Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Na imanju Krunoslava Zdunića dočekala nas je velika živost. Traktori s prikolicama punim svježe pokošenog ljulja s obližnjih njiva stizali su jedan za drugim jer je stiglo vrijeme za sjenažu, odnosno skladištenje ove važne trave za ishranu goveda, kojih na farmi našeg domaćina u slavonskom selu Divoševci ima oko 550.
Naš današnji junak iz serijala najboljih mladih hrvatskih poljoprivrednika još je jedan od onih kojima su rad na zemlji i uzgoj stoke duboko urezani u DNK. I prije nego što je njegov otac Josip 2005. godine pokrenuo OPG, čiju je glavninu u međuvremenu Krunoslav preuzeo na sebe, na imanju Zdunićevih uvijek je bilo 40-ak grla stoke, što krava, što junadi. Uzgajali su u to vrijeme i krmače, kojih je također bilo 30-ak, no sada su već dulji niz godina orijentirani isključivo na proizvodnju mlijeka, uzgoj rasplodnog podmlatka i tov junadi. Pri tome, sve što je potrebno za ishranu stoke dolazi s oko 240 hektara zemlje koju sami obrađuju na bogatoj i plodnoj slavonskoj zemlji.
Blago povećali deset puta
Od početnih 50-ak grla stoke s kojima su krenuli prije 20-ak godina, Krunoslav i njegova obitelj danas na farmi imaju 550 grla, od kojih je 200 mliječnih krava.
- To nam je i dalje najvažniji segment na gospodarstvu unatoč tome što mnogi bježe iz mliječnog govedarstva i što se cijene nisu mijenjale 20 godina. No, zahvaljujući tome što imamo svoje zemlje i što na njoj možemo proizvesti hranu za krave, uspijevamo pokriti rastuće troškove. Ovo što danas radimo samo je jedan primjer. Ljulj kojeg smo uzgojili na našim njivama prvo smo pokosili kada je dosegao optimalnu visinu, a sada ga dovozimo na sjenažu i skladištimo u silos kako bismo od njega dobili vrhunsku hranu koja podiže prinose u mlijeku. To se sve mora učiniti u pravo vrijeme kako bi ova krmna biljka dala što više bjelančevina. Pazi se na svaki detalj – objasnio nam je Krunoslav veliku živost na svojoj farmi, na kojoj nas je ugostio sa suprugom Mirtom, koja vodi papirologiju farme, i nasljednicima. Sin Noa nedavno je napunio 18 godina i već je zaposlen na farmi, a kćeri Mia Marija (14) i Rita (10) također jedva čekaju da im se zada neki manji poslić. Zdunići očito svoju ljubav prema zemlji i stoci prenose s koljena na koljeno.
- Nadam se da će i oni naslijediti ovo od mene, kao što sam ja od svog oca. Teško je to opisati nekome tko nije sa sela. Ja sam odrastao uz krave i uz poslove na zemlji, tako da nisam nikada dvojio oko toga čime ću se u životu baviti. Zavolio sam ovaj posao i oni koji rade što i mi znaju o čemu pričam. U konačnici, od nečega se mora živjeti, a ako ćemo mi u Slavoniji tražiti kruha u nekim drugim granama, onda stvarno imamo problem. Ovo je posao koji je meni prirodan s obzirom na okruženje u kojem sam odrastao i u kojem živim. Samo, žao mi je što nas nema i više. Nekada su u Slavonskom Brodu bile i izložbe krava na koje smo redovito išli, ali toga više nema jer je sve manje krava u našim selima i na farmama – veli ovaj 38-godišnji poljoprivredni tehničar, koji je 2018. godine u Ljubljani završio i tečaj umjetnog osjemenjivanja. Uz to je već godinama član Saveza hrvatskih uzgajivača holstein goveda, odnedavno i u Upravnom odboru Saveza. To znači da ga i kolege cijene. No, temelj je na farmi.
- Nema tu puno kompliciranja, samo rad. Mi smo jutros u 5 sati krenuli s mužnjom, onda ide hranjenje, čišćenje, prostiranje... Jutros nas je u boksu dočekalo i jedno tele. Nakon doručka krenuli smo sa sjenažom i to ćemo vjerojatno raditi do ponoći. Svaki dan je u biti radno vrijeme cijeli dan – kazao je naš domaćin, koji nas je s obitelji dočekao i u posebno izrađenim majicama na kojima je i grb plemićke obitelji Zdunić, čiji su i sami potomci. Dio njegovih predaka početkom 20. stoljeća iz Like je otišao u Ameriku, ali su se neki od njih vratili i nastanili u Slavoniji, gdje Krunoslav danas pokazuje kako uspješan može biti spoj ličkih korijena i slavonske zemlje.
Stalna ulaganja u farmu
Naravno, bude i teških trenutaka, pojave se problemi, naiđu krize i situacije zbog kojih bi, kako iskreno priznaje, najradije odustao od svega, ali to su prolazni trenuci. Čovjek se vrlo brzo pribere i shvati da je ovo ipak posao koji se ne napušta lako, iako bi im bilo lakše kada bi poljoprivredna politika bila drugačija.
- Najgore je što mi ništa ne znamo. Primjerice, ni danas ne znamo što ćemo dobiti od poticaja, već samo dobijemo odluku što smo dobili. To zna biti problem kod planiranja godine. Po meni bi poticaje trebalo drugačije urediti. Primjerice, ako smo mi prošle godine proizveli 5.500 litara mlijeka, a ove godine, recimo, proizvedemo 5.600 litara, zašto nas se ne bi nagradilo za takav učinak, za pravu proizvodnju – istaknuo je Krunoslav, koji se silno trudi svojim kravama i junadi osigurati najbolje moguće uvjete. Prošao je već na nekoliko natječaja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Nabavili su robotski pogurivač hrane, mijenjali su izmuzište s modernom opremom kako bi olakšali proces mužnje i praćenja krava, nabavili su ogrlice s transponderima za bolje praćenje proizvodnje mlijeka, ali i općeg stanja mliječnih krava. Kupili su i ultrazvuk za pregled krava na steonost, ali i zdravlja reproduktivnih organa, samohodni utovarivač i dvije prikolice za manipulaciju stajskim gnojem...
- Uvijek treba nešto novo i treba ići u korak s vremenom. Zato smo stavili i solare na krov, čime štedimo oko 40 posto na računima za struju. Imali smo prije tri godine i štetu jer nam je oluja odnijela pola štale, polomila tunele, pa smo i to obnovili putem mjere 5.2.1. Uglavnom, stalna briga i stalna ulaganja. Evo, danas spremamo sjenažu, a sutra može doći led. Nikada ne možeš znati što te čeka – istaknuo je ovaj Slavonac, koji je zadovoljan i s prinosima.
- Vrtimo se na oko 31 litru po kravi na dan, što je malo više od prosjeka. Zadovoljni smo, ali i tu gledamo prema naprijed, da i ti prinosi budu veći, kao i da s vremenom moderniziramo farmu s nabavkom robota za mužnju. Planova je dosta, kanim još dugo ostati u ovom poslu, jer biti mladi poljoprivrednik znači stvarati nešto svoje, ostati na svom ognjištu i graditi budućnost za sebe i svoje nasljednike. Nije lako, ali uvijek je mladima, pogotovo poljoprivrednicima, bilo tako i nekako su sve izgurali, pa sam i ja optimist. Mora se raditi. Ne možeš sjediti kod kuće i očekivati da će ti nešto pasti s neba – zaključio je Krunoslav.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....