U Njemačkoj je nešto lakše voditi odmjerenu fiskalnu politiku i zalagati se za opreznu monetarnu politiku jer u javnosti postoji visoka razina osjetljivosti na pitanja inflacije i prezaduženosti. Primjerice, kad je krajem prošlog tjedna objavljena procjena da će inflacija u Njemačkoj u listopadu doseći 4,5 posto, mediji nisu stali samo na statističkom upozorenju kako se radi o najbržem rastu cijena u zadnjih 28 godina, nego su prenijeli izračune ekonomista Michaela Stappela prema kojima će njemački štediše per capita zbog inflacije izgubiti 1400 eura u godini dana. To pak znači da će svi Nijemci zajedno imati 116 milijardi eura manje za shopping, gorivo, restorane…
U Njemačkoj sindikati već masovno traže usklađivanje plaća za inflaciju, a mediji sve oštrije napadaju guvernerku Europske središnje banke Christine Lagarde. Tvrde kako je odgovorna za cjenovni šok. Komentari u utjecajnom Bildu su brutalni po Lagarde – poručuju kako se može samo smijati gubitku od 1400 eura godišnje, koji će doživjeti njemački štediše, jer za taj novac ona može „…dobiti samo jedan rukav Chanelovog kostima. Neke od luksuznih jakni predsjednice ESB-a koštaju 7000 eura ili više“.
Christian Lindner, najvjerojatniji budući njemački ministar financija, upozorio je kako se Europska središnja banka mora oduprijeti porivu da pomaže zemljama koje su najviše zadužene. U objavi na društvenim mrežama Lindner upozorava kako inflacija ubrzava te je previše rizično nastaviti sa stimulansima. „Ako se ESB uhvati u zamku fiskalnih politika teško zaduženih zemalja, imat će malo načina da se suprotstavi inflaciji“, prokomentirao je Lindner. Uz to je poručio kako i njemačka „politička klasa“ podcjenjuje rizike inflacije.
Prema Lindnerovom mišljenju kontrola inflacije pitanje je socijalne odgovornosti jer puštanje previsoke inflacije vodi u siromaštvo. Uz to, 42-godišnji Lindner je pobornik oprezne fiskalne politike te se protivi željama socijaldemokrata i zelenih koje bi vodile do povećanja javnog duga. Lindnerova stranka – FDP – uvjetuje podršku budućoj vladajućoj koaliciji kontrolom nad ministarstvom financija.
Zasad su se tri stranke buduće koalicije usuglasile oko toga da nastave poštivati ustavne 'kočnice' za zaduživanje koje limitiraju novo neto zaduživanje na 0,35 posto BDP-a, ali su im još ostala otvorena pitanja mogućnosti emitiranja novog duga kroz izvanbilančne pozicije.
Lindnerova opreza stajališta po pitanju fiskalne i monetarne politike, koja su uobičajena za njemačku političku scenu, napadnuta su od strane ekonomista koji se vole nazivati 'progresivnima'. Tako su se Lindnera zbog pogleda na javne financije očekivano kritizirali ekonomisti Joseph Stiglitz i Adam Tooze koji tvrde kako se on zalaže za „konzervativne klišeje“ te bi radije kao ministra financija u Njemačkoj vidjeli predstavnika zelenih, Roberta Habecka. To nije naročito izgledni scenarij.