Zašto mnogi u Hrvatskoj danas gunđaju da im je bilo bolje u toj ‘prokletoj Jugi‘, iako su svugdje oko nas vidljivi dokazi uspjeha, integracije sa Zapadom i, jednostavno rečeno, boljeg života? Jesu li redom to ljudi ‘nakrivo nasađeni‘?
Zamislite umirovljenika koji posljednjih godina sjedi za stolom i gleda svaki mjesec sina kako prolazi račune, prebraja od prvog do prvog. Djed za stolom pita se sjeća li se dobro cijene kruha iz doba kad je on imao dojam da je s prosječnom plaćom 1970-ih, kao kovinotokar u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, bio financijski opušteniji nego njegov očigledno puno imućniji sin, mali poduzetnik. Sin realno zarađuje više nego što je otac ikad i sanjao, u valuti koja je bila san svake jugoslavenske domaćice, živi u sustavu koji se zove slobodno trž...
