Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Život bez konja za Sandru Cerjanec ne bi bio život. Voli ih, radi s njima, uči druge zašto ih voljeti. Dovoljno je vidjeti sjaj u njezinim očima dok gleda plemenite životinje, i jasno je zašto se nakon završene agronomije u Križevcima odlučila pokrenuti OPG, na kojemu će uzgajati konje i usput se baviti ekološkom poljoprivredom kako bi ih prehranila.
Farma s 19 konja, 11 njezinih američkih kasača i osam koji su tu na pansionu, zajedno se s prirodnim livadama prostiru na nešto manje od 16 hektara zemlje. Tu su mala i velika škola jahanja te sportska vježbaonica, a OPG Sandra Cerjanec u suradnji se s Udrugom OSIT bavi i terapijskim jahanjem. Besplatno, to je njezin doprinos ljudima s posebnim potrebama, čijem stanju pomaže jahanje.
Posla je preko glave, ali Sandru to ne muči nego, štoviše, veseli. Jedina je zaposlena na OPG-u, a još nekoliko joj djevojaka, zaljubljenih u konje kao što je i sama, rado dolaze volontirati.
Rad i praznicima
Prošli se tjedan dan za danom bavila prikupljanjem i baliranjem sijena, u tom smo ju poslu zatekli i u četvrtak. To što je bio državni praznik za nju nije značilo ništa. Radni dan, kao i svaki drugi, kad se brineš o nekome tko o tebi ovisi. Jasno, osim pripremom hrane za konje, tu su i sve druge aktivnosti.
- Svašta imamo. Škole jahanja, turistička jahanja, održavamo sportske radionice, što je jako dobar projekt Ministarstva obrazovanja za učenike srednjih škola. Radionice se sastoje od teorijskog i praktičnog djela, koji obuhvaća čišćenje konja i jahanje. Održavamo i Dane otvorenih boxeva, potpuno besplatne za sve koji žele obići OPG i probati jahati, a posebno rado bavimo se terapijskim jahanjem - ispričala je za Jutarnji Sandra. Odlučili su se i na nešto što sve škole jahanja u Hrvatskoj izbjegavaju.
- Jedini primamo u školu jahanja djecu u dobi od pet godina. Dolazili su nam roditelji i molili nas da ih primimo, ne primaju ih nigdje. Odlučili smo probati i vidjeti rezultate, i oduševljeni smo. Spoj male djece i konja je fantastičan. Tako mala djeca jako brzo uče i savladavaju zadatke, a konji ih izuzetno dobro prihvaćaju. Obično škole jahanja primaju djecu od 12 godina, ali mi imamo prilagođene programe i igraonicu. Tako mala djeca mogu početi stjecati osnovne vještine. Čiste konje i jašu ih, uz pratnju - kaže.
Školu jahanja pohađa 70 polaznika, od kojih je 15 najmanjih. Sandra već 18 godina uspješno vodi Kasački klub Bjelovar.
Radi i po 12 sati na dan, ali to za nju nije posao nego život, pa joj nije teško. Svoj posao živi, ne radi ga.
- Probudim se u 6.15, prije 6.45 sam u štali, hranim konje, jedne pustim u ispust, čistim štalu... S treninzima počinjemo u 8 sati, u 9 drugi konji idu u ispust do podneva. Moja dnevna pauza je od 9.30 do podne. Ritam se ponavlja, ispust, hrana, čišćenje štale. Triput dnevno se čisti. Od 14.30 počinju daljnje aktivnosti, treninzi, sportske radionice, rođendani, ima li ih. Sve se to odvija do 18 sati, pa opet ispust, hrana, čišćenje. I u 20.30 otprilike je dan gotov - govori.
Živi u gradu, san joj je kuća na farmi, da bude uz konje. - Znam da ako se i kad preselim iz štale, neću htjeti van, sada barem vidim i drugi svijet jer moram doma - smije se.
Osmišljava nove sadržaje
Sandri su konji bila prva ljubav, zaljubila se u njih sa šest godina, kad su ju roditelji odveli na jahanje. Dobila je tada i svog prvog konja, zvao se Astro. S njim se počela natjecati kad joj je bilo 16.
- Bio je sa mnom sve do prije četiri godine, kad je uginuo. Otad sam s konjima. Zaljubljenik sam u kasače i bavim se njihovim uzgojem, otprije sedam godina natječu se i u inozemstvu. Sama sam bila aktivna na natjecanjima do prije osam godina, nakon čega sam postala trener - kaže. Priča o Astru probila se na TEDx Tallks, koji ima 38,5 milijuna pretplatnika. Sandra je održala govor na temu "Kako mi je jedan konj odredio životni put".
Najbolji njezin konj profesionalno, u utrkama je Cezar Bitter Oak, dobro poznat ljubiteljima utrka. Hrvatski je rekorder, koji je osvajao utrke u Nizozemskoj i Njemačkoj, pa otvorio put Sandri za ozbiljnije bavljenje uzgojem. Cezar Bitter Oak izbrendirao je štalu, otvorio Sandri puno vrata. Zaslužan je da se hobi pretvorio u dobar biznis. Bitter Oak danas uživa zasluženu mirovinu.
Konji nisu jeftini za uzdržavanje, a pritom su i neki programi potpuno besplatni, pa novac od pansiona dobro dođe. Koriste ga ljudi koji žele svog konja, ali im se zbog jednog grla ne isplati održavati štalu pa ga drže na OPG-u Sadre Cerjan.
OPG je njezin osnovni prihod i sretna je, kaže, da od njega može živjeti. - Rekla bih da se može. Nije uvijek lako, ali ovisi koliko čovjek treba i želi. Da, živjeti se može, ali važno je da se posao razgrana. Zato stalno osmišljavamo nove sadržaje, poput Sportske radionice, Male škole jahanja, imao rođendaonice... Trudimo se imati nove projektiće, i tako se može.
Sve sijeno kojim hrane konje je ekološko, potpuno čisto, imaju ga isključivo za svoje potrebe.
