Infrastruktura i logistika ključni su preduvjeti razvoja

Posljednjih desetak godina poslovni svijet uglavnom je bio zaokupljen digitalnom transformacijom, umjetnom inteligencijom, startupima i novim tehnologijama. Promatrali smo kako se mijenjaju industrije, poslovni modeli i navike potrošača. Istodobno, jedna tema gotovo je neprimjetno nestala iz fokusa javnosti, infrastruktura. A upravo su posljednje godine pokazale koliko su ona i s njom povezana logistika ključne.

Pandemija, poremećaji globalnih opskrbnih lanaca, energetska kriza, rat u Ukrajini i rastuće geopolitičke napetosti podsjetili su Europu na jednostavnu činjenicu: nijedno gospodarstvo ne može biti snažno bez snažne infrastrukture i pouzdane logistike. Luke, željeznice, energetski koridori i transportni sustavi možda ne privlače pozornost poput novih tehnologija, ali upravo oni određuju otpornost i konkurentnost svake države.

Kao netko tko vodi tvrtku koja je prošle godine obilježila 80 godina postojanja, tu promjenu promatram s posebnim interesom. U tih osam desetljeća Luka Split prošla je kroz različite političke sustave, gospodarske modele i tehnološke transformacije. Mijenjao se svijet, ali jedna stvar ostala je ista: luke su uvijek bile mjesta na kojima se susreću gospodarstvo, promet, trgovina i razvoj.

Danas se ponovo nalazimo u trenutku kada Europa ozbiljno promišlja svoju logističku i prometnu budućnost. Projekti poput TEN-T koridora, ulaganja u željezničku infrastrukturu i jačanje otpornosti opskrbnih lanaca više nisu samo prometna pitanja. Oni postaju dio šire rasprave o gospodarskoj sigurnosti, energetskoj neovisnosti i konkurentnosti europskog gospodarstva. Razmjer te obnove već je vidljiv i kod nas. Samo u posljednjih sedam godina u hrvatske luke uloženo je oko 600 milijuna eura, što jasno govori da infrastruktura ponovo postaje nacionalni prioritet.

U tom kontekstu Hrvatska ima privilegiju, ali i odgovornost. Naš geografski položaj prirodno nas povezuje sa srednjom Europom i Mediteranom. Međutim, geografski položaj sam po sebi nije razvojna strategija. On postaje prednost tek kada ga prate moderna infrastruktura, kvalitetna organizacija i dugoročna vizija razvoja. Najbolji primjer toga upravo je željeznica. Luka može ulagati u terminale i modernizirati opremu, ali bez kvalitetne i elektrificirane željezničke veze prema unutrašnjosti roba i dalje uglavnom putuje cestom, a luka ne može ostvariti svoj puni potencijal. Zato je za nas uključivanje Splita u europski prometni koridor Baltik-Jadran iznimno važan korak, jer otvara prostor za modernizaciju pruge i znatno veći protok robe.

Zbog toga vjerujem da će sljedeće desetljeće obilježiti povratak velikih ulaganja u infrastrukturu i logistiku. Ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi. Istodobno, pred te sustave postavljaju se i novi zahtjevi. Danas više nije dovoljno biti učinkovit. Potrebno je biti i održiv.

To je možda najveća promjena koju promatram tijekom svoje profesionalne karijere. Nekada se uspjeh luka i transportnih sustava prvenstveno mjerio količinom tereta, operativnom učinkovitošću i gospodarskim rezultatima. Danas se jednako ozbiljno promatra njihov odnos prema okolišu, lokalnoj zajednici i prostoru u kojem djeluju. Takav pristup smatram ispravnim.

Luka nije izolirani sustav. Ona je dio grada, dio zajednice i dio svakodnevice ljudi koji uz nju žive. Upravo zato pitanje održivosti za nas nije pitanje trenda ili regulatornog zahtjeva. Ono je pitanje odgovornosti. U Luci Split već godinama provodimo mjerenja kvalitete zraka i mora te surađujemo s nadležnim institucijama da bismo osigurali najviše moguće standarde zaštite okoliša. Pratimo primjere velikih europskih luka i postupno smanjujemo emisije i ekološki otisak, a sudjelujemo i u brojnim društveno odgovornim i humanitarnim projektima. Smatram da moderna luka ne može biti uspješna ako istodobno ne vodi računa o prostoru koji dijeli s građanima.

U istom duhu pokrenuli smo i investicijski ciklus koji uključuje izgradnju spremnika za bitumen. Cilj tog projekta nije samo povećanje operativne učinkovitosti nego i smanjenje potrebe za prisutnošću barži u akvatoriju luke. Time želimo unaprijediti sigurnost, smanjiti potencijalne rizike za okoliš te dodatno podići standarde upravljanja pomorskim prostorom.

Govori se mnogo o tome da će digitalizacija i automatizacija promijeniti lučku i logističku djelatnost. Mi te alate uvodimo i koristimo, ali bez iluzija o tome što oni jesu, a što nisu. Tehnologija pomaže pratiti teret u stvarnom vremenu, ubrzati procedure i smanjiti pogreške, no ona ne istovaruje brod u 3 ujutro po nevremenu i ne donosi odluku kada nešto u lancu zapne. To rade ljudi. Zato najvećom vrijednošću Luke Split ne smatram dizalice ni operativne površine, nego ljude koji znaju svoj posao. Skladište i prugu možete izgraditi u nekoliko godina, ali iskusnog lučkog radnika, operatera ili logističara stvarate desetljećem, i upravo je njihovo zadržavanje danas jedan od najtežih zadataka cijelog sektora.

Vrijedi spomenuti i jednu promjenu u načinu razmišljanja. Hrvatske luke dugo su jedna drugu doživljavale kao konkurenciju. Danas je sve jasnije da Jadran trebamo gledati kao jedinstven sustav u kojem rast jedne luke jača sve ostale. Manjim i srednjim lukama poput splitske odgovara da i veće luke rastu jer zajednički cilj, bolja željeznička i prometna povezanost, koristi svima.

Kada danas govorimo o budućnosti hrvatskog gospodarstva, često se fokusiramo na turizam, tehnologiju ili energetiku. Sve su to važne teme. No uvjeren sam da ćemo u godinama koje dolaze sve više govoriti i o infrastrukturi i logistici. Ne kao o tehničkom pitanju, nego kao o jednom od ključnih preduvjeta razvoja. Jer iza svake investicije, svake tvornice, svakog izvoznog proizvoda i svakog gospodarskog uspjeha na kraju stoji ista stvar, sposobnost da ljudi, roba, energija i znanje stignu tamo gdje trebaju biti.