Zabrinjavajuće otkriće iz Njemačke: Evo kako države prikupljaju najosjetljivije podatke građana

Obavještajne službe nekoć su informacije o svojim metama prikupljale prisluškivanjem telefonskih linija, nadzorom internetskih kanala ili jednostavno fizičkim praćenjem meta. Danas im je do podataka mnogo lakše doći na drugi način; jednostavno ih kupe.

Prema istraživanju njemačkih stručnjaka za sigurnost provedenom među regulatorima 11 europskih obavještajnih službi, komercijalno prikupljeni masovni podaci, poznati kao Adint (advertising intelligence), postali su jedan od glavnih izvora državnog nadzora. PDF s detaljnim podacima istraživanja možete preuzeti ovdje.

Istraživački rad portala Netzpolitik.org i njemačkog javnog servisa Bayerischer Rundfunk pokazao je koliko se lako mogu kupiti podaci o lokaciji korisnika. Novinari su uspjeli doći do 3,6 milijardi lokacijskih zapisa koji obuhvaćaju milijune pojedinaca, uključujući pripadnike vojske, djelatnike obavještajnih službi i visoke državne dužnosnike. Istraživačka organizacija Citizen Lab dokumentirala je široku uporabu alata Webloc, privatnog sustava za analizu geolokacijskih podataka koji prikuplja informacije iz ekosustava mobilnog oglašavanja. Novinari su također otkrili da taj alat koriste i mađarske obavještajne službe, a malo je vjerojatno da se sličnim praksama ne služe i druge države članice Europske unije.

Korištenje komercijalno prikupljenih podataka od strane državnih institucija može ozbiljno ugroziti temeljna prava građana, uključujući pravo na privatnost i pravo na informacijsko samoodređenje. Istodobno, takva praksa može stvoriti i sigurnosne rizike na nacionalnoj razini jer bliska suradnja s privatnim tvrtkama i oslanjanje na goleme baze podataka mogu izložiti obavještajne službe, njihove djelatnike i kritičnu infrastrukturu mogućim zloupotrebama od strane neprijateljskih aktera. Dok su vlade tijekom godina uvele stroga pravila za prisluškivanje građana i masovno prikupljanje podataka, pravila koja uređuju korištenje Adinta znatno su nejasnija, a u nekim slučajevima uopće ne postoje,upozorava Financial Times.

Pa tako kompanije koje prikupljaju i prodaju podatke danas raspolažu toliko velikom količinom informacija o potrošačima da njihova analiza često može pružiti mnogo detaljniji uvid u potencijalne mete nego tradicionalne metode nadzora koje provodi država.

"Obavještajne i sigurnosne službe od privatnih tvrtki kupuju pristup velikim bazama podataka koje se neprestano nadopunjuju novim informacijama o korisnicima. Ti podaci sadrže informacije o jedinstvenim identifikatorima mobilnih uređaja, njihovoj preciznoj lokaciji kroz vrijeme, kao i detaljne profile korisnika aplikacija povezanih s tim uređajima“, rekao je Thorsten Wetzling, jedan od autora istraživanja.

Dodao je da takvi skupovi podataka mogu sadržavati sve – od osnovnih informacija poput dobi, spola i mjesta stanovanja pa do vrlo osjetljivih procjena o političkim stavovima, seksualnoj orijentaciji ili vjerskim uvjerenjima pojedinaca. Korištenje Adinta obuhvaća i gotove analitičke alate koje koriste manje države, ali i redovitu kupnju velikih komercijalnih baza podataka od strane najmoćnijih svjetskih obavještajnih službi.

Prema istraživanju, korištenje Adinta predstavlja „iznimno značajnu“ promjenu u načinu rada modernih obavještajnih službi.

Nalazi su objavljeni u publikaciji Interface, europskog think-tanka specijaliziranog za tehnologiju i nadzor. Informacije su prikupljene od regulatornih tijela i nacionalnih inspektora koji imaju zakonsku odgovornost nadzirati rad domaćih i stranih obavještajnih službi u svojim državama.

Korištenje Adinta obuhvaća i gotove analitičke alate koje koriste manje države, ali i redovitu kupnju velikih komercijalnih baza podataka od strane najmoćnijih svjetskih obavještajnih službi.

Paravan tvrtke

Istraživanje je pokazalo da velike obavještajne agencije masovne komercijalne baze podataka kupuju izravno, ali ponekad i preko posredničkih ili paravan-tvrtki kako bi prikrile vlastiti identitet i interese.

„Takve prakse sve su raširenije, ne samo u Sjedinjenim Državama (Op. a. Peter Thiel i Palantir), gdje se o njima više izvještava, nego i diljem Europe. Razlog je jednostavan – golema količina podataka koja je danas dostupna na komercijalnom tržištu“, rekao je Wetzling.

Dodao je kako nadzorna tijela diljem Europe sve češće pozivaju na reguliranje takvih aktivnosti. Prema njegovim riječima, mnogi zakoni doneseni nakon otkrića Edwarda Snowdena 2013. godine danas su zastarjeli i ne odgovaraju novim načinima prikupljanja podataka.

Problem dodatno otežava činjenica da korisnici internetskih usluga često nesvjesno pristaju na uvjete korištenja društvenih mreža, elektroničkih uređaja i internetskih servisa, pri čemu se odriču više prava nego što bi to zakon inače dopuštao.

Na rupe u zakonu upozorile su i same obavještajne službe. Francuska vanjska obavještajna služba DGSE još je 2021. zatražila od zakonodavaca donošenje posebnog zakona koji bi regulirao kupnju komercijalnih podataka, no do danas nije postignut dogovor o takvom propisu.