U nastavku donosimo:
- ključne točke susreta Maroša Šefčoviča i Wanga Wentaa u Pekingu i što EU konkretno traži
- gdje i zašto EU razmatra pooštravanje trgovinskih mjera te koje bi sektore najviše dotaknulo
- ulogu Emmanuela Macrona i Friedricha Merza u formiranju novog europskog odgovora na Kinu
- što stručnjaci poput Sari Arho Havrén (kineska vanjska politika) i Zhua Tiana (CEIBS) poručuju o izgledu dogovora
- iskustva i stavove o “kineskom šoku 2.0” i posljedicama po europske industrije i opskrbne lance
SAD i Kina 23. rujna u Washingtonu produljili su primirje u trgovinskom ratu do 10. siječnja iduće godine.
Povjerenik Europske komisije za trgovinu Maroš Šefčovič u četvrtak i petak u Pekingu razgovara s kineskim ministrom trgovine Wangom Wentaom. Razgovori će pokazati može li dijalog s Kinom uopće dati rezultate. Ako Peking ne popusti, čelnici EU-a na summitu u Bruxellesu 15. i 16. listopada raspravljat će o tome hoće li nastaviti razgovarati ili uzvratiti.
EU u trgovini s Kinom svaki dan bilježi manjak od oko milijardu eura. Prema Eurostatu, deficit je prošle godine dosegao 359,8 milijardi eura, 15 posto više nego 2024. Uvoz iz Kine porastao je 6,4 posto, na 559,4 milijarde eura, a izvoz u Kinu pao je 6,5 posto, na 199,6 milijardi. Dio kineske robe koja zbog američkih carina ne može na američko tržište skreće prema Europi. Kina je pala na četvrto mjesto izvoznih tržišta EU-a, iza SAD-a, Ujedinjene Kraljevine i Švicarske, i na nju otpada tek 7,5 posto europskog izvoza. Istodobno je, s više od 22 posto, daleko najveći izvor uvoza. ”Kineski izvoz u EU nastavlja rasti, a naš tržišni udio u Kini nastavlja se smanjivati. Ovaj trend nije održiv i status quo nije opcija“, kaže europski dužnosnik za AFP.
I opet Merkel izazvala nevolju
Europa je dugo promatrala Kinu ponajprije kao golemo tržište. Posebno Njemačka, čija je kancelarka Angela Merkel ekonomskoj suradnji s Pekingom pridavala stratešku važnost. Tek je 2019. Europska komisija formalno definirala Kinu i kao sistemskog rivala. U međuvremenu je Peking iskoristio suradnju sa zapadnim proizvođačima za razvoj vlastite industrije. Kineski automobili danas konkuriraju europskima ne samo zahvaljujući državnim subvencijama i nižim cijenama, nego i sve ozbiljnijim tehnološkim prednostima. Europska automobilska industrija, desetljećima jedan od temelja njezine ekonomske moći, sada se suočava s konkurentom koji je nekad bio njezin kupac.
Njemačka je prošle godine u Poljsku izvezla više robe nego u Kinu: u Poljsku oko 100 milijardi eura, a u Kinu oko 81 milijardu. Kina je unatoč tome ponovno najveći ukupni trgovinski partner Njemačke, s 252 milijarde eura razmjene, jer je uvoz iz Kine iznosio 170,6 milijardi eura. Promjena njemačke politike ipak je važnija od samih brojki. Prije dvije godine, 4. listopada 2024., vlada Olafa Scholza glasala je protiv europskih carina na kineske električne automobile. Dok je Angela Merkel u suradnji s Kinom vidjela veliku priliku za njemačku industriju, Friedrich Merz sada zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom traži oštriji europski odgovor. Upravo velika njemačka izloženost Kini pokazuje koliko je teško uskladiti ekonomske interese s potrebom zaštite europske industrije.
Kineski šok – izraz koji se ustalio nakon radova ekonomista Davida Autora, Davida Dorna i Gordona Hansona o posljedicama kineskog uvoza na američku industriju – početkom 2000-ih pogodio je i tradicionalne europske industrije jeftinijim proizvodima, pridonoseći gubitku proizvodnih radnih mjesta u pojedinim sektorima i regijama. Europski čelnici i promatrači sada sve češće upozoravaju na „kineski šok 2.0“: kineske su tvrtke prešle na proizvodnju visoke tehnologije, čime ugrožavaju mnoge tradicionalne industrije Unije.
Šefčovič je prije puta u Peking poručio da EU želi ostvariti tri cilja: obuzdati nagli rast kineskog izvoza na tržište Unije, posebno u ključnim sektorima, povećati europski izvoz u Kinu i europskim tvrtkama olakšati dobivanje kineskih izvoznih dozvola za rijetke zemne elemente, nakon što je Kina prošle godine uvela ograničenja. Riječ je o nastavku razgovora koje je s Wangom vodio u Bruxellesu krajem lipnja. Tada je Slovak poručio da do listopada želi opipljive rezultate. Nismo sigurni da će imati što opipati.
