Hrvatska je posljednjih godina ubrzano povećavala broj turističkih kreveta, ali ne ondje gdje bi oni mogli stvarati najveću gospodarsku vrijednost. Dok su u stambenim zonama nicali apartmani i kuće za kratkoročni najam, udio hotela u ukupnim smještajnim kapacitetima ostao je ispod deset posto. Upravo taj nerazmjer predsjednik Uprave Valamar Riviere dr. sc. Željko Kukurin smatra jednim od najvećih razvojnih problema hrvatskog turizma. Na 28. Kongresu hotelijera u porečkom Pical Resortu iznio je niz podataka kojima je pokazao zašto Hrvatska mora promijeniti dosadašnji razvojni model.
Jedna od njegovih najupečatljivijih usporedbi odnosila se na broj novih kreveta u privatnom smještaju. Prema podacima koje je iznio, od 2019. godine u Hrvatskoj je u objektima za kratkoročni najam u stambenim zonama stvoreno oko 300 tisuća novih kreveta. To je, slikovito je objasnio, kapacitet koji odgovara približno 600 hotela.
– Ako smo u nekoliko godina uspjeli izgraditi kapacitet koji odgovara 600 hotela, zašto u idućih desetak ili petnaest godina ne bismo mogli izgraditi stotinu kvalitetnih hotela? Mislim da je to velika prilika. Ali prvi fokus mora biti na podizanju kvalitete postojećih objekata, na ulaganjima u hotele koji još nisu obnovljeni i na aktiviranju prostora koji danas nisu u odgovarajućoj funkciji – poručio je Kukurin.
Hoteli čine manje od deset posto kapaciteta
Govoreći o strukturi hrvatskog smještaja, Kukurin je upozorio da hoteli čine manje od deset posto ukupnih kapaciteta. Prema podacima iznesenima na Kongresu, njihov udio iznosi svega 9,2 posto, iako ostvaruju približno četvrtinu turističkih noćenja. Usporedio je Hrvatsku s konkurentskim mediteranskim destinacijama, posebno Španjolskom, u kojoj je udio hotelskog smještaja znatno veći. Posebno problematičnim smatra to što Hrvatska u proteklih tridesetak godina nije uspjela bitno promijeniti strukturu turističkog smještaja. Štoviše, dio hotela naslijeđenih iz ranijih razdoblja još uvijek nije temeljito obnovljen, iako se često nalaze na najatraktivnijim lokacijama na obali.
– Mi u trideset godina nismo uspjeli značajnije promijeniti strukturu smještaja. Nismo samo propustili izgraditi dovoljno novih hotela nego nismo obnovili ni sve one koje smo imali devedesetih godina. Kada govorimo o investicijama, govorimo o podizanju kvalitete, o hotelima i stvaranju nove vrijednosti. To je apsolutno važno ako želimo nastaviti razvoj hrvatskog turizma – istaknuo je. Zašto onda nema više hotelskih investicija? Kukurin smatra da odgovor nije samo u administrativnim preprekama, sporosti izdavanja dozvola i pravnoj nesigurnosti, iako su to važni problemi. Jednako je važno pitanje isplativosti ulaganja. Hotelski projekti zahtijevaju velika početna sredstva, a povrat investicije ovisi o cijelom nizu čimbenika, od cijene gradnje do poreznog opterećenja, troškova rada i mogućnosti poslovanja izvan glavne sezone.
Pical godišnje donosi 19 milijuna eura javnih davanja
Kao primjer koliko kvalitetna hotelska investicija može značiti za lokalno i nacionalno gospodarstvo, Kukurin je naveo upravo Pical Resort, u kojem se održavao Kongres hotelijera. Riječ je o Valamarovoj investiciji vrijednoj više od 200 milijuna eura, jednom od najvećih pojedinačnih hotelskih ulaganja u Hrvatskoj.Hotel je nastao na mjestu starog Picala, izgrađenog 1979. godine. Prvotna ideja bila je rekonstrukcija postojećeg objekta, ali se zbog tehničkog stanja konstrukcije i ograničenja postojećeg hotela od toga odustalo te je odlučeno izgraditi potpuno novi kompleks. Priprema projekta trajala je godinama, a konačni rezultati, prema Kukurinovim riječima, već su u prvoj sezoni nadmašili očekivanja.
