je li moja ideja ispravna, a zatim donesem odluku, baš kao što sam to uvijek radio. Ali bez obzira na ulogu umjetne inteligencije, i dalje imate ljude, i dalje imate klijente. I dalje moram postavljati prava pitanja i na kraju donijeti zaključke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....