Službenu objavu podataka o plaćama za siječanj premijer Andrej Plenković iskoristio je kako bi poručio da su u njegova dva mandata, od 2016. godine, one realno porasle 30 posto. "To je najbolji odgovor onima koji tvrde da je inflacija pojela rast plaća", poručio je sa sjednice Vlade. Taj prosjek, naravno, najviše su pogurale plaće u državnom i javnom sektoru.
Kao što se i očekivalo nakon pregovora o povišicama, rasterećenja poreza na dohodak i ukidanja prireza, prosječno isplaćene mjesečne plaće u pravnim osobama za siječanj, bruto i neto, osjetno su porasle u odnosu na prosinac. Prema podacima DZS-a, prosječna neto plaća iznosila je 1239 eura, što je 48 eura ili četiri posto više nego mjesec prije, dok je realni rast, kada se uključi inflacija, iznosio 4,4 posto. Na godišnjoj razini, pak, neto plaća je povećana 145 eura ili 13,3 posto, odnosno 8,8 posto realno.
Kada je riječ o prosječnoj bruto plaći, ona je u veljači iznosila 1695 eura i bila je 75 eura ili 4,6 posto veća nego u prosincu, što predstavlja realno povećanje od pet posto. U godinu dana povećane su za 196 eura ili 13,1 posto, odnosno realno 8,6 posto. Time je, čini se, otklonjena i dvojba oko toga jesu li poslodavci iskoristili porezne izmjene za smanjenje vlastitog troška, koja se nametnula kada su podaci za prosinačke plaće pokazali da su u bruto iznosu pale na mjesečnoj razini 59 eura ili 3,5 posto, a neto za 1,4 posto.
Iz Hrvatske udruge poslodavaca tada su pojasnili da je to posljedica anomalije, s obzirom na to da se u prosincu isplaćuju bonusi i nagrade koji ulaze u bruto isplate jer se i na njih plaćaju porez i doprinosi.
"Ne bih pridavala značaj tim mjesečnim oscilacijama koje su dosta tipične za prosinac. Ono što je doista bitno jesu godišnje stope rasta koje su dvoznamenkaste još od ožujka prošle godine, a u slučaju bruto plaća i otprije. To se posebno odnosi na državni i javni sektor, pa se opravdano nameće pitanje kako će to utjecati na kretanje plaća u privatnom sektoru, na ukupnu produktivnost i konkurentnost gospodarstva, ali i na kretanje inflacije", kaže Zrinka Živković Matijević, direktorica ekonomskih i financijskih istraživanja u RBA.
Analitičari te banke procjenjuju da će plaće ove godine realno rasti i brže nego lani, u prosjeku 5,6 posto.
Najbrži rast plaća u proteklih godinu dana, kako pokazuju podaci DZS-a, imali su zaposleni u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije, za čak 21,2 posto bruto i 19,2 posto neto. Tako je prosječna neto plaća u tom sektoru, u kojem je ponajprije HEP, dosegnula 1576 eura. Slijede javna uprava s godišnjom povišicom od 18,5 posto bruto i 17,7 posto neto, zdravstvo s rastom od 17,7 posto bruto i 16,8 posto neto te obrazovanje s 14,3, odnosno 14,4 posto.
Najsporiji rast plaća bilježe financijske usluge i osiguranje - neto 6,8 posto, a bruto 6,1 posto. To se dijelom pripisuje i činjenici da je u tom sektoru manje izražen problem manjka radne snage. Štoviše, ona je i smanjena zbog pojačane digitalizacije poslovanja.
Skroman rast plaća u prošloj su godini imali i zaposleni u djelatnosti informacija i komunikacija, neto 7,3 posto i 6,5 posto bruto. No, taj je sektor predvodio rastom plaća u nekoliko prethodnih godina kada je i pojačano zapošljavao radnike. Kada je riječ o građevinarstvu, sektoru koji trenutačno najviše zapošljava, neto plaće su rasle 13,7 posto, a bruto 13,1 posto.
U prosjeku isplaćeni neoporezivi primici za siječanj iznosili su 107 eura po primatelju, nešto manje nego u prosincu kada su bili na razini od 162 eura. Najviše razloga za zadovoljstvo imali za zaposleni u sektoru rudarstva i vađenja, s 402 eura po primatelju, te financija i osiguranja, 175 eura.
Uz učinak inflacije, rast plaća u privatnom sektoru najviše potiče nedostatak radne snage, dok je u javnom sektoru do izražaja došla snaga sindikata, odnosno predizborno raspoloženje Vlade. Iako problem nedostatka radne snage muči i javni sektor, jer su plaće u njegovim pojedinim segmentima doista bile vrlo niske, ostaje problem snažnog rasta u trenutku kada Hrvatska bilježi i najvišu stopu inflacije u eurozoni.
Osim toga, ekonomisti upozoravaju na činjenicu da državni proračun neće uvijek stajati tako dobro kao danas, pa bi rast plaća i drugih proračunskih davanja mogao u doglednoj budućnosti imati za posljedicu povećanje javnog duga. Na kraju, otvara se i problem povećanja troška rada i gubitka cjenovne konkurentnosti.
Podaci Eurostata pokazuju da je Hrvatska i u posljednjem tromjesečju prošle godine bila među zemljama EU s najvećim rastom troškova rada po satu, nakon Rumunjske i Mađarske. U Rumunjskoj je iznosio 16,9 posto u odnosu na isto razdoblje 2022. godine, u Mađarskoj 16,3 posto, a u Hrvatskoj 16 posto. U eurozoni je nominalni trošak rada po satu u istom razdoblju prosječno rastao 3,4 posto, a u EU četiri posto.