– Kada danas pogledamo unatrag, sve izgleda logično i možemo reći da smo pogodili. Ali nije moralo biti tako. Moglo je završiti i drukčije. Kod ovako velikih investicija uvijek postoji rizik. Ono što nas veseli jest da su financijski rezultati prve godine iznad naših očekivanja i da smo ostvarili postavljene ciljeve – rekao je. Posebno je istaknuo fiskalni doprinos takvih projekata. Prema njegovim riječima, više od 30 posto prihoda jednog ovakvog hotela odlazi na poreze i javna davanja, a Pical bi na godišnjoj razini trebao generirati oko 19 milijuna eura javnih davanja.
– Kada pogledate da jedan ovakav hotel više od 30 posto prihoda izdvaja za poreze i javna davanja i da će godišnje uplatiti oko 19 milijuna eura, onda je jasno zašto bi trebalo graditi hotele. A to je samo izravni učinak. Tu su i gosti koji dolaze u destinaciju, odlaze u restorane, koriste druge usluge i stvaraju dodatnu potrošnju. To je nešto za što bi svi trebali imati interes – naglasio je.
Osim hotelskog kompleksa, investicija je obuhvatila uređenje plaža, šetnica, rekreacijskih i sportskih sadržaja dostupnih i lokalnom stanovništvu. Kukurin smatra da je upravo to primjer kako velika turistička investicija može pridonijeti razvoju cijele destinacije, a ne samo poslovanju jednog poduzeća.
Rast noćenja od jedan posto više nije dovoljan pokazatelj uspjeha
Kukurin se posebno osvrnuo na turističke rezultate Hrvatske i način na koji se oni interpretiraju. Prema njegovim riječima, ove je godine ponovno ostvaren rast noćenja od oko jedan posto, slično kao i prethodne godine. Istodobno, hrvatski turistički prihodi dosegnuli su razinu veću od 15 milijardi eura.
Iako je riječ o impresivnom gospodarskom rezultatu, smatra da je dosadašnji model razvoja, koji se velikim dijelom oslanjao na povećavanje smještajnih kapaciteta, dosegnuo svoje granice.
– Mislim da smo postali svjesni da nam ne treba stalni rast broja dolazaka. Ove godine ponovno imamo rast noćenja od oko jedan posto, kao i prošle godine. Došli smo do turističkih prihoda većih od 15 milijardi eura, što je fenomenalno, ali velik dio tog rasta temeljio se na izgradnji stanova i kuća za kratkoročni najam u stambenim zonama. Sada imamo situaciju u kojoj je ponuda na neki način veća od potražnje, što nije dobro ni za lokalnu zajednicu ni za konkurentnost tih objekata – upozorio je.
Prema njegovu mišljenju, budući razvoj hrvatskog turizma mora se temeljiti na tri cilja. Prvi je povećanje potrošnje turista, drugi produljenje turističke sezone, a treći veće uključivanje lokalnih proizvoda i usluga u turističku ponudu. Umjesto stalnog praćenja broja dolazaka i noćenja, trebalo bi se više baviti pitanjem koliko pojedini turistički projekt donosi lokalnom gospodarstvu, koliko pridonosi zapošljavanju i koliko nove vrijednosti stvara.
Produljenje sezone nije nikakva mistika
Jedna od tema kojoj je Kukurin posvetio znatan dio izlaganja bilo je produljenje turističke sezone. Smatra da se u Hrvatskoj o tome govori desetljećima, ali da se često zanemaruju osnovni preduvjeti za cjelogodišnje poslovanje.
– Produljenje sezone postalo je gotovo mistična riječ. Svi znaju da bi se to trebalo dogoditi, ali kao da zajedno čekamo da se dogodi samo od sebe. Možda očekujemo da će doći neka aviokompanija koja će odjednom produljiti sezonu. To se neće dogoditi. Formula je zapravo vrlo jednostavna – rekao je Kukurin.
Prvi preduvjet su hoteli koji mogu poslovati tijekom cijele godine, što znači da moraju imati zatvorene bazene, wellness, sadržaje za djecu i druge usluge neovisne o vremenskim prilikama. Drugi je razvoj turističkih proizvoda poput sporta, wellnessa i rekreacije, a treći funkcioniranje destinacije izvan ljetnih mjeseci.
– Možete imati hotel koji radi cijele godine, ali ako u destinaciji ne rade restorani, muzeji i drugi sadržaji, teško ćete privući goste. To je velika tema jer privatni sektor ne može sam preuzeti odgovornost za javnu infrastrukturu i kulturu. Zato je iznimno važan dogovor između lokalne zajednice, javnog i privatnog sektora o tome što želimo razvijati i kako ćemo to zajednički ostvariti – objasnio je.
