Oglasivši se prvi put nakon 28. veljače, početka izraelsko-američkih napada na Iran s posljedičnim odgovorom Irana na vojne ciljeve u Arapskom zaljevu te burzovnog rasta cijena sirove nafte od 56 posto, udruženje 12 najvećih svjetskih proizvođača nafte OPEC najavilo je povećanje proizvodnje, ali i razjasnilo pitanje tko najviše profitira od globalnog rasta cijene nafte.
"Smatra se da svako povećanje cijene nafte povećava troškove goriva na štetu potrošača, a istovremeno generira ogroman prihod za proizvođače nafte poput zemalja članica OPEC-a. Ali to je zabluda", napominju iz OPEC-a. Iako se doista ostvaruju značajni prihodi, nastavlja udruženje, oni se prvenstveno ostvaruju od strane velikih zemalja potrošača nafte.
"Zemlje organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), primjerice, ostvaruju daleko više prihoda od maloprodaje naftnih derivata nego što proizvođači nafte ostvaruju od izvorne prodaje svoje nafte. Tijekom proteklih nekoliko godina, zemlje OECD-a zaradile su u prosjeku oko 1,972 bilijuna dolara godišnje više od prodaje naftnih derivata nego što su zemlje članice OPEC-a ostvarile od svojih prihoda od nafte", navodi OPEC.
Dodaju podatke iz 2024. o prosječnom udjelu OECD-a u ukupnom porezu na konačnu maloprodajnu cijenu goriva od 46 posto nakon što se za 2,8 posto povećao u odnosu na prethodnu godinu.
- Sukladno tome, pravi teret za potrošače dolazi od poreza, a ne od izvorne cijene plaćene za sirovu naftu. Štoviše, dok su milijarde dolara zarađene od poreza na naftu čisti prihod za vlade OECD-a, prihodi od izvoza nafte zemalja članica OPEC-a također moraju pokriti visoke troškove istraživanja, proizvodnje i transporta - napominju iz udruženja čiji su osnivači Irak, Iran, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela, a popis članica trenutno zatvaraju Ujedinjeni Arapski Emirati, Alžir, Angola, Gabon, Ekvatorijalna Gvineja, Libija i Kongo, s time da Rusija ima status promatrača.
Potkopavanje opskrbe
Kada je u pitanju odnos OPEC-a prema aktualnoj ratnoj krizi na Bliskom istoku, zajedničko stajalište koje potpisuju pet članica udruženja (Saudijska Arabija, Irak, UAE, Kuvajt i Alžir) te Rusija, Kazahstan i Oman nije ni izdaleka tako dramatično kao, primjerice, apel Međunarodne agencije za energiju (IEA) da je svijet pred najvećom energetskom krizom u svojoj povijesti.
Istina, OPEC izražava zabrinutost zbog napada na energetsku infrastrukturu, napominjući da je vraćanje oštećene energetske imovine u puni kapacitet skupo i dugotrajno, što, zaključuju, utječe na ukupnu dostupnost opskrbe.
"Sve akcije koje potkopavaju sigurnost opskrbe energijom, bilo napadima na infrastrukturu ili prekidom međunarodnih pomorskih ruta, povećavaju nestabilnost tržišta i slabe kolektivne napore za podršku stabilnosti tržišta u korist proizvođača, potrošača i globalnog gospodarstva", priopćeno je iz OPEC-a.
Pet članica OPEC-a, Rusija, Kazahstan i Oman u svibnju će povećati proizvodnju nafte za 206 tisuća barela dnevno kako bi se stabiliziralo tržište. Pritom napominju kako su spomenuti proizvođači nafte i prije izrazili spremnost da količine sirove nafte koje redovito proizvode povećaju za 1,65 milijuna barela dnevno.
"Prilagodba od 1,65 milijuna barela dnevno može se djelomično ili u cijelosti vratiti ovisno o promjenjivim tržišnim uvjetima i postupno. Zemlje će nastaviti pomno pratiti i procjenjivati tržišne uvjete", navodi OPEC.
Rast potražnje
U 2024. članice OPEC-a proizvodile su 26,7 milijuna barela dnevno, uz povećanje od 400 tisuća barela dnevno u odnosu na 2023.. Unatoč uznapredovaloj dekarboniziji, svjetska potražnja za naftom u stalnom je porastu te je u 2024. iznosila 103,7 milijuna barela dnevno zabilježivši dnevni porast potražnje u odnosu na 2023. za 1,5 milijun barela.
Osim OPEC-a i pridruženih članica poput Rusije, najveći dio svjetskih potreba za naftom podmiruje SAD, a među dvadeset najvećih svjetskih proizvođača su i Kanada, Kina, Nigerija i Brazil.
Prema navodima IEA-a, otkako traje rat na Bliskom istoku Saudijska Arabija, uz SAD najveći svjetski proizvođač nafte, proizvela je deset milijuna barela manje nego u vrijeme mira.
U svakom slučaju, nije tajna da potezi OPEC-a ne prate u dovoljnoj mjeri povećane svjetske potrebe za naftom, a iz podataka koje je spomenuto udruženje podastrlo o tome tko zaista zarađuje od crnog zlata, jasno je i zašto povećanje proizvodnje kaska za potražnjom.
Na čudnovate odnose na svjetskom tržištu nafte u posljednja dva mjeseca otkako traje kriza na Bliskom istoku upozorila je ovih dana državna Nigerijska nacionalna naftna tvrtka (NNPC), čiji je direktor Aliko Dangote obznanio da njihove rafinerije u ožujku nisu zabilježile rast prerade kakav bi se očekivao gledajući svjetsku nestašicu za naftnim derivatima. Dangote je otkrio kako je NNPC zaprimio deset pošiljki sirove nafte u postrojenje, što porast u odnosu na veljaču, kada je pošiljaka bilo pet.
- No, deset je pošiljaka još uvijek daleko od 19, koliko je rafineriji potrebno za rad punim kapacitetom - naznačio je prvi čovjek NNPC-a. Međunarodne naftne tvrtke koje posluju u Nigeriji, pojasnio je Dangote, nisu povećale količine koje šalju na preradu.
Drugim riječima, sirovom se naftom, barem u Africi, i dalje pretežno trguje kako bi se bolje zaradilo umjesto da ih se šalje na preradu kako bi se spriječile nestašice goriva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....