Paul Krugman glasi kao jedan od najutjecajnijih ekonomista današnjice. Predaje na sveučilištu Princeton i isprva je stekao ugled kao stručnjak za vanjsku trgovinu. Za njegovo istraživanje na tom području je 2008. nagrađen Nobelovom nagradom za ekonomiju. Krugman se već duže bavi državnim dugom SAD i monetarnim pitanjima.
Njemačka vlada je opsjednuta ciljem postići potpuno uravnotežen proračun bez „minusa" i dugova. Je li je to pravi put u budućnost?
- Gospodarstvo Njemačke drži na životu golemi izvozni suficit. Kada njega ne bi bilo, njemačko gospodarstvo bi nisko palo. To funkcionira možda u Njemačkoj, ali ne mogu sve države mogu ostvariti tako gigantski suficit. Uspjeh Njemačke na neki način ovisi o potražnji ostatka svijeta.
Usprkos dobroj zaposlenosti i prihvatljivoj stopi rasta, Njemačka također trpi zbog sve starije i sve lošije infrastrukture. Tu su nužne velike investicije. Vi (u Njemačkoj) ste svoju infrastrukturu još lošije održavali nego mi (u SAD), a to je stvarno teško zamislivo. Istovremeno, tržište želi uložiti novac, čak i sa negativnim kamatama. Uravnotežen proračun čak niti za Njemačku nije dobar. On doduše ne stvara nezaposlenost, ali koči investicije u budućnost, kazao je Krugman u intervjuu za DW.
I u vladi Njemačke se vodi rasprava, je li „crna nula" odslužila svoje ili bi bilo bolje zaduživati se i uložiti u infrastrukturu – kao što traže socijaldemokrati. Bi li to bio pravi put?
- To bi sigurno pomoglo. To je jasno. Povezano sa SAD, postoje tri vrste investicija u budućnost: to je infrastruktura, ali i obrazovanje, potpora za prehranu djece i slično.
I kako će se to platiti? Odgovor glasi: neće. I to je u redu, zadužiti se kad će to društvu u budućnosti donijeti veću dobit. To bi trebala učiniti i Njemačka. Ima i drugih programa koje bi odmah trebali platiti i malo povisili porez. Taj trošak moraju snositi svi u društvu. A onda su tu i sasvim velike investicije, to će onda biti teže.
Ali postoje dobri razlozi vjerovati kako gotovo čitav razvijen svijet premalo investira. Javni sektor ulaže premalo, makar čitav razvijen svijet može dobiti kredit sa povoljnim kamatama. To jednostavno trebamo učiniti.
Američki deficit u međuvremenu prelazi baš svaku granicu. Kako to da Vas to ne brine?
- Naš deficit je enormno narastao, ali nema naznaka da to negativno utječe na tržište vrijednosnica. Ta računica dugova nije loša, dugovi se donekle pokrivaju.
Ali kad države posuđuju novac u njihovoj vlastitoj valuti kao što je Njemačka ili SAD, mogu imati velike dugove bez da dospiju u novčane poteškoće. Na primjer Japan ima dugove koji čine 200% BDP-a, a ipak i negativne kamate za dug. Zato to ne spada u 50 stvari oko kojeg se ja brinem.
U Njemačkoj se vodi velika rasprava i o povećanju poreza za bogataše. U Vašoj zemlji su porezi na bogataše upravo spušteni. Što je tu ispravno?
- Ja bih podigao poreze za bogate, posvuda. Ne zbog (državnog) deficita, nego zbog stvari koje se trebaju platiti. To je važan izvor prihoda. Ali i zato jer sve veća razlika u prihodima razara naše društvo, to je problem koji daleko nadilazi ekonomiju.
Ne radi se samo o tome da bi nam novac bogataša dobro došao, nego se pretvaramo u društvo u kojem jedna malena, bogata skupina više ne živi u istom materijalnom i financijskom svemiru kao mi ostali. To je doista loše za opstanak zajedništva. Tako su to prije vidjeli i umjereni političari u Americi. Sad se to smatra već radikalnim.
Tvrdim kako je ograničenje imutka superbogatih – samo po sebi uzevši – dobra stvar. Njemačka je još na početku tog razvoja u neravnopravnost. Vi niti izdaleka niste tako duboko u jazu bogatih i siromašnih kao što smo mi. Ali bi bilo dobro da nas ne slijedite na tom putu.
Gospodarstvu SAD ide dobro i neki strahuju kako bi Trump zbog toga mogao pobijediti i na slijedećim izborima. Je li još uvijek kod izbora načelo kako sve ovisi o ekonomiji?
- Vjerojatno ovog puta se neće raditi o ekonomiji. Mnogo razgovaram sa politolozima, mnogi ekonomisti su previše arogantni da to čine, ali ja to činim. Oni kažu da makar je ekonomija u prošlosti imala važnu ulogu, ta uloga postaje sve manja. Vjerojatno iz različitih razloga: zbog polarizacije društva, zbog naglašavanja pitanja useljavanja i zbog sve veće neravnopravnosti u prihodima. Čak i ako gospodarski podaci izgledaju dobro, većina Amerikanaca ne osjeća poboljšanje njihovog životnog standarda.
Gospodarstvo će tako vjerojatno ispasti neutralni čimbenik. Biti će riječ o zdravstvenoj zaštiti, useljavanju i možda o zlouporabi (predsjedničkog) položaja.
A ako Trump opet pobjedi?
- To je zastrašujuća pomisao. Slučajno sam pratio propast demokracija na istoku Europe i prije nego što je to posvuda postala tema. Promatrao sam razvoj u Mađarskoj. A ako bi Trump bio tako vješt kao što je to Viktor Orban, američka demokracija bi bila već mrtva. Ako bi opet bio izabran usprkos kaosa kojeg izaziva, bilo bi moguće da bi to bili posljednji pravi američki demokratski izbori.
Ozbiljno to mislite?
- Posve ozbiljno. Apsolutno je moguće da 2024. bude oduzeta biračka prava građanima stranog porijekla, natezanje izbornog zakona i potiskivanje neprijateljskih medija ode toliko daleko da bude nemoguće održati normalne izbore.
-->