Kao primjer dugoročnog planiranja naveo je Istru, u kojoj se kroz više generacija turističkih masterplanova nastojalo uskladiti interese javnog i privatnog sektora. Pritom je naglasio da vrijednost takvih dokumenata nije samo u napisanom planu, nego u postizanju dogovora o zajedničkim razvojnim ciljevima.
Čak 85 posto hrane i pića Valamar nabavlja u Hrvatskoj
Kukurin je iznio i zanimljive podatke o povezivanju turizma s domaćim gospodarstvom. Prema njegovim riječima, između 80 i 85 posto ukupne nabave hrane i pića u Valamarovoj grupaciji dolazi iz Hrvatske. Takav rezultat, smatra, nije moguće postići ako se nabava promatra isključivo kroz najnižu cijenu proizvoda. Ključno je strateški odlučiti da domaći proizvodi postanu sastavni dio turističke ponude i prepoznatljive kvalitete.
– Morate kao kompanija odlučiti da to želite. Hrvatsku nabavu ne treba gledati samo kao trošak, nego kao nešto što stvara prihod. Ako je gledate isključivo kao trošak, onda ćete uvijek tražiti najjeftiniju opciju. Ali ako kvalitetan domaći proizvod postane dio vašeg turističkog iskustva, onda ga možete i bolje naplatiti na tržištu – objasnio je Kukurin.
Kako bi omogućio suradnju s domaćim proizvođačima, uključujući manje poljoprivrednike, Valamar je razvio sustav centralizirane pripreme i distribucije hrane kroz Valfresco ekosustav. On omogućuje organiziranu nabavu, pripremu namirnica i opskrbu hotelskih objekata. Razmjere takvog sustava najbolje pokazuje podatak koji je Kukurin iznio na kongresu. Tijekom vrhunca turističke sezone kroz centralnu kuhinju priprema se oko 200 tisuća obroka. Riječ je o velikom logističkom sustavu koji omogućuje uključivanje domaćih dobavljača u hotelsku potrošnju. Kukurin smatra da bi takav model trebao postati važan dio budućeg razvoja hrvatskog turizma. Umjesto da se domaća hrana promatra kao skuplja alternativa uvoznoj, ona bi trebala biti razlog zbog kojeg gost odabire određeni hotel ili destinaciju.
U deset godina potpuno se promijenilo tržište rada
Posebno je upozorio na dramatične promjene na tržištu rada. Podsjetio je da je prije desetak godina u hrvatskom turizmu radilo oko 100 tisuća zaposlenih, a udio stranih radnika iznosio je svega oko tri posto. Danas je situacija potpuno drukčija, a prema brojci koju je iznio u razgovoru, udio stranih radnika približio se razini od 45 posto.
– To je eksponencijalan rast. I ono što smo mi u Valamaru počeli raditi jest mijenjati naše politike jer je jasno da taj trend neće nestati. Nećemo se vratiti na staro. To nije samo hrvatski problem, nego je nedostatak radne snage prisutan u cijeloj Europi – upozorio je. Jedna od mjera koje Valamar provodi odnosi se na subvencioniranje stanovanja zaposlenika. Kukurin je objasnio da je dostupnost stanovanja postala jedan od ključnih uvjeta za privlačenje radnika u turističke destinacije, posebno ondje gdje su cijene najma visoke. Kompanija je razvila i programe obrazovanja i osposobljavanja zaposlenika koji ranije nisu radili u turizmu. Za razliku od prijašnjih vremena, kada su se sezonski radnici godinama vraćali istim poslodavcima, danas velik dio novih zaposlenika dolazi iz drugih djelatnosti i država.
– Nekada ste imali sezonske radnike koji su se vraćali, poznavali posao i bili dio sustava. Danas velik broj ljudi dolazi iz drugih sektora i moramo ih što prije educirati. Promijenio se i način nagrađivanja zaposlenika. Više nije dovoljno samo povećati plaću ili dati stimulaciju. Morate razviti cijeli sustav pogodnosti, obrazovanja i motivacije – rekao je Kukurin.
Prvi put u karijeri ne može povećati cijene koliko rastu troškovi
Jedno od najozbiljnijih upozorenja odnosilo se na rast troškova poslovanja, posebno troškova rada. Kukurin je istaknuo da se hotelijeri suočavaju sa situacijom u kojoj više ne mogu u potpunosti prenijeti povećanje troškova na prodajne cijene.
– To je nešto što se prvi put dogodilo u mojoj karijeri. Kod nekih objekata jednostavno više ne možemo podignuti cijene u mjeri u kojoj rastu troškovi, prvenstveno troškovi rada. To se događa ove godine i nastavit će se sljedeće. To je ozbiljan izazov za profitabilnost – upozorio je. Problem je, smatra, mnogo širi od samih poslovnih rezultata pojedinih hotela. Ako profitabilnost pada, investitori i dioničari počinju preispitivati opravdanost novih ulaganja. To može dovesti do odgađanja investicija i usporavanja razvoja cijelog sektora.
