Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Matija Nemec (37) ima samo jednu želju. Da od svojeg rada može pristojno živjeti i da ne ovisi o potporama i poticajima za koje, uostalom, nema jamstva hoće li ih uopće dobiti. Živjeti tako je stresno, osobito voliš li svoj posao toliko da, dok je većina pobjegla iz branše, ti uporno nastavljaš. Štoviše, ostavio si sigurnu, dvostruko veću plaću u inozemstvu da bi mu se posvetio. Jer posao koji si ondje radio nije ti bio pri srcu, a ovaj na djedovini jest.
Matija je poljoprivrednik, vlasnik je OPG-a, bavi se mljekarstvom i radi od ranog jutra do kasne večeri. Ali kako se Matija poljoprivredom bavi u Hrvatskoj, a pritom i granom od koje smo, čini se, davno odustali, njegova će se želja prije učiniti bahatom nego skromnom. Biti poljoprivrednik ovdje kao da je hobi razmaženog svata.
I ne samo kad je mlijeko u pitanju. Da živimo isključivo od onoga što sami proizvedemo, jednostavna matematika kaže da bismo bili kruha gladni. Hrvatska proizvodi samo 40 posto svojih potreba za mlijekom, a ostatak nam, na police u trgovinama, stiže iz uvoza. Ipak, Matija se ne da. Godišnje proizvede 500.000 litara sirovog mlijeka i prodaje ga velikoj mljekarskoj industriji. Da bi svoje krave prehranio, na 50 hektara sadi travu i kukuruz.
Matija Nemec je iz Kamešnice, zelenog raja u Općini Kalnik na križevačkom području. Po zanimanju je veterinarski tehničar, mljekarstvo mu je danas primarno zanimanje i od njega živi, plaća mu je 1500 eura. Rado bi si on dao i više, ali kad plati oca i brata, koji za njega rade, sretan je da može i toliko.
- OPG je 2003. godine osnovao moj otac Valent, koji se mljekarstvom bavi od ranih devedesetih, a od lani sam ja nositelj OPG-a. Otac se, poput mnogih starijih poljoprivrednika, teško snalazio u modernom načinu i trendovima proizvodnje, ali i digitalizaciji koja uz to danas ide. Pa sam se nakon osam godina rada u inozemstvu, pet u Njemačkoj i tri u Austriji, vratio doma i radio uz njega jer bismo inače mogli zatvoriti gospodarstvo. Kad sam započeo studij agronomije, koji nisam završio, ostao mi je jedan, nikad položen ispit; ideja mi je bila zaokružiti proizvodnju i napraviti siranu, ali mljekarstvo se u međuvremenu strmoglavilo. Cijena mlijeka drastično je pala, pa sam se zaposlio u svojoj struci da bih potom otišao na rad u inozemstvo, radio izvan struke i, evo, vratio se u još uvijek neizvjesnost i s prvim danom ove godine preuzeo OPG - govori za Jutarnji Matija Nemec.
Još dok je radio u Austriji, 160 kilometara od kuće, svakog se vikenda vraćao kući i radio na OPG-u. Prije nego što se iznova uključio u posao, proizvodnja mlijeka 2023. godine pala je na 200.000 litara, već sljedeće godine, s Matijom opet na gospodarstvu, narasla je na 316.000, a danas proizvode pola milijuna litara mlijeka.
- Povećali smo broj grla, ali i proizvodnju po jednom grlu. Prije tri godine u proizvodnji smo imali 50 grla, danas ih imamo 68; s 24 litre mlijeka po grlu, danas, uzmemo li godišnji prosjek, imamo 27,28 litara dnevno. Inače, ukupno, kad zbrojimo i pomladak te junice, imamo 130 grla. Rasli smo zahvaljujući promjenama u hranidbi i reprodukciji, koja se danas radi kontrolirano, umjetnim osjemenjivanjem. Dotad smo svake dvije godine mijenjali bika, danas ga na gospodarstvu nemamo. Uvjet da se vratim bio je raditi u skladu s vremenom jer mljekari i uz te nove principe proizvodnje propadaju, a bez njih uopće nemaju šanse. Ali upustio sam se u posao jer su se moji, kad sam se rodio, time već bavili i za mene to nije posao, nego način života. Istina, od toga živim, ali da sam u drugoj branši ili u inozemstvu gdje sam bio, živio bih puno lagodnije, ne samo financijski nego i s konkretnim, kraćim radnim vremenom - kaže.
Ali Matija želi raditi ono što voli, pa svakoga dana ustaje u 5.30, prvo je na redu mužnja, slijedi hranidba, pa oko 11 sati gablec i oko 16 sati se cijela priča ponavlja. U vrijeme između treba raditi na zemlji da bi se krave prehranile. Od 50 hektara zemlje na kojoj sadi, 40 je u obiteljskom vlasništvu, 10 u najmu.
Cijena po kojoj prodaju mlijeko mala je, svega 54 centa za litru prvog razreda, i to s PDV-om, pa nezadovoljstvo i odljev mljekara ne čude.
- Izračunamo li ulazne cijene, sa zaredalim krizama svake godine sve veće, otkup mlijeka te cijene ne prati. Kao i cijelo tržište, ovisimo o cijeni goriva i repromaterijala. Zarada je na koncu tolika da pokrijemo plaće: ja kao nositelj primam 1500 eura neto, brat 1150, otac 800 eura. Nemam obitelj, brat ima suprugu koja radi, a od očeve plaće žive on i majka. Uglavnom, imam plaću taman da preživim, a za ostalo ovisim o potporama. Da ih nema, računice uopće ne bi bilo, a baš to je najžalosnije. Da ne možeš živjeti od svojeg rada, nego ovisiš o tuđem novcu, za koji pritom i ne znaš hoćeš li ga dobiti i na njega računati. Kad se zbroji sve negativno, nije čudno da je prije deset godina mljekara u Hrvatskoj bilo 30 do 40 tisuća, danas nas je 2000 i zato smo dostatni za tek 40 posto potreba. Žalosno je da bez uvoza ne bismo imali što jesti, iako bismo s potencijalima kakve imamo to itekako mogli. Pritom se orijentiramo isključivo na velike sustave, a male proizvođače sasvim zanemarujemo i zato odustaju. A tko je jednom otišao iz mljekarstva, više se sigurno neće u njega vratiti. Ostali smo samo mi koji smo njime zaluđeni. Država ne stoji iza mljekara, prepušteni smo samima sebi, ali se pritom i ne bunimo, ako to i činimo, mlako je, pa smo tu gdje jesmo - razočaran je, ali uporno i tvrdoglavo nastavlja s mljekarstvom.
I ne misli odustati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....