Proučivši kretanje plaća i rasta slobodnih radnih mjesta u 22 članice Europske unije od 2018. do 2022., Europska konfederacija sindikata (ETUC) utvrdila je kako su plaće u djelatnostima koje vode borbu s manjkom radne snage za devet posto manje od branši u kojima nema takvih problema.
- Negativne posljedice trendova uočenih od 2018. su rekordna razina slobodnih radnih mjesta u EU u 2022. i proizvodni problemi za čak četvrtinu tvrtki u EU zbog nedostatka radne snage – upozorava ETUC, poručujući kako poslodavci u djelatnostima ugroženima nedostatkom radnika moraju ponuditi veće plaće ako žele riješiti manjak radne snage.
U analizi ETUC-a, u prvom koraku, uzete su prosječne cijena rada po satu u članicama Unije iz 2018. u djelatnostima u kojima je ustanovljen najmanji manjak radne snage. Taj je izračun, u drugom koraku, stavljen u odnos s prosječnom cijenom rada po satu u djelatnostima koje su 2018. imale najveći manjak radne snage. Zatim je promatran ostvareni rast ili pad cijene rada 2022., u obje grupe djelatnosti, u odnosu na 2018..
U slučaju Hrvatske, analiza ETUC-a pokazala je da se u branšama koje su imale najmanji problem s manjkom radne snage 2018. rad plaćalo po prosječnoj cijeni od šest eura i 86 centi za sat. S druge strane, u građevini i uslugama niže dodane vrijednosti, koje je ETUC ustanovio kao djelatnosti s najvećim manjkom radne snage u Hrvatskoj, satnica je 2018. iznosila 6,09 eura uz zaostatak od 77 centi ili 11 posto u odnosu na prvu grupu djelatnosti. Četiri godine kasnije, prema istome izvoru, spomenuti zaostatak u cijeni rada na štetu branši koje bilježe manjak radnika, tek se neznatno smanjio jer je rast ‘satnice‘ u tim djelatnostima bio svega 0,82 posto.
Ako je neka utjeha, razlika u cijeni radnog sata između branši koje imaju manjak radnika i onih koje taj problem nemaju, u brojnim članicama Unije daleko je veća nego u Hrvatskoj.
- Najveće razlike u plaćama između sektora s najvećim i najmanjim povećanjem nedostatka radne snage utvrđene su u Italiji, od 4,17 eura po satu, Luksemburgu, 4,16 eura, Njemačkoj 3,26 eura i Nizozemskoj, 2,49 eura – navodi ETUC. Više od eura spomenuta razlika iznosi i u Grčkoj, Portugalu i Rumunjskoj.
U ETUC-u ističu kako su u svome istraživanju ‘u najvećoj mogućoj mjeri uzeli u obzir činjenicu da se industrije i zemlje razlikuju u sastavu radnika‘. Ističu kako na razini EU gospodarski sektori u kojima se nestašice radnika najviše povećavaju, plaćaju četiri posto manje od onih u kojima se nestašice najmanje povećavaju. Napominju i kako poslodavci u sektorima s manjkom radnika zapošljavaju mlađu, slabije educiranu i radnu snagu s ugovorima na određeno vrijeme.
- Čak i kada se uzme u obzir činjenica da neke industrije plaćaju manje inače slične radnike i da je ta niska plaća uobičajena u svim zemljama, kao na primjer u uslugama smještaja, plaća je i dalje bila oko tri posto niža nego što bi se očekivalo za sektor u kojem se najviše povećao nedostatak radnika – komentira krovna središnjica europskih sindikata.
Prema nalazu ETUC-a za Hrvatsku, najmanju satnicu 2018., uz građevinu, imali su radnici u zbrinjavanju otpada, vodoopskrbi i odvodnji, 5,51 euro, a i u njihovu slučaju ostvareni rast 2022. bio je neznatan, 0,4 posto. Iznad dva posto satnica u djelatnostima s najvećim manjkom radne snage rasla je između 2018. i 2022. samo u Grčkoj i Nizozemskoj, dok je istovrsni podatak za gospodarsku lokomotivu Europe Njemačku rast od 1,5 posto uz dostignutu cijenu radnog sata od 16,65 eura.
Kada su u pitanju iznosi analiziranih satnica u izvješću ETUC-a, najveća cijena radnog sata koja se tu navodi je 48,14 eura u energetici Danske, a najniža, 2,71 eura, u uslugama s malom dodanom vrijednošću u Bugarskoj.