Turska grupacija Yildirim je zbog pregovora o konkretnim uvjetima preuzimanja većinskog vlasništva Petrokemije, o čemu je s Terra mineralnim gnojivima (TMG) potpisala ugovor još prije tri mjeseca, često na sastancima u Zagrebu te ih je u državnim institucijama održala nekoliko, a jedan od njih bio je, kako doznajemo, u srijedu. No, iz Ministarstva gospodarstva o Petrokemiji ustrajno šute, pa i o tome postoji li tu nešto sporno.
U PPD-u, kompaniji u vlasništvu Pavla Vujnovca, koja je s Inom vlasnik TMG-a, kažu nam da su u tijeku "završni dogovori o ishođenju posljednjih odobrenja", ne navodeći ipak kada očekuju da bi transakcija mogla biti provedena i kada bi Turci mogli ući u kutinsku kompaniju, čija proizvodnja mineralnih gnojiva stoji još od proljeća prošle godine. Tada je razlog bila previsoka cijena plina, koji Petrokemija koristi kao sirovinu, te zbog toga, u uobičajenim okolnostima, na nju otpada čak 15 posto potrošnje plina u Hrvatskoj.
Predsjednik Uprave Petrokemije Davor Žmegač najavljivao je prije koji mjesec da bi proizvodnja mogla početi krajem siječnja, ali to se nije dogodilo, pa nas je zanimalo utječu li na to i ekstenzivni pregovori o novom vlasniku.
Žmegač tvrdi da je odluka o pokretanju proizvodnje isključivo operativna i poslovna, a napominje da pregovore ne može komentirati, no da taj proces "što prije treba dovesti do jasnih pozicija, budući da bi daljnji dugotrajan proces negativno utjecao na operativne i strateške pozicije društva".
Što se tiče proizvodnje, Žmegač više ne spominje izravno cijenu plina (u međuvremenu se snizila, ali nije na razini na kojoj je bila prije rata u Ukrajini), nego navodi da je odluka o tome uvjetovana "optimizacijom poslovanja, kao i stanjem na tržištu mineralnih gnojiva, koje i dalje karakteriziraju ograničena potražnja, odgođena primjena mineralnih gnojiva te snažan pritisak uvezene robe iz trećih država u proteklom razdoblju". Očito, uvozna mineralna gnojiva koja nam dolaze s tržišta izvan Europske unije, od Alžira i Maroka do Rusije (mineralna gnojiva nisu u režimu europskih sankcija), jeftinija su od onog što bi sada mogla isporučivati Petrokemija.
Dok je, dakle, kompanija u svojevrsnom limbu, pokušali smo rekonstruirati što se zbiva za pregovaračkim stolom.
Ina i PPD su 2018. godine s državom potpisali Ugovor o dokapitalizaciji, u kojem su navedene i razne dugoročne obveze države i većinskih vlasnika (Ina i PPD, odnosno TMG drži 54,52 posto), a taj bi ugovor sada trebao biti prenesen na novog vlasnika, tursku Yildirim grupu, te je za to potrebna i suglasnost države.
Ministarstvo gospodarstva ne želi ništa komentirati jer je "proces u tijeku", ali u Vujnovčevoj su kompaniji razgovorljiviji. Tako saznajemo da se radi na pripremi aneksa, odnosno da država i vlasnici TMG-a namjeravaju potpisati aneks Ugovora o dokapitalizaciji "kojim bi se ugovorne odredbe prilagodile stanju u trenutku prijenosa ugovora na kupce, što je uobičajena praksa prilikom ovakvih transakcija i dobro je za sve strane u procesu", kako napominju u PPD-u u odgovoru na naša pitanja.
Zanimalo nas je, konkretno, u kojem su iznosu Ina i PPD dosad ispunili ulagačke obveze u Petrokemiji s obzirom na to da je 2018. godine bilo određeno da je to 600 milijuna kuna u deset godina.
Iz Ine su samo suho poručili da je TMG "u cijelosti ispunio sve dospjele ugovorne obveze", a iz PPD-a su naveli da je Petrokemija u tri godine, od 2019. do 2022. godine, "izvršila ulaganja u ukupnom iznosu od 293 milijuna kuna, odnosno gotovo polovicu ugovorenog iznosa". Dodaju da Petrokemija "ima još ulaganja sukladno desetogodišnjem planu, ali u tom dijelu ne postoji nikakvo zakašnjenje".
Yildirim grupa je neformalno najavila velika ulaganja u Kutini, ali još nisu poznati detalji njezina plana koji će morati biti proveden radi modernizacije pogona i usklađenja s uvjetima u okolišnoj dozvoli izmijenjenoj 2020. godine. Većina rokova za postrojenja istječe u tom dokumentu, kako smo provjerili, 2027., ali neki istječu već iduće i 2025. godine, a vezani su za granične vrijednosti emisija u zrak za pogone za proizvodnju NPK gnojiva, amonijaka i sumporne kiseline.
Zbog toga što su neke dozvole izdane na kraće razdoblje, kažu u PPD-u, poslali su zahtjev državi za izdavanje revidirane okolišne dozvole. Naime, tvrde da je Ugovorom o dokapitalizaciji "predviđeno izdavanje okolišnih dozvola na rok od sedam godina, što nije ispunjeno".
Podsjećaju da je u proteklih pet godina Petrokemija otplatila svoja stara dugovanja HEP-u u iznosu od 330 milijuna kuna, kao i 170 milijuna kuna dugova dobavljačima, te su otplaćene zaostale emisijske jedinice CO2 iz prethodnih razdoblja u vrijednosti od 230 milijuna kuna, što je ukupno više od 730 milijuna kuna dugova nastalih prije nego što je TMG ušao u vlasničku strukturu kutinske kompanije. U procesu restrukturiranja je, kažu, isplaćeno i više od 50 milijuna kuna otpremnina.