Hrvatska ima znanje, industrijsku tradiciju, izvozna iskustva i kompanije koje mogu konkurirati na međunarodnim tržištima

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se ponovno ozbiljno govori o industriji, što je dobra vijest jer je upravo u nestabilnim vremenima ponovno pokazala svoju stvarnu vrijednost. Kada se poremete opskrbni lanci, kada energija postane pitanje sigurnosti, a tehnološka samostalnost pitanje konkurentnosti, tada postaje jasno da bez snažne proizvodnje, znanja i vlastitih razvojnih kapaciteta nema ni dugoročne otpornosti gospodarstva.

Europski i globalni trendovi to svakodnevno potvrđuju. Energetska tranzicija, modernizacija mreža, elektrifikacija prometa, digitalizacija industrije i nova sigurnosna paradigma stvaraju snažnu potražnju za naprednim tehnološkim rješenjima. Nije slučajno da i Europska komisija inicijativom AccelerateEU dodatno stavlja naglasak na ubrzanu elektrifikaciju, jačanje energetske otpornosti i modernizaciju mrežne infrastrukture, prepoznajući upravo mreže kao jedan od ključnih preduvjeta daljnjeg industrijskog i energetskog razvoja. U takvom kontekstu za kompanije poput KONČARA otvara se prostor za rast, ali još važnije je da se otvara prostor za novi razvojni iskorak hrvatske industrije. To je prilika koju ne bismo smjeli promatrati kao prolazni tržišni ciklus, nego kao trenutak u kojem se odlučuje kakvu ćemo industrijsku i ekonomsku poziciju imati u desetljeću koje dolazi.

KONČAR je u 2025. godini ostvario konsolidirane prihode od prodaje od 1,3 milijarde eura, uz neto dobit od 220,7 milijuna eura i knjigu narudžbi od 2,7 milijardi eura. Danas, izvoz čini 70 posto naših prihoda, a Grupa zapošljava više od 6500 ljudi. Ti brojevi za nas nisu samo potvrda poslovne uspješnosti. Oni su i pokazatelj da industrija visoke dodane vrijednosti, kada se temelji na znanju, razvoju, investicijama i međunarodnoj konkurentnosti, može biti snažan generator rasta hrvatskog gospodarstva. Posebno je važno to što takav rast ne proizlazi iz jednokratnih okolnosti, nego iz neprekidnih ulaganja u tehnologiju, proizvodne kapacitete, organizacijsku transformaciju i ljude.

Pritom je važno naglasiti i nešto što se u javnom prostoru ponekad nedovoljno ističe: industrijska izvrsnost danas nije moguća bez istodobne sposobnosti razvoja novih proizvoda, upravljanja složenim projektima, razumijevanja regulatornih zahtjeva, pravodobnog uočavanja promjena i brze prilagodbe globalnim okolnostima. Drugim riječima, moderna industrija nije samo proizvodnja: ona je spoj znanja, tehnologije, operativne discipline i strateške agilnosti.

Tvornice, laboratoriji, digitalne platforme i složeni energetski sustavi ne nastaju sami od sebe. Iza svakog proizvoda, ugovora i izvoznog iskoraka stoje znanje, iskustvo, disciplina i sposobnost da se na vrijeme prepoznaju promjene na tržištu. Sukladno tomu, pitanje industrijskog razvoja za nas nije samo pitanje opreme i postrojenja, nego i pitanje obrazovanja, stručnih kompetencija, upravljačke odgovornosti i spremnosti da se dugoročno ulaže u razvoj vlastitih ljudi.

U KONČARU danas snažno investiramo jer vjerujemo da je ovo trenutak u kojem treba graditi kapacitete za sljedeći razvojni ciklus. Kroz nova ulaganja širimo proizvodne kapacitete, moderniziramo pogone i laboratorijsku infrastrukturu te razvijamo digitalna rješenja i nove proizvode u području urbane mobilnosti, čime jačamo domaću industriju, otvaramo nova radna mjesta te povećavamo otpornost i konkurentnost u sektorima ključnima za energetsku tranziciju. Tržište neće čekati one koji oklijevaju. U razdoblju ubrzane potražnje i velikih infrastrukturnih ulaganja prednost imaju oni koji mogu isporučiti kvalitetu, brzinu, pouzdanost i tehnološku relevantnost.

No, ova priča nije važna samo za jednu kompaniju, već za širi hrvatski gospodarski okvir. Ako želimo više produktivnosti, više izvoza, bolje plaćena radna mjesta i veću otpornost na vanjske šokove, Hrvatska mora imati snažnu industrijsku jezgru. To ne znači povratak starim modelima razvoja, nego izgradnju suvremene industrije koja povezuje proizvodnju, inženjerstvo, digitalizaciju, istraživanje i razvoj te uključivanje u međunarodne lance vrijednosti. U tom novom industrijskom krajoliku pobjeđuju oni koji imaju jasnu strategiju i koji su spremni ulagati prije nego što pritisak tržišta postane nepodnošljiv.

Pritom treba otvoreno reći i da razvojni zamah realnog sektora ne može dugoročno nadomjestiti nedovoljnu dinamiku sustava koji bi mu trebali biti oslonac. U energetici se to najjasnije vidi na pitanju izgradnje i modernizacije elektroenergetske mreže. Ona je danas ključ daljnjeg razvoja elektroenergetike, industrijskih investicija i pune provedbe energetske tranzicije. Ako mrežna infrastruktura kasni, kasni i priključenje novih proizvodnih kapaciteta, kasne investicije, a s njima i ukupna konkurentnost gospodarstva. U tom smislu mreža više nije samo infrastrukturno pitanje, nego pitanje brzine ukupnog gospodarskog razvoja.

Hrvatska ima znanje, industrijsku tradiciju, izvozna iskustva i sve veći broj kompanija koje mogu konkurirati na zahtjevnim međunarodnim tržištima. Ono što nam i dalje treba jest više razvojne ambicije, više koordinacije između industrije, akademske zajednice i javnih politika te više vjere u to da hrvatske kompanije mogu igrati ozbiljnu ulogu u europskoj industrijskoj obnovi.

U vremenu kada Europa traži otpornije opskrbne lance, snažniju energetsku infrastrukturu i tehnološku relevantnost, upravo se otvara prostor za one koji znaju proizvoditi, razvijati i izvoziti. Naša je odgovornost taj prostor pretvoriti u dugoročnu vrijednost. Za KONČAR to znači nastaviti investirati, tehnološki se razvijati, internacionalizirati poslovanje i jačati organizacijsku izvrsnost. Za Hrvatsku to znači prepoznati da industrija nije ostatak prošlosti, već jedan od najvažnijih preduvjeta budućeg rasta. Vrijeme pred nama traži više hrabrosti, više znanja i više razvojne dosljednosti. Industrija je jedan od najsnažnijih oslonaca gospodarskog razvoja, a sada je važno tu snagu prepoznati, podržati i dugoročno razvijati.