Na energetskim tržištima postoji trenutak kada se stvarnost i očekivanja još nisu potpuno preklopili. Tankeri kasne, rafinerije se bore za cargo pošiljke, a cijene fizičkih barela rastu – dok financijska tržišta još uvijek djeluju kao da je riječ o kratkotrajnoj krizi. Upravo takav trenutak trenutačno se odvija na globalnom tržištu nafte nakon dramatične eskalacije sukoba oko Hormuškog tjesnaca.
Dok političari raspravljaju o vojnim operacijama i zaštiti tankera, trgovci energentima sve otvorenije upozoravaju na nešto drugo: tržište nafte možda još nije u potpunosti shvatilo razmjere šoka koji dolazi iz jednog od najvažnijih energetskih koridora na svijetu.
IEA: Rat na Bliskom istoku stvara najveći poremećaj u opskrbi u povijesti tržišta nafte
Hormuški tjesnac, uski prolaz između Irana i Omana, svakodnevno prenosi oko petinu globalne potrošnje nafte i predstavlja ključni izlaz za izvoznike iz Perzijskog zaljeva poput Saudijske Arabije, Iraka, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Upravo zato svaki ozbiljniji poremećaj u tom koridoru ima trenutačne posljedice za globalno tržište energije.
OilPrice navodi da su prema procjenama energetskih analitičara, poremećaji u transportu kroz Hormuz već doveli do smanjenja globalne ponude za oko deset milijuna barela dnevno, jer proizvođači iz Perzijskog zaljeva ne mogu dovoljno brzo preusmjeriti izvoz drugim rutama.
Međunarodna energetska agencija upozorila je da je riječ o najvećem poremećaju u opskrbi naftom u modernoj povijesti tržišta. Istodobno su cijene nafte ponovno probile granicu od 100 dolara po barelu, a volatilnost na tržištu naglo se povećala. No paradoksalno, financijsko tržište – posebno futures ugovori – još uvijek ne odražava puni opseg tog šoka.
Kada fizičko tržište signalizira krizu
Na fizičkom tržištu nafte situacija izgleda znatno dramatičnije nego na burzama. Kupci sve teže dolaze do slobodnih cargo pošiljki, a pojedine vrste sirove nafte prodaju se po znatno višim cijenama od onih koje sugeriraju futures ugovori.
Takav raskorak između “papirnatog” tržišta i stvarne trgovine energentima rijetko se pojavljuje bez ozbiljnog razloga. Kada rafinerije počnu plaćati znatno više za fizičke barele nego što sugeriraju burzovne cijene, to obično znači da se tržište već suočava s realnim nedostatkom ponude. Razlog je jednostavan: futures tržište reagira na očekivanja investitora i makroekonomske scenarije, dok fizičko tržište reagira na logistiku – tankere, skladišta i rafinerije.
A upravo je logistika trenutačno najveći problem.
Napadi na tankere, zatvaranje pojedinih terminala i sigurnosni rizici u Perzijskom zaljevu doveli su do toga da dio brodarskih kompanija izbjegava prolazak kroz Hormuz. U nekim slučajevima čak su i ključni izvozni terminali privremeno obustavili operacije nakon napada dronovima ili raketama.
Ovo će biti posljedice ‘Epskog bijesa‘
Zbog toga se dio nafte jednostavno ne može isporučiti tržištu – čak i kada postoji proizvodnja.
Pojedine zemlje pokušavaju zaobići problem preusmjeravanjem izvoza kroz alternativne cjevovode i zapadne luke. Saudijska Arabija, primjerice, povećava transport prema Crvenom moru, dok Ujedinjeni Arapski Emirati koriste cjevovod prema terminalu Fujairah, piše Guardian. No kapaciteti tih alternativnih ruta jednostavno nisu dovoljni da nadomjeste puni promet kroz Hormuz.
Energetski šok koji bi mogao potrajati
Upravo zbog toga sve više analitičara upozorava da bi tržišta mogla podcjenjivati trajanje krize. U prvim danima sukoba mnogi investitori pretpostavljali su da će poremećaji trajati samo nekoliko dana ili tjedana. Sada, kako se sukob produbljuje, procjene se mijenjaju.
Investicijske banke već su počele prilagođavati svoje scenarije. Barclays, primjerice, procjenjuje da bi Brent u slučaju duljeg poremećaja mogao stabilno ostati iznad 100 dolara po barelu, dok bi u ekstremnim scenarijima cijene mogle rasti i znatno više. Neki ekonomisti upozoravaju i na mogućnost još dramatičnijih scenarija. Ako bi promet kroz Hormuz ostao ozbiljno ograničen dulje vrijeme, cijena nafte mogla bi dosegnuti razine kakve tržište nije vidjelo desetljećima.
Vlade pokušavaju ublažiti šok puštanjem strateških rezervi nafte. Međunarodna energetska agencija već je koordinirala rekordno oslobađanje oko 400 milijuna barela iz globalnih rezervi kako bi stabilizirala tržište. No takve mjere imaju ograničen domet. Ako logistički problemi potraju, količina barela koja se svakodnevno gubi na tržištu mogla bi biti veća od onoga što strateške rezerve mogu nadoknaditi. Upravo zato neki analitičari upozoravaju da tržišta trenutačno možda gledaju krizu kroz pogrešan okvir – kao kratkotrajni geopolitički incident, a ne kao potencijalni strukturni šok za globalni energetski sustav.
Povijest energetskih kriza pokazuje da se takve pogrešne procjene ne zadržavaju dugo. U jednom trenutku razlika između “papirnatog” i stvarnog tržišta počne se zatvarati.
A kada se to dogodi, na tržištu nafte prilagodba rijetko dolazi postupno. Najčešće dolazi – naglo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....