Većina svjetskih gospodarstava trenutno se nalazi na prekretnici, kako društvenoj tako i ekonomskoj. Hrvatska tu nije izuzetak, štoviše, ovo je za nas situacija 'sada ili nikada' s obzirom da smo već godinama na začelju EU po gotovo svim pokazateljima, osobito onih koji se tiču konkurentnosti gospodarstva. Međutim, na nama je odluka o tome kako ćemo krenuti u budućnost – držeći se starih, dokazano neučinkovitih praksi ili transformacijom gospodarstva u modernu, digitalnu i zelenu ekonomiju, konkurentnu ne samo na europskoj nego i na svjetskoj razni. Jasno je da ne postoji 'čarobni štapić', jedinstveno rješenje koje bi brzo i učinkovito preokrenulo ekonomsku situaciju te nas pretvorilo u gospodarsku silu. Jednostavnih rješenja u kompliciranim situacijama nema. Ali, pred nama je prilika koju ne smijemo propustiti.
Hrvatska je trenutno u prilici koristiti sredstva iz EU fondova, odnosno iz takozvanog Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), za oporavak od koronakrize. Koliko ćemo u tome biti uspješni ovisi o Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO) na temelju kojeg Hrvatska ima priliku povući 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava i 3,6 milijardi eura povoljnih zajmova u idućih pet godina. Međutim, privatni sektor nije dosad formalno bio uključen u izradu Plana. Štoviše, prema informacijama koje kolaju u javnosti, velika većina sredstava unutar samog NPOO-a namijenjena je javnim ulaganjima, bilo da se radi o izravnim ulaganjima u sektore poput obrazovanja ili zdravstva, bilo da se radi o novom upumpavaju sredstava u poduzeća u državnom vlasništvu.
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), kao jedini reprezentativni predstavnik poslodavaca na nacionalnoj razini, stoga već dulje vrijeme nastoji prezentirati Vladi, ali i široj javnosti, svoje pozicije oko potrebe sufinanciranja investicija u privatnom sektoru iz RRF-a, ali i potrebnih strukturnih reformi nužnih za transformaciju poslovnog okruženja i investicijske klime u Hrvatskoj. Primjerice, na sastanku na kojem su predstavnici HUP-a iznijeli svoja stajališta oko hrvatskog NPOO-a Europskoj Komisiji (EK), potvrđeno je kako se u okviru RRF-a ne bi smjeli odobravati veliki projekti fizičke javne infrastrukture, da projekti javnog sektora ne smiju istiskivati projekte privatnog sektora, kao i da projekti privatnog sektora imaju puno veću mogućnost poticanja dodatnih investicija.
Nedavno objavljeno izvješće poslovne mreže BIAC unutar Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) o poticanju ulaganja za prevladavanje recesije („Fostering investment to overcome the recession“) upravo je na tragu stajališta koje HUP navodi u svom prijedlogu investicija i reformi potrebnih za stvaranje povoljnog investicijskog okruženja iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.
Za izlazak gospodarstva iz krize bit će potrebna i privatna i javna ulaganja, ali će, s obzirom na sve veća proračunska ograničenja, privatne investicije biti ključne, kažu iz OECD-a. Navode kako je važno podržati buduća privatna ulaganja u ključna područja, posebno u sektorima kao što su zdravstvo, klima, digitalizacija, infrastruktura i dr. U tom kontekstu javne investicije trebaju se fokusirati na nužnu osnovu, dok bi privatne investicije trebale nositi oporavak i budući održivi rast gospodarstva. Najviše se pažnje poklanja mogućim ulaganjima privatnog sektora u proces takozvane zelene tranzicije. Tako se navodi kako privatni sektor može pružiti inovativnu tehnologiju, infrastrukturu i primijenjena rješenja za već postojeće tehnologije u dijelu ekoloških izazova, odnosno tranzicije na zeleno gospodarstvo, također, privatni sektor, zbog znatno veće fleksibilnosti, upravljačke ekspertize te tehnoloških i inovacijskih kapaciteta, može ključan strateški partner u svim ulaganjima.
