Ako je ministrica Vučković mislila da će mljekari biti sretni jer je u proceduru ušao Nacrt prijedloga Programa razvoja mljekarstva u Hrvatskoj do 2030., pogriješila je. Ono malo proizvođača mlijeka što ih je ostalo ne vjeruju da će ikad biti bolje, i zato se i dalje osipaju.
Kako će vjerovati, kažu, kad iz Ministarstva tvrde da se u mljekarstvo "kontinuirano ulažu napori i novac", dok oni jedva krpaju za rate kredita koje su digli kako bi opremili svoje farme. O situaciji u domaćem mljekarstvu najbolje govori podatak da je krava, pa onda i mlijeka, sve manje. Prošle godine skupljeno je pet posto manje kravljeg mlijeka u odnosu na godinu ranije, a sve je manje i ovčjeg (19%) i kozjeg mlijeka (8,4%). Ministarstvo poljoprivrede u svojem Prijedlogu programa spominje ambiciozne brojke, uz osnovni zaključak da će "zahvaljujući dobrim mjerama Ministarstva i Vlade", proizvodnja mlijeka biti veća više od 30 posto.
Stjepan Bistrović, vlasnik mljekare Marina iz Varaždinske županije, takve tvrdnje smatra neosnovanima. Štoviše.
- Bude li tako, spreman sam ministrici Vuković 2030. godine platiti ljetovanje gdje god poželi u svijetu, ne ostvare li se njezine najave, nek ga ona plati meni. Već znam gdje ću - kaže. Bistrovićeva je Mljekara Marina sa 650.000 litara proizvedenog mlijeka godišnje svrstana među velike proizvođače, kojih je u Hrvatskoj svega dva do tri posto. Veći dio mlijeka koriste za preradu, a ostalo otkupljuje varaždinska Vindija.
Najava ulaganja
Ministarstvo najavljuje ulaganja od 700 milijuna eura, od kojih će se glavni dio povući iz fondova EU. Pretpostavlja se da će ostatak novca uložiti i farmeri sami. Stjepanu Bistroviću nova ulaganja ne padaju na pamet.
- Čim otplatim kredit, sigurno ću se povući. U posljednjih je 20 godina trend pada proizvodnje mlijeka i te kako evidentan, i doveo nas je do toga da danas ne proizvodimo niti 30% vlastitih potreba. Službeno se barata podatkom o 45 %, ali to nije točno - govori za Jutarnji Stjepan Bistrović. Jako je ogorčen, i samo ga kredit, kaže, drži još u poslu.
- I tih 30 posto zadovoljenja domaćih potreba sigurno će se prepoloviti. Nema nikakvog smisla ovako raditi. Iako je mljekara manje, danas dobivamo manje subvencija nego prije deset godina. Svake godine gubi se pet do deset posto - tvrdi Bistrović. Uvjeren je kako nema izgleda privući mlade u sektor mljekarstva.
- Mladi neće ulaziti u taj rizik. Sad imaju posla koliko žele, plaće ni kod nas nisu baš toliko loše da bi im se isplatila sva muka vezana uz hrvatsko mljekarstvo, a da ne govorim o primanjima u inozemstvu. Da sam ja sada mlad, nema šanse da bih ulazio u mljekarstvo. Radio bih za nekoga, imao slobodne vikende, spajao praznike. Ovo je robija iz koje ne možeš van - kaže. Njegova Općina Cestica, 20-ak kilometara udaljena od Varaždina, uz granicu sa Slovenijom, prije 25 godina imala je tri sabirna centra mlijeka s 2000 do 2500 litara mlijeka mjesečno. Bile su to dobre reference da se i sam, s novcem zarađenim u Austriji, upusti u mljekarstvo. Entuzijazam je ubrzo splasnuo.
- Sad sam jedini proizvođač mlijeka u općini, imam 1700 litara, a da me nema? Bilo bi nula litara. Pa pitajte gospođu Vučković kako planira, ugasim li ja proizvodnju, natjerati nekoga u općini Cestica da drži krave? Koga će natjerati na to u susjednoj Vinici, gdje je također ostao samo još jedan mljekar? A računica? Lani sam u ishranu krava uložio 70 hektara zemljišta i posadio kukuruz. Dobio sam oko 700 tona kukuruza koji je tada koštao 2,10 kuna, što znači da bih za njega u otkupu dobio više od 1,400.000 kuna. Za mlijeko sam, prije povećanja cijene otkupa, dobio 1,690.000 kuna. Znači, razlika je nešto manja od 290.000 kuna. Samo kad pribrojim plaće dvojice radnika, već sam u minusu. Bolje bi bilo da sam samo prodao kukuruz. A gdje su struja, veterinarski troškovi, osjemenjivanje, troškovi servisa robota... - nabraja.
Pad broja farmi
Domaći mljekari ušli su u problem godinu dana prije ulaska Hrvatske u EU. Kad su ukinute kvote kojima se ograničavala proizvodnja, konkurencija ih je pojela. Prihodi nisu pokrivali rashode, farme su se zatvarale i Hrvatska je pala u ovisnost o uvozu mlijeka i mliječnih proizvoda. U posljednjem desetljeću broj farmi koje isporučuju mlijeko za otkup smanjio se blizu 80 %, dok su otkupljene količine pale 33 %. Najviše uvozimo od Slovenaca i Mađara, koji zadovoljavaju svoje domaće tržište, i još si mogu priuštiti izvoz. Ministarstvo najavljuje da će, uz nove mjere, proizvodnja mlijeka do 2030. dosegnuti 600 milijuna litara.
- Nikad više. Nikad. Kad sam napuštao mjesto predsjednika Saveza, 2009., dosegnuli smo 650 milijuna litara, ali poslije su došli "pametniji ljudi" i sve su srozali. Odlučili su ići protiv tradicije. Temelj razvoja govedarstva Hrvatske su Zagorje, Podravina i Međimurje. A oni su radili velike farme po Slavoniji, čiji su ih vlasnici odmah nakon isteka grace razdoblja za kredit, zatvorili. Jedna od stavki novog Programa je i povećanje poticaja na 350 eura po junici; imam ih 70, i to je 21.000 eura. S druge strane, zbog minimalne obrade tla, moram ući u sasvim novi oblik ratarenja, za koji moram uložiti 70.000 eura. Ma nema šanse. Hrvatska će biti gladna - kaže.
Bistrovićeve krave daju 11.400 litara po grlu u laktaciji, što je "vrh Europe". - Tri posto krava u Hrvatskoj proizvede 80% mlijeka, među njima smo i mi. Ostali proizvode 20%, i dobivaju više poticaja od nas, tri posto.
