Hrvatska udruga poslodavaca započela je s Vladom pregovore o promjeni instituta bolovanja na teret poslodavca, odnosno čl. 40. stavak 1. točka 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Kako tvrde u HUP-u, cilj je promjena usklađivanje s praksom zemalja Europske unije te jačanje konkurentnosti hrvatskih poslodavaca.
Kako piše Glas Slavonije, glavni zahtjev HUP-a zapravo je izuzimanje poslodavaca iz troškova bolovanja već nakon 15 dana njegova trajanja, a ne kao do sada tek nakon 42 dana bolovanja. Odnosno, HUP traži da bolovanje ide na teret države već 16. dan bolovanja. Opravdanost ovoga zahtjeva, kako tvrde u HUP-u, pokazali su već prvi inicijalni podaci članova te osobito usporedba hrvatskog sustava bolovanja s drugim članicama EU-a i zemljama u okruženju. Većina tih zemalja ima puno povoljnije te ukupno kraće trajanje bolovanja na teret poslodavca, a neke i opciju administrativno fleksibilnijih modela izostanaka radnika za manje zdravstvene tegobe s posla, bez financijskog sudjelovanja poslodavca i države u tome dijelu bolovanja.
Praksa u drugim članicama EU-a kudikamo je drukčija od one hrvatske. Primjerice, u Litvi poslodavci snose trošak samo za prva dva dana bolovanja. U Bugarskoj poslodavci snose troškove za prva tri, a u Rumunjskoj za prvih pet dana. U Češkoj, Estoniji, Danskoj, Mađarskoj, Finskoj, Latviji, Slovačkoj, Španjolskoj i Švedskoj, prema podacima koje je prikupila Europska komisija 2016. godine, poslodavci snose trošak bolovanja u trajanju između 8 i 15 dana. U Sloveniji je 30 dana, Poljskoj 33, a samo u nekolicini zemalja EU-a broj dana bolovanja na teret poslodavca veći je nego u Hrvatskoj.
Kako bi se rasteretilo liječnike i poslodavce, u pregovorima se traži i uvođenje do sedam dana godišnje (uz ograničenje na tri dana odjednom) tzv. sick days. Riječ je o neplaćenim izostancima radi manjih zdravstvenih tegoba koji ne iziskuju odlazak liječniku, uz dostavu informacije poslodavcu o spriječenosti. U HUP-u su svjesni kako je rizik modela određeni prostor zloporabe, no vjeruju kako bi taj dio financijskom destimulacijom bio sveden na minimum, a to je i iskustvo drugih zemalja.
S idejom o "sick-days" prema Vladi RH je nekoliko puta išla i Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KOHOM). Naime, većina zapadnih zemalja s kojima se u mnogočemu uspoređujemo, pa tako i sa stopom bolovanja, ima mogućnost da zaposlenik godišnje do sedam dana koristi tzv. dopust za bolest, bez odlaska liječniku. Obiteljski liječnici više su puta tražili da se takva mogućnost riješi zakonski, jer bi donijela višestruke koristi. Od smanjenja opterećenja zdravstvenih radnika pregledavanjem pacijenata zbog kratkih, samoograničavajućih bolesti, administriranjem oko otvaranja i zatvaranja bolovanja do smanjenja stope bolovanja.
- Mi smo to predlagali u okviru radne skupine za prijedloge izmjena Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. No poslodavcima se ta zamisao tada nije svidjela jer su se bojali zlouporabe od radnika. Međutim izmjene ovog zakona još nisu ni u javnoj raspravi i moguće da će ova ideja sada proći ipak kao dio HUP-ova prijedloga, koji je očito promijenio mišljenje, jer spomenuti zakon svakako ide u promjenu - objasnila je dr. Vikica Krolo, predsjednica KOHOM-a.
Dnevno izostaje 54.128 zaposlenih
Prema podacima HZZO-a za 2018. godinu, zbog bolovanja u Hrvatskoj s posla prosječno dnevno izostaje 54.128 zaposlenika, od kojih 26.725 na teret poslodavca, a 27.403 zaposlenika na teret HZZO-a. Konkretno, u regionalnom uredu HZZO-a u Osijeku u 2018. je registrirano 943.798 dana bolovanja. Prva tri razloga bolovanja, kako u cijeloj Hrvatskoj, tako i u Slavoniji, bolesti su intervertebralnih diskova i ostale dorzopatije, odnosno bolovi u leđima i bolesti kralježnice, potom prijelomi i ostale bolesti mišićno-koštanog sustava.