Švedska akademija znanosti ove je godine dodijelila Nobelovu nagradu za ekonomiju trojci američkih ekonomista za „istraživanje banaka i financijskih kriza“. To su Ben Bernanke, Douglas Diamond i Philip Dybvig. Treba podsjetiti kako zapravo ne postoji Nobel za ekonomiju nego su Bernanke, Diamond i Dybvig dobili ugledno priznanje Svergies Riskbanke, što se u javnosti tretira kao Nobelova nagrada. Slavni Alfred Nobel nije, naime, u svojoj oporuci uopće predvidio ekonomiju za jednu od znanstvenih disciplina u kojima treba nagrađivati one najizvrsnije, ali je to nagrađivanje pokrenula švedska centralna banka te ih dijeli od 1969. godine. Nagrada ima veliku težinu među ekonomistima, a komitet koji dodjeljuje Nobelovu nagradu promovira priznanje švedske centralne banke na svojoj web stranici, na svojim listama nagrađenih.
S obzirom na to da je Ben Bernanke jedan od dobitnika Svergies Riskabnake za 2022. tu se može tražiti onaj ‘skriveni kod‘ javne poruke koju sa sobom donosi Nobelova nagrada. Naime, Ben Bernanke četrnaest godina bio je predsjednik američke centralne banke, Federalnih rezervi, pa bi mogli reći kako su (švedski) centralni bankari odlučili nagraditi kolegu. Teško je biti prorok, ali s obzirom na trenutak dobivanja nagrade, čini se da bi ovaj Nobel za ekonomiju mogao izazvati nešto veće prijepore nego druge nagrade u zadnjih desetak godina. Naime, neistomišljenici u ekonomiji Bernankea su zbog njegovih teza i djelovanja ponekad nazivali „helikopter Ben“, iako kao guverner centralne banke nikada nije direktno dijelio novce građanima i kompanijama. No, teoretski i praktično bio je veliki pobornik korištenja monetarnih instrumenata za poticanje ekonomije, a iz današnje perspektive posebno je zanimljivo kako u inflaciji nije vidio naročiti problem.
U jednoj od svojih intelektualnih rasprava s tezama velikog Miltona Friedmana dobitnik Nobela - „helikopter Ben“ - provukao je u jednom od svojih govora kako „…ljudi znaju da inflacija erodira realnu vrijednost vladinih dugova, te je stoga u interesu vlade kreirati neku inflaciju“. U osnovi je vodio takvu politiku, ali i pored silnog pumpanja novca u ekonomiju, nije uspio proizvesti ono što je smatrao prihvatljivim rastom cijena.
Uopće nema sumnje da je Bernanke čovjek koji je vukao poteze koji su promijenili globalnu ekonomiju. U Federalne rezerve imenovao ga je George Bush 2006. godine na mjesto predsjednika Federalnih rezervi. Kao nasljednik Alana Greenspana, koji je predugo vodio poticajnu monetarnu politiku, Bernanke nije spadao u red ekonomista koji su imali znanje i vještinu predviđanja velike financijske krize 2007/2008. godine, ali se našao na poziciji s koje je demonstrirao svoje znanstvene stavove o ekonomskim i političkim uzrocima Velike depresije tridesetih. Prema njegovom mišljenju tada su najveću krivicu imale Federalne rezerve koje su reducirale ponudu novca preranim dizanjem kamata.
U osnovi je sistemske probleme američke financijske industrije 2006/2007. stoga ‘liječio‘ suprotnim receptima od onih koje su primijenile njegovi kolege u tridesetima: kamate je u trenu srezao s oko 5 posto na nulu, a započeo je i epski program otkupa vrijednosnica, danas najpoznatiji pod imenom quantitative easing. Bernanke je u spašavanju vrlo pohlepne američke financijske industrije te blokiranju širenja sistemskih problema na ostatak američkog gospodarstva primijenio monetarne recepte koji su dramatično promijenili uvjete financijskog poslovanja: najmlađe generacije školovanih financijaša ne sjećaju se tako svijeta u kojem nije bilo normalno da centralne banke guraju kamate na negativni teritorij, niti smatraju prihvatljivim da banke kroz masivne programe otkupa vrijednosnica nakrcaju svoje bilance s više od polovine ukupnih državnih obvezničkih izdanja, što je u potpunosti promijenilo način na koji funkcioniraju obveznička tržišta.
Bernanke je kao prvi čovjek američke centralne banke uveo svijet u najveći monetarni eksperiment u suvremenoj povijesti ekonomije, a Mario Draghi je u Europskoj središnjoj banci samo je na sličan način ponavljao ono što je s poticajima činio „helikopter Ben“ u Sjedinjenim Državama.
Glavni problem je s Nobelom za ekonomiju 2022. u tome što je vjerojatno dodijeljen osobi koja svoj najveći eksperiment nije dovršila do kraja. U ovome trenutku, naime, još uvijek ne znamo da li Bernankeov eksperiment može postati ono što zovemo ‘novo normalno‘ ili se nekako može napustiti njegov laboratorij niskih kamata tj. prestati s eksperimentiranjem. Fed je u 2019. pokušao izaći iz Bernankeovog eksperimenta odnosno razdoblja ekstremno niskih kamata i quantitative easinga, ali to nije krenulo baš najbolje, a onda je stigla pandemija. Novi sastav Feda nije imao puno izbora nego je zbog inflacije morao hitro dizati kamate te je počeo smanjivati bilancu, ali je i dalje pod pritiscima vrlo širokog tabora Bernakeovih istomišljenika koji građane plaše recesijom, gubitkom radnih mjesta te ispuhivanjem vrijednosti na nekretninskom i dioničkom tržištu.
Ukratko, ‘helikopter Ben‘ dobio je Nobela iako neki smatraju da je kao šef Feda posijao sjeme nekih od najvećih imovinskih balona u povijesti čovječanstva. Kraj tog filma još čekamo.