Od kulture štednje prema kulturi ulaganja

Ako postoji jedna tema koja će obilježiti razvoj europskih tržišta kapitala u sljedećih desetak godina, onda to nije nedostatak novca. Naprotiv, Europa ima upravo suprotan problem. Štednje ima dovoljno.

Građani Europske unije, a time i građani Hrvatske i Slovenije, desetljećima su stvarali jednu od najvećih akumulacija privatne financijske imovine na svijetu, na razini od oko 40 bilijuna eura, od čega oko 10 bilijuna eura čini štednja. S druge strane, europske kompanije trebaju kapital za rast, energetsku tranziciju, digitalizaciju i jačanje vlastite globalne konkurentnosti u okruženju još uvijek primarnog financiranja putem bankovnih kredita u odnosu na financiranje rasta novim kapitalom (bilo putem javne ponude ili financiranja od strane fondova privatnog ili rizičnog kapitala). Ta dva svijeta su očigledno razdvojena jazom kulture štednje i konzervativnosti u odnosu na kulturu ulaganja, fokusiranja na rast i ambicije globalne konkurentnosti.

S ciljem rješavanja ovog jaza, posljednjih godina sve su snažnije inicijative kojima se želi potaknuti prelazak iz kulture štednje prema kulturi ulaganja.

Pogled iz naše regije

Europske regulatorne inicijative poput Savings and Investments Uniona (SIU) temelje se na jednostavnoj ideji: dio kapitala koji danas stoji na bankovnim računima ili u neaktivnoj imovini treba pronaći put do poduzeća, projekata i investicija koje stvaraju novu vrijednost kako bismo osigurali budućnost europskog gospodarstva u uvjetima globalne konkurencije, a time i budućnost naših radnih mjesta i kvalitete života europskih građana.

Jedan od temeljnih izazova tržišta kapitala u srednjoj i jugoistočnoj Europi nije manjak kvalitetnih investicijskih prilika niti manjak štednje. Problem je fragmentiranost. Svaka država pojedinačno relativno je mala. Likvidnost je ograničena, broj izdavatelja također, a međunarodni investitori često teško prate više zasebnih tržišta koja su pritom još i različito klasificirana.

Temelji već postoje

Upravo zato regionalno povezivanje postaje jedna od ključnih tema europskih regulatora, vlada, burzi i investitora. Europska komisija posljednjih godina sve snažnije naglašava potrebu integriranijih tržišta kapitala, a isti se princip sve više primjenjuje i u našoj regiji. Pritom je potrebno naći razuman balans između integracije i centralizacije.

Tržišta kapitala poput hrvatskog i slovenskog ne konkuriraju jedno drugome. Naprotiv, njihov dugoročni interes je isti. Veća vidljivost, veća likvidnost i šira baza investitora. Upravo zato regionalne inicijative povezivanja tržišta kapitala, i izvan okvira najbliže regije, treba promatrati kao dio šire europske priče, a ne kao izolirane projekte.

Na kraju, možda je najvažnije postaviti jedno jednostavno pitanje. Mogu li Hrvatska i Slovenija u sljedećih deset godina stvoriti okruženje u kojem će građani više ulagati, kompanije lakše dolaziti do kapitala, a tržište kapitala postati važniji pokretač gospodarskog razvoja?

Ako pogledamo trendove, odgovor bi trebao biti potvrdan. Imamo regulatorni okvir koji ide u tom smjeru. Imamo rastući interes građana za ulaganja. Imamo sve veći broj kompanija koje razmišljaju o alternativnim izvorima financiranja. Imamo i snažniji fokus na regionalnu suradnju kako bismo rasli brže i bili globalno konkurentniji nego ikada prije.

Krenule su i inicijative hrvatskog i slovenskog investicijskog računa, koje nisu samo regulatorne novosti. One su pokušaj približavanja tržišta kapitala građanima koji možda nikada nisu kupili dionicu ili obveznicu, ali razumiju važnost dugoročne štednje i žele sudjelovati u gospodarskom rastu.

Sadržaj nastao u suradnji s KPMG-om