Pronašli smo brojke koje jasno opisuju suštinu priče o paušalnim obrtima. One ukazuju na to da su Ministarstvo financija i Porezna uprava napadom na paušalne obrte zapravo "hakirali" sami sebe. Počeli su odjednom revno inzistirati na određenim poreznim propisima, a onda su, zapravo, pokazali koliko su ti nedorečeni, neujednačeni, mjestimice i nepravedni te složni na štetu radnika, a u korist rentijerstva.
Iz ICT branše, od izvora koji nas je zamolio da ostane anoniman, dobili smo dvije tablice koje to zorno ilustriraju. U prvoj se uspoređuje koliki postotak prihoda paušalni obrtnik treba platiti za porez ovisno o prihodima koje ostvari tijekom godine. Tu već nailazimo na prvi paradoks. Ministarstvo financija i Porezna uprava spremni su najvišu stopu poreza odrezati onim paušalnim obrtnicima koji zarađuju najmanje dok od onih s najvećim prihodom, kapitalcima, uzima najmanji postotak poreza.
Ne isplati se rasti
Tako paušalni obrtnici koji zarađuju do 85.000 kuna godišnje ili prosječno mjesečno oko 7000 kuna bruto, plaćaju najviše, 21 posto poreza. Ako prihod skoči na prosječnih 12.500 kuna mjesečno, platit će 12 posto poreza. Na prosječnih 19.200 kuna mjesečno Porezna traži još manje, 9 posto. Vrhunac je kad godišnje paušalac ostvari 300.000 kuna, što odgovara prosječnih 25.000 kuna bruto mjesečno. Tada Porezna traži samo 7 posto poreza.
U branši nam kažu da tako složena porezna piramida demotivira ljude da sami pokreću biznise sa strane, ali i odrade drugi posao, i to u uvjetima kad na tržištu radnika nema. No, isto tako demotivira i one najuspješnije paušalce da svoj biznis unaprijede. Logičan nastavak rasta biznisa bio bi da paušalne obrte pretvore u redovne obrte ili da otvore tvrtke - j.d.o.o. ili d.o.o., zatim d.d. i tako redom.
Ti pravni oblici među inim i postoje zbog toga. No, u Hrvatskoj najuspješniji paušalni obrtnici, od kojih poreznici traže samo 9 posto poreza, nemaju razloga otvarati j.d.o.o. i d.o.o. jer bi onda plaćali više poreza, barem 10 posto, i još bi se trebali prijaviti kao zaposlenici te plaćati porez na dohodak. Upravo se u razlici između opterećenja paušalaca i zaposlenika ogleda najveći paradoks.
Radnik koji uprihodi do 1000 eura neto, a godišnji mu je bruto oko 150.000 kuna, državi mora platiti 39 posto tog iznosa. Ista osoba s paušalnim obrtom platila bi samo 12 posto poreza. No, dok je za radnike u tvrtkama model takav da im s većim plaćama raste i porezno opterećenje, u paušalnim obrtima situacija je obrnuta. Njima se porezno opterećenje smanjuje. Tu hrvatski porezni sustav, tumače nam, postaje nepošten.
Na iznosu bruto godišnjeg prihoda od 150.000 kuna stalno zaposleni porezno je opterećeniji triput više od paušalca, a na iznosu od 300.000 kuna, ta se razlika penje na šest puta. U postocima, od zaposlenog radnika država traži 43 posto plaće, a od paušalca samo 7 posto. Rezultat je da radnik i paušalac s istim brutom raspolažu s jako različitim neto iznosom mjesečno. Radniku je na računu 14.271 kuna, a paušalcu 23.247 kuna. Naši sugovornici kažu da te razlike treba biti jer paušalac nije samo radnik nego i poduzetnik, što znači da preuzima i rizik, pa za to mora biti nagrađen manjim poreznim opterećenjem. Međutim, ne šest puta manjim!
Sve to stvara situacije u kojima postoje IT tvrtke u Hrvatskoj kojima gotovo svi programeri kontinuirano rade preko paušalnih obrta, a ima i slučajeva da pojedini programeri, kad dosegnu prihod od 300.000 kuna, preko supružnika ili članova obitelji osnivaju nove paušalne obrte.
Dodatno, u IT branši ne smatraju da treba ići za drastičnim pogoršanjem uvjeta za paušalne obrtnike te time cijeli sustav svesti na lošu praksu, nego baš obrnuto. Trebalo bi rad porezno rasteretiti. Drugim riječima, zalažu se za to da svim radnicima država odgriza od plaća i rada manje nego dosad. Upozoravaju da je zato nužna reforma, a ne inzistiranje na provedbi nečega što treba poboljšati.
Nužna reforma
Inicijativa paušalnih obrtnika Hrvatske upozorava da Porezna uprava ovom akcijom stigmatizira sve paušalne obrtnike.
- Zalažemo sa za plaćanje poreza i kažnjavanje onih koji koriste porezne pogodnosti suprotno svrsi zakona, a protiv smo toga da se automatski kažnjavaju svi kod kojih je ispunjen makar jedan ili tek nekolicina od kriterija za utvrđivanje prikrivenog nesamostalnog rada - kažu u Inicijativi te traže jasne kriterije i njihovu dosljednu provedbu.
U Glasu poduzetnika slažu se sa zaključkom da je došlo do stigmatiziranja svih paušalnih obrtnika. Upozoravaju da je dopuštanje osnivanja paušalnih obrta bio jedan od boljih poteza države jer je Hrvatska tako dala snažan poticaj razvoju poduzetništva kod brojnih svojih građana. No, navode da se optužbama za prikriveno zapošljavanje, kojima se zadire u poslovnu autonomiju obrtnika uglavnom po jednom kriteriju, čini korak unazad.
- Jedan od glavnih kriterija upitnika Porezne je 'ako obrt uprihoduje više od 50 posto iznosa od jednog klijenta', ali to naprosto nije objektivan kriterij jer postoje primjeri tvrtki koje imaju samo jednog klijenta koji im nosi najveći udio prihoda. Primjerice, najviše rade s državom - kažu u Glasu poduzetnika te se pitaju zapošljava li time država prikriveno vlasnike tih tvrtki.