U nastavku donosimo:
- gdje zapinje ambiciozna Strategija poljoprivrede i što kažu proizvođači o širenju staklenika i plastenika
- što otkrivaju neskladni registri APPRRR/ARKOD i DZS te zašto brojke ne uspoređuju isto
- iskustva i stavovi proizvođača o financiranju, energentima i štetama od nevremena, uz primjere geotermalnih i solarnih rješenja
- kako funkcionira moderni staklenički pogon Podravka Agri u Belju i koje se vrste rajčice uzgajaju
- koje se nove kulture i proizvodi više dodane vrijednosti otvaraju u zaštićenim prostorima te što znači jačanje cijelog lanca vrijednosti
Prema ambicioznoj Strategiji poljoprivrede do 2030. Hrvatska bi trebala podići proizvodnju u staklenicima i plastenicima za čak 500 hektara, što se stručnjacima i proizvođačima ipak čini nedostižnim. Danas imamo plastenike i staklenike na oko 643 hektara, što znači da bi u iduće četiri godine broj hektara trebali skoro udvostručiti - što je nemoguće.
Iako danas posluje nekoliko snažnih i modernih tvrtki i OPG-ova koji razvijaju ovu proizvodnju (Osatina grupa, Rajska, Podravka Agri itd.), a postoje i ogromni potencijali da se kroz nju podigne samodostanost, pa čak i okrenemo izvozu, izgradnja i ulaganja u proizvodnju u tzv. zaštićenim prostorima i dalje ide sporo.
Razlog je nedostatak financiranja, administrativne i druge barijere, ali i vremenske neprilikama koje utječu...