Europski sud za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu danas će objaviti pravorijek o tužbi Slovenije protiv Hrvatske zbog diskriminacije Ljubljanske banke na hrvatskim sudovima u sporovima naplate potraživanja od tvrtki čija se ukupna vrijednost procjenjuje na 430 milijuna eura.
Iako ECHR danas, prema najavi samog suda od 9.prosinca ove godine, neće donijeti presudu po spomenutoj tužbi, već stajalište da li je tužba prihvatljiva za odlučivanje na tom sudu, već bi sama odluka ECHR-a, primjerice, da odbacuje nadležnost za tužbu slovenske vlade bila odlučujuća. I obratno, ako ECHR prihvati odlučivanje po slovenskoj tužbi podnesenoj još 2016., takvom bi se odlukom otvorilo novo poglavlje u ionako obimnoj sagi 'Ljubljanska banka glavna filijala Zagreb'.
Podsjetimo, ECHR je u ljeto 2014. već napravio presedan u slovensko-hrvatskim razračunavanjima oko Ljubljanske banke kada je, u famoznoj odluci 'Ališić i ostali', presudio da slovenska država ima isplatiti štednju štedišama iz Hrvatske i BiH koji su prije osamostaljivanja Slovenije imali štednju u podružnicama Ljubljanske banke izvan Slovenije.
Slovenija je gotovo 25 godina negirala obvezu Ljubljanske banke prema štedišama podružnica te banke u Hrvatskoj i u BiH s obrazloženjem da su podružnice Ljubljanske banke u Hrvatskoj i u BiH dio monetarnog i pravnog sistema tih država. Kako bi pravno osnažila to stajalište, Slovenija je 1994. osnovala Novu ljubljansku banku u koju je prenesen 'zdravi' dio aktive 'stare' Ljubljanske banke.
Oštećene štediše Ljubljanske banke iz Hrvatske i BiH, s druge strane, dokazivale su da je njihova štednja prebačena prije osnivanja Nove ljubljanske banke u Sloveniju te da NLB ima obvezu prema njima. Kada se suočila s presudom 'Ališić i ostali', Slovenija je donijela odluku da oštećene štediše Ljubljanske banke isplati iz državnog proračuna, što je još u tijeku a dosada je ta operacija porezne obveznike dežele koštala oko 60 milijuna eura.
Istodobno s pristupanjem provedbe odluke 'Ališić i ostali', Slovenija je u ljeto 2016. na ECHR-u odlučila pokrenuti spor oko dugovanja hrvatskih tvrtki prema 'Ljubljanskoj banci glavnoj filijali Zagreb'. Na hrvatskim sudovima, inače, od ranih devedesetih vodilo se na desetine sporova u kojima 'Ljubljanska banka glavna filijala Zagreb' pokušavala naplatiti nevraćene kredite koje je dala ovdašnjim tvrtkama.
Iako je 'Ljubljanska banka glavna filijala Zagreb' u potpunosti prestala s poslovanjem u srpnju 2000., i dalje se vode brojni sporovi o dugu hrvatskih tvrtki prema njoj. U svakom slučaju, Slovenija će u Strasbourgu, ako ECHR prihvati nadležnost, pokušati dokazati da postoji organizirana opstrukcija na hrvatskim sudovima da se od dužnika 'Ljubljanske banke glavne filijale Zagreb' naplate dugovi.
Stajalište hrvatske Vlade u odnosu na spomenutu tužbu Slovenije pred ECHR-om je da Vlada u Ljubljani ne može biti strana u sporu jer je 'Ljubljanska banka' zasebna pravna osoba, pa samim tim sud ne može ni uzeti njezinu tužbu u odlučivanje. Što se tiče duga hrvatskih tvrtki prema 'Ljubljanskoj banci glavnoj filijali Zagreb', hrvatska strana nikada nije osporavala da takav dug postoji, ali da se on utvrđuje na sudovima između vjerovnika i dužnika.
Dok slovenska strana tvrdi da su hrvatska poduzeća ostala dužna 'Ljubljanskoj banci glavnoj filijali Zagreb' oko 430 milijuna eura, Hrvatska narodna banka osporava veličinu tog duga. Naime, u dokumentu pod nazivom 'Očitovanje Hrvatske narodne banke o problemu devizne štednje hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci' iz ožujka 2006. HNB skreće pozornost da se potraživanje 'Ljubljanske banke glavne filijale Zagreb' prema hrvatskim tvrtkama od 484 milijuna eura u značajnom dijelu bazira na visokim zateznim kamatama na glavnicu. S druge strane, upozorio je HNB u istom očitovanju, dug 'Ljubljanske banke glavne filijale Zagreb' prema oštećenim štedišama od 172 milijuna eura kojeg banka priznaje, iskazan je bez zateznih kamata.
- Valjda i vrijednost novca ovisi o tome tko bi ga trebao (na)platiti – komentira HNB u svome očitovanju na 'slučaj Ljubljanska banka'. U svakom slučaju, spomenuta razlika između 430 milijuna i 484 milijuna eura potraživanja propale banke prema hrvatskim tvrtkama, zacijelo je posljedica činjenice da je dio hrvatskih dužnika prema 'Ljubljanskoj banci glavnoj filijali Zagreb' u međuvremenu likvidiran bez imovine iz koje su može vratiti dug.