– Ako nama hotelijerima pada profitabilnost, onda će naši dioničari početi polako povlačiti investicije. A ako se investicije počnu povlačiti, onda se dovodi u pitanje i naš dugoročni razvoj. Zato mislim da se ovim problemom moramo ozbiljno pozabaviti – istaknuo je.
Uz troškove, kao važan rizik za sljedeću sezonu naveo je globalnu nestabilnost. Smatra da su geopolitičke krize, ratovi i drugi nepredvidivi događaji postali trajni dio poslovnog okruženja te da turističke kompanije moraju razviti modele poslovanja koji mogu izdržati takve poremećaje.
Umjetna inteligencija mogla bi promijeniti cijelo tržište rezervacija
Govoreći o tehnološkim promjenama, Kukurin je posebno istaknuo umjetnu inteligenciju, za koju smatra da će snažno utjecati na hotelsko poslovanje. Iako ne očekuje da će roboti zamijeniti ljude u hotelima, uvjeren je da će se način na koji turisti traže informacije i rezerviraju smještaj temeljito promijeniti.
– Mislim da će se vrlo brzo promijeniti način na koji gosti pretražuju i rezerviraju smještaj. Traženje informacija preselit će se na platforme koje koriste umjetnu inteligenciju. Nešto slično dogodilo se početkom 2000-ih s internetskom revolucijom, kada su se informacije počele tražiti na internetu umjesto u turističkim agencijama. Oni koji se ne prilagode novom načinu poslovanja mogli bi izgubiti goste koje danas smatraju svojima – upozorio je.
Podsjetio je da su internetske rezervacijske platforme u posljednjih dvadesetak godina potpuno promijenile odnose na turističkom tržištu. Sličan razvoj očekuje i s umjetnom inteligencijom, pri čemu bi se odnosi između hotela, posrednika i gostiju mogli ponovno značajno promijeniti. Drugo područje primjene umjetne inteligencije vidi u administrativnim i drugim procesima koji se odvijaju u pozadini hotelskog poslovanja. No pritom upozorava da pretjerano oslanjanje na vanjske tehnološke sustave može dovesti do gubitka vlastitih znanja i sposobnosti upravljanja poslovanjem. Zato smatra da umjetnu inteligenciju treba uvoditi promišljeno, uz jasnu procjenu koristi i rizika.
Stotinu novih hotela nije nedostižan cilj
Unatoč svim izazovima, Kukurin smatra da Hrvatska ima velik prostor za daljnji razvoj kvalitetnog hotelijerstva. Posebno je istaknuo mogućnost obnove postojećih hotela i aktiviranja nekadašnjih turističkih odmarališta koja se nalaze na atraktivnim lokacijama, ali godinama nisu u odgovarajućoj funkciji.
– Mislim da imamo još jako puno prostora za podizanje vrijednosti postojećih hotela koji nisu obnovljeni. Velika prilika leži i u nekadašnjim odmaralištima, kojih ima na odličnim lokacijama, a danas nisu u pravoj funkciji. Tu se može napraviti velik pomak, a onda naravno treba razmišljati i o novim ulaganjima – rekao je. Upravo zato smatra da Hrvatska ne mora nastaviti širiti turističku ponudu prvenstveno izgradnjom novih apartmana. Umjesto toga, prioritet bi trebali biti kvalitetniji hoteli, veća potrošnja po gostu i projekti koji omogućuju cjelogodišnje poslovanje.
Kukurin se osvrnuo i na buduće turističke trendove, posebno rast interesa za zdravlje, dugovječnost i autentična iskustva. Smatra da će gosti sve više tražiti hotele u kojima neće samo odmarati nego će moći poboljšati svoje životne navike, baviti se rekreacijom i koristiti sadržaje povezane sa zdravljem. Takvi proizvodi istodobno predstavljaju priliku za razvoj turizma izvan glavne ljetne sezone. Drugi važan trend vidi u sve većoj potražnji za lokalnim identitetom.
– Danas možete otići u različite dijelove svijeta i odsjesti u hotelima koji izgledaju gotovo jednako. Ali čini mi se da gosti sve više žele osjetiti lokalni proizvod. Ne žele ponovno doći u hotel kakav su već vidjeli u Dubaiju ili Španjolskoj. Žele doživjeti destinaciju u koju su došli – zaključio je Kukurin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....