Reforma javne uprave već je godinama neizostavan dio svakog Vladina programa, a isti je slučaj i s akcijskim planom za uvođenje eura, koji se namjerava provesti do svibnja iduće godine. Njime se još jednom obvezuje da će u državnim institucijama biti više stručnjaka, a manje politički imenovanih dužnosnika.
Među njima su i pomoćnici ministara. O samom akcijskom planu Vlada ne navodi detalje, ali ističe da je namjera “osigurati kontinuitet rada državne uprave jer više neće biti pod utjecajem političkih promjena”.
Te promjene Vlada namjerava osigurati kroz izmjenu dvaju zakona, o sustavu državne uprave i o obvezama i pravima državnih dužnosnika, koji su već u Saboru i trebali bi biti usvojeni do kraja ove godine. Uz ostalo se predviđa, kako je pojasnio sada već bivši ministar uprave Lovro Kuščević, da će 96 pomoćnika ministara postati ravnatelji uprava koji će se birati na mandat. Morat će imati zakonom propisane uvjete, školsku spremu, radno iskustvo i neće se mijenjati sa svakom promjenom politike, već će oni biti ti koji će ministre upoznavati sa zatečenim stanjem.
Depolitizacija
Osim depolitizacije, Vlada bi konačno trebala potaknuti i prodaju državne imovine. U svom dosadašnjem mandatu ministar državne imovine Goran Marić uglavnom se bavio nekretninama, ali u idućih godina dana trebao bi se više fokusirati na poduzeća koja nisu na popisu društava od posebnog interesa. Od Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) očekuje se da do travnja iduće godine objavi natječaje za prodaju 90 društava u kojima država ima do 25 posto udjela i nema kontrolni paket. Podaci CERP-a pokazuju da je država manjinski dioničar u 357 društava, a u njih 29 ima većinski udjel. Osim toga, Ministarstvo državne imovine trebalo bi riješiti problem turističkog zemljišta donošenjem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu do siječnja 2020. godine, koji je također u proceduri. Time bi se zapravo riješili dugotrajni sukobi oko vlasničkih prava između države i privatnih društava, uglavnom u turističkom sektoru koji datira još iz pretvorbe i privatizacije ‘90-ih godina, kada je država postala vlasnik neprocijenjenog građevinskog zemljišta zajedno s dijelovima zgrada u privatnom vlasništvu. Ta vrsta suvlasništva postala je opterećenje za ulaganja i razvoj društava koja su zadržala vlasništvo nad tim zgradama.
Osim javne uprave, još je pet područja u kojima su Vlada i HNB izložili reformske mjere. Među ostalim, to su supervizija bankovnog sustava uspostavom bliske suradnje između HNB-a i ECB-a, smanjenje kreditnog rizika, jačanje okvira za sprječavanje pranja novca, unapređenje statistike te smanjenje administrativnog i financijskog opterećenja za gospodarstvo. Tako će do svibnja iduće godine još jednu izmjenu doživjeti Zakon o kreditnim institucijama, tako da će se prvi put eksplicitno definirati uvjeti kojima je cilj smanjiti rizik kreditiranja ili ograničiti kreditnu aktivnost banaka. Tako će HNB, ako krediti ubrzano porastu, moći od banaka i dalje tražiti da pooštre uvjete njihova odobravanja, ali ne donošenjem posebnih mjera, nego će to jasno stajati u zakonu.
Primjerice, moći će biti propisano da u slučaju potrebe dužnici moraju imati 20 posto iznosa kredita u gotovini ili da se ograničavaju rokovi otplate pojedine vrste kredita. Trenutačno je u Saboru izmjena Zakona o kreditnim institucijama, kojom se uspostavlja čvršća suradnja HNB-a i ECB-a, tako da će se moći razmjenjivati sve informacije o bankama.
Jačanje konkurentnosti
U cilju borbe protiv pranja novca, pak, uslijed donošenja europskih direktiva, Hrvatska se obvezala do rujna donijeti Pravilnik o registru stvarnih vlasnika, a do kraja godine Pravilnik o objedinjenom registru računa. Na taj se način želi doći do transparentnijih podataka o vlasničkoj strukturi tvrtki. U registar stvarnih vlasnika, koji će zaživjeti početkom iduće godine, morat će se upisati fizičke osobe koje se nalaze u vlasničkoj strukturi neke tvrtke. Kako bilo, veći broj mjera koje Vlada navodi već je u nekoj proceduri, pa se čini da akcijski plan neće biti teško ispuniti, ali sasvim je drugo pitanje koliko će se time doista ojačati konkurentnost ekonomije, što je njegov konačan cilj.