Svi se slažu da jedino velike državne intervencije mogu održati na životu kompanije i pomoći zaposlenima te cijelom stanovništvu da se nose s posljedicama krize koronavirusa. O cijeni takve politike, smatraju brojni ekonomisti, “razmišljat ćemo sutra”. Ipak, nisu sve zemlje u jednakoj fiskalnoj i ekonomskoj poziciji da bi mogle biti jednako velikodušne. Velike ekonomije, poput SAD-a, unatoč visokoj zaduženosti (108 posto BDP-a) mogu sebi priuštiti velike fiskalne “bazuke” jer lakše mogu osigurati potrebna financijska sredstva. S druge strane, veliki fiskalni stimulansi mnogim bi zemljama mogli narušiti ionako krhku kreditnu sposobnosti.
Prema posljednjim podacima MMF-a iz listopada prošle godine, najveći javni dug u Europi ima Grčka, 171,4 posto BDP-a, slijedi Italija sa 133,7 posto, a najmanji je u Estoniji, samo 7,9 posto. Hrvatska je posljednjih godina osjetno smanjila javni dug, ali on je i dalje na visokih 68,3 posto.
Unatoč očekivanju da bi oporavak ekonomije mogao poprimiti oblik V, sve su brojnija upozorenja da se vlade moraju pripremiti za produženu recesiju, kao što je to bio slučaj i prije s pandemijama. No, kako su, poput svega ostalog, trenutačno poremećena i financijska tržišta, nameće se pitanje tko će financirati veliki proračunski deficit s kojima će zemlje biti suočene. Kao jedina institucija koja bi ga mogla progutati, čini se, nameće se središnja banka. U trenutku kad je tržište obveznica sasvim poremećeno, kako bi platile svoje obaveze, Richard Hughes iz istraživačke tvrtke Resolution Foundation smatra da će se vlade morati okrenuti središnjim bankama.
Bank of England, primjerice, prošlog je tjedna izvijestila da razmatra kupnju državnih obveznica izravno od Ministarstva financija. Iako to znači prelazak crvene crte koja je postavljena u modernom središnjem bankarstvu, u izvanrednim okolnostima, očito je, brišu se sva pravila. No, ono što je pritom osobito važno, ističe Hughes, mora se istaknuti da je taj potez privremen i da će se povući nakon obuzdavanja krize. Jer, povijest nas uči da to može biti vrlo opasno i kontraproduktivno jer zemlju može odvesti u hiperinflaciju i devalvaciju. Stoga je vrlo vjerojatno da se mnoge zemlje neće ni igrati s tom vatrom, ali je isto tako izgledno da će neke krenuti upravo u tom smjeru. Velika Britanija i SAD, čini se, smatraju da sebi mogu priuštiti neograničeno tiskanje novca.