Međutim, kako bi se omogućilo i olakšalo privatno ulaganje, potrebna je povoljna investicijska klima. OECD ističe kako su temeljni preduvjeti za povratak privatnih ulaganja u trenutnom kontekstu usko povezani s cjelokupnim političkim okvirom, odnosno vladavinom prava te transparentnim i predvidivim sustavom javnog upravljanja, koji bitno smanjuju investicijski rizik. Naglašavaju i kako privatni sektor mora biti uključen u rasprave kad god se razmatraju nove mjere povezane s ulaganjem, što u procesu izrade hrvatskog NPOO-a nije bio slučaj, već je do sada cjelokupan proces izveden vrlo netransparentno. Poticajno investicijsko okruženje dovest će ne samo do rasta domaćih, nego i izravnih stranih ulaganja (FDI), koja su se i ranije pokazale presudnima za ekonomski rast i razvoj, širenje proizvodnih kapaciteta, stvaranje radnih mjesta i sveukupni rast dohotka. U zaključcima OECD-ovih preporuka naglašava se da svaki održivi, na budućnost orijentirani plan oporavka, mora sadržavati dobro promišljenu strategiju ulaganja koja uključuje i javni i privatni sektor, s time da je kod budućih investicija važno da javno ulaganje bude blagotvorno za privatno ulaganje.
Što ove preporuke koje dolaze iz OECD-a znače u trenutnom hrvatskom kontekstu? Zapravo jako puno. Koronakriza ubrzala je potrebu za strukturnom transformacijom i digitalizacijom gospodarstva te stvorila ogromne potrebe za novim ulaganjima. Upravo će brzina ponovnog pokretanja privatnih ulaganja odrediti koliko će se brzo gospodarstvo oporaviti od recesije, odnosno, dovesti do rasta zaposlenosti, potražnje i oporavka BDP-a, te stvoriti osnovu za transformaciju gospodarstva kao temelj buduće konkurentnosti i održivog ekonomskog rasta, što pokazuju i povijesni podaci.
Naime, najznačajnija stavka u hrvatskom BDP-u, nakon osobne potrošnje, su upravo investicije koje čine preko 20 posto BDP-a, a u razdoblju ekonomskog rasta prije krize iz 2008./2009. i preko 25 posto. Investicije imaju veći doprinos gospodarskom rastu u Hrvatskoj i od izvoza roba. Od ukupnog iznosa investicija u hrvatskom BDP-u (11,4 milijarde eura ili 21 posto BDP-a u 2019.), privatne investicije čine preko 80 posto, odnosno u ukupnom BDP-u privatne investicije sudjeluju s gotovo 17 posto. Štoviše, u razdobljima najvećeg gospodarskog rasta privatne investicije činile su i preko 20 posto BDP-a i rasle su po stopama iznad pet posto. To znači da na oporavak i održivi rast hrvatskog gospodarstva ne možemo računati bez značajnog zamaha investicijskog ciklusa, prvenstveno u privatnom sektoru.
Investicije su ključne i za rast dugoročnog potencijalnog BDP-a te je stoga važno da se sredstva ne usmjeravaju samo u projekte koji utječu na rast agregatne potražnje u kratkom roku, nego i u one koji osiguravaju rast u dugom roku, posebno kroz rast produktivnosti. Upravo je spori rast produktivnost jedan od najvažnijih razloga zaostajanja Hrvatske za ostalim novim članicama EU, a to je nešto što ne možemo promijeniti bez investicija privatnog sektora.
OECD i HUP su na istom tragu: privatne investicije su ključne za oporavak i održivi rast, a da bi se one ostvarile potrebno je stvoriti i povoljno investicijsko okruženje. Vlada za sada nije imala previše sluha za ove prijedloge, a nadamo se da će se u zadnjih mjesec dana to promijeniti te da ćemo prihvatiti smjernice koje su nam dali i EK i OECD po pitanju izrade Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.