Denis Redonnet, glavni službenik EK za provedbu trgovinskih pravila, prošlog je četvrtka pred trgovinskim odborom Europskog parlamenta rekao da trenutačno postoje “potencijalno zabrinjavajući trendovi za gotovo četvrtinu ukupnog uvoza u EU“, prvenstveno zbog kineske robe. Komisija je ove godine već pokrenula 27 novih postupaka trgovinske zaštite, nakon 32 prošle godine. Povijesni prosjek je dvanaest godišnje.
Odnosi s Pekingom “dosegnuli su kritičnu točku, ponajprije zbog nepoštenih ekonomskih praksi Kine kao što su damping i špijuniranje“, ali i zbog njezina stajališta o ruskom ratu protiv Ukrajine, stoji u izvješću koje je u srijedu prihvatio Europski parlament. Europska ulaganja u Kini iznose oko 230 milijardi eura, pravna sigurnost za europska poduzeća slabi, a kineska ulaganja u Europi sve su češće popraćena političkim utjecajem. Ta netransparentna prepletenost ekonomije i politike traži jasnu strategiju prema Kini, upozorava Parlament.
Bruxelles je svjestan da pregovori neće riješiti sve probleme pa Komisija paralelno radi na novim alatima zaštite europske industrije, koji bi čelnicima trebali biti predstavljeni u prosincu, piše AFP. Među njima je financijska pomoć poduzećima u ključnim sektorima da diversificiraju dobavljače.
Macron i Merz u ponedjeljak su predsjednici EK Ursuli von der Leyen poslali pismo u kojem traže ”vjerodostojan instrument u rukama Komisije“, sve do mogućnosti trenutačnog isključenja s jedinstvenog tržišta. Mjera se ne bi odnosila na određenu zemlju, a kao razloge za njezinu primjenu navodi damping, raširene subvencije i ograničavanje konvertibilnosti valute. Prijedlog se tumači europskim ekvivalentom američkog Odjeljka 301, odredbe Zakona o trgovini iz 1974. kojom Washington istražuje inozemne prakse koje smatra diskriminatornima i uzvraća carinama. Bruxelles pritom želi odmjeriti korake kako ne bi izazvao odmazdu Pekinga.
Kinesko ministarstvo trgovine u utorak je pozvalo Francusku i Njemačku da se “uzdrže od pritiska na EU da pribjegne protekcionističkim alatima“ i da “izbjegnu pogrešan put pogrešnim sredstvima koji će im se na kraju obiti o glavu“. Prošle subote pokrenulo je i antidampinšku istragu o uvozu para-nitrotoluena iz EU-a, kemikalije koja se koristi u proizvodnji bojila, pesticida i lijekova, pozivajući se na europske istrage o kineskim kemijskim proizvodima. U kineskoj se prijavi kao proizvođač izrijekom navodi njemački Lanxess.
Istodobno Peking ne pristaje na dogovor. Bruxelles je predložio da se kineski izvoz obuzda dobrovoljnim ograničenjima, primjerice za hibridne automobile, čiji je izvoz naglo porastao nakon što je EU uveo carine na kineske električne automobile. Peking je, prema Financial Timesu, smanjenje izvoza odbio. Japan je 1981. pristao ograničiti izvoz automobila u SAD, ali je ovisio o američkom sigurnosnom kišobranu.
Ima li EU dovoljno hrabrosti i argumenata
Još uvijek nije jasno koliko bi daleko EU u cjelini bio spreman ići protiv Kine, ocjenjuje AFP. “Odvraćanje ovisi o tome vjeruje li Peking da je Europa spremna povući okidač, a europski dosadašnji rezultati u tom su pogledu vrlo loši“, tumači Sari Arho Havrén, pridružena suradnica londonskog instituta RUSI, specijalizirana za kinesku vanjsku politiku. Thomas Schelling dodao bi da je zadatak Bruxellesa još teži. Od Pekinga ne traži da nešto ne učini, nego da nešto učini – da sam smanji izvoz. To više nije odvraćanje nego primoravanje, a primoravanje je, kako je Schelling pokazao u knjizi „Arms and Influence“, u pravilu teže.
Ni Kina nema neograničen manevarski prostor. Domaća je potražnja slaba pa se vlada oslanja na izvoz kako bi održala rast. Zato za Peking ograničavanje izvoza nije samo trgovinski ustupak Europi, nego i potencijalni udar na model rasta koji ne uspijeva promijeniti. U slučaju dubljih poremećaja Peking uvijek može posegnuti za ograničavanjem izvoza rijetkih zemnih elemenata, klasičnom prigušnom točkom u onome što Henry Farrell i Abraham Newman zovu međuovisnošću pretvorenom u oružje. Bez zaliha i alternativnih izvora opskrbe to je prijetnja koju si Europa ne može priuštiti, upozorila je Arho Havrén za Bloomberg.
Ishod dvodnevnih razgovora vjerojatno će biti mlak. Moglo bi doći do “sporazuma o određenim pitanjima, umjesto do sveobuhvatnog rješenja trgovinskih odnosa“, rekao je Zhu Tian, profesor ekonomije na China Europe International Business School (CEIBS) u Shanghaiju. Primirje s Washingtonom Pekingu barem privremeno smanjuje pritisak na drugoj strani trgovinskog sukoba i ostavlja mu više prostora za tvrdo pregovaranje s Bruxellesom. Pekingu je, kaže Arho Havrén, u interesu ”kupiti vrijeme, a ne mijenjati model rasta“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....