Stabilnost i povjerenje kao temelj modernog bankarstva

Kada sam prije više od dvadeset godina započeo svoj profesionalni put, smjer razvoja tržišta činio se prilično jasnim. Globalizacija je izgledala nezaustavljivo, tehnologija je obećavala stalno ubrzanje, a tržišta su, barem na papiru, trebala donositi više rasta, više učinkovitosti i više blagostanja. Danas znamo kako je stvarnost znatno složenija. Svijet u kojem banke posluju više nije predvidljiv kao nekad, a ono što je djelovalo kao stabilan okvir sada se mijenja gotovo iz mjeseca u mjesec. Kamatne stope, koje mnogima djeluju visoko, u prošlom su se desetljeću klijentima činile kao trajno povoljna okolnost. Stoga je jasno kako više ništa ne možemo uzimati zdravo za gotovo. Geopolitičke napetosti, energetski šokovi, digitalna i zelena tranzicija te promjene u ponašanju klijenata stvorili su okruženje u kojem banke moraju biti znatno prilagodljivije.

To je posebno vidljivo u Hrvatskoj, u kojoj je tradicionalno bankarstvo dugo počivalo na osobnom odnosu i fizičkoj prisutnosti. Još uvijek velik broj domaćih klijenata cijeni mogućnost ulaska u centar Banke, razgovora licem u lice s bankarom i osjećaja kako iza usluge stoji stvarna institucija, a ne samo aplikacija na mobitelu. Istodobno je jasno kako se očekivanja brzo mijenjaju. Mlađe generacije ne žele čekati, one očekuju jednostavnost, brzinu i iskustvo kao ono koje dobivaju u bilo kojoj drugoj digitalnoj usluzi. To znači kako se bankarstvo više ne može oslanjati samo na ono što je nekad bilo dovoljno.

Snažan pritisak dolazi od fintech kompanija i neobanki, čije su prednosti očite: intuitivne aplikacije, brzo otvaranje računa, niže naknade i dojam kako je sve riješeno bez suvišne administracije. Za mnoge klijente to je dovoljno da se odluče upravo za takve usluge. Tradicionalne banke u tom se okruženju često doimaju sporije, teže mijenjaju procese i moraju prolaziti kroz brojne interne i regulatorne kontrole. No, cjelovito financijsko poslovanje ima i drugu dimenziju. Banke koje posluju u strože reguliranom okruženju nose i veću odgovornost. One moraju voditi računa o upravljanju rizicima, zaštiti potrošača, kibernetičkoj sigurnosti i nizu standarda koji ne postoje zbog formalnosti, nego kako bi zaštitile sustav i klijente.

Upravo tu vidim jednu od važnijih, a često nedovoljno priznatih prednosti tradicionalnog bankarstva. Ono što se ponekad doživljava kao sporost, kompliciranost ili administrativno opterećenje, u reguliranom bankarstvu često je izraz odgovornosti, stabilnosti i ozbiljnog upravljanja rizicima. Klijent možda neće odmah razmišljati o tome, osobito kada mu je najvažnije da mu je aplikacija brza, a transakcija jeftina. Ali, kako ljudi napreduju u karijeri, kako im raste imovina, a financijske odluke postaju važnije i složenije, tako raste i potreba za odnosom s institucijom kojoj se može vjerovati. Ne samo danas, nego i za deset godina.

HPB je u posljednjih nekoliko godina pokazao koliko domaća banka može rasti i razvijati se kada ima jasne strategiju, disciplinu i spremnost ulagati u ono što klijentima donosi stvarnu vrijednost. Ostvarili smo snažan rast, unaprijedili profitabilnost i potvrdili kako možemo biti konkurentan akter u zahtjevnom tržišnom okruženju. Početkom 2026. dobili smo investicijski kreditni rejting od Moody‘sa što nije samo formalna potvrda, nego i važan signal tržištu kako je HPB prepoznat kao ozbiljna i stabilna kreditna institucija.

Ali, kao što to u bankarstvu uvijek biva, uspjeh ne znači da je posao završen. Naprotiv, konkurencija više nije samo ona klasična, između banaka u Hrvatskoj i regiji. Danas nas izazivaju i digitalni igrači, koji potpuno mijenjaju navike klijenata, ali i njihova očekivanja. Oni su brži, jednostavniji i ponekad atraktivniji, barem na prvi pogled. Zato banke više ne mogu birati između starog i novog.

U tome će uspjeti samo oni koji znaju spojiti dvije naizgled suprotne stvari: brzinu i jednostavnost digitalnog poslovanja, s jedne, uz povjerenje, sigurnost i ozbiljnost tradicionalnog bankarstva s druge strane. Zato treba mijenjati način rada, ali bez gubitka identiteta. Treba biti suvremen, ali ne površno moderan.

Naša ambicija nije svesti bankarstvo samo na cijenu pojedinog proizvoda i usluge ili brzinu pojedine transakcije. Veće institucije s milijunima klijenata imaju ekonomiju razmjera s dodanom prednosti, koju mi ne možemo dostići.

Naša je ambicija stvarati i održavati odnos koji klijentima dugoročno donosi sigurnost, povjerenje i vrijednost. U zemlji poput Hrvatske, gdje su povjerenje i osobni odnos još važni, vrijednost je imati banku u domaćem vlasništvu kojoj je hrvatsko tržište temeljni fokus.