Na rubu Umaga, ondje gdje se turistička vreva polako gubi i ustupa mjesto tišini zemlje, u selu Dolinci, smjestilo se skromno obiteljsko imanje na kojem svoju priču gradi Patrik Zacchigna. To nije priča o brzom uspjehu ni o velikim ulaganjima, nego o upornosti, obitelji i jednoj gotovo instinktivnoj povezanosti sa zemljom koja se razvijala od najranijih dana. I kako sam kaže, sve je počelo s kozom Nerom.
Ta koza nije bila samo početak malog stada, nego simbol odluke koja će odrediti njegov životni put. Kupio ju je od svoje prve plaće, zarađene sezonskim radom u poljoprivredi, u trenutku kada većina njegovih vršnjaka razmišlja o drugačijim stvarima. Nera je i danas na imanju, kao podsjetnik na početke i na to koliko daleko se može doći kada se nešto radi iz iskrene želje.
Patrik danas ima 25 godina i iza sebe već ozbiljan poljoprivredni put koji je počeo vrlo rano. Ljubav prema zemlji nije došla slučajno, nego je, kako kaže, naslijeđena od nonića Armanda i Eugena koji su ga još kao dječaka vodili sa sobom u polje. Upravo su ti trenuci oblikovali njegov odnos prema radu i prirodi, ali i odluku da upiše poljoprivrednu školu u Poreču, gdje je dodatno produbio znanje i shvatio da želi ostati u tom svijetu.
"To nije nešto što naučiš iz knjige, nego nešto što osjetiš dok radiš. Mene su nonići od malih nogu vodili sa sobom i tu se rodila ta ljubav. Kad sam završio školu u Poreču i napunio 18 godina, nisam čekao, nego sam odmah otvorio svoje gospodarstvo. Krenuo sam s dva hektara i malo pomalo se širio. Danas imamo sedam hektara i to je rezultat godina rada, ali i želje da izgradim nešto svoje", rekao je Patrik.
Na tih sedam hektara zemlja je raspršena na više lokacija oko Umaga, što dodatno otežava posao, ali ga ne obeshrabruje. Danas obrađuje oko 700 maslina, tri hektara pšenice, pola hektara krumpira i još pola hektara mješovitog povrća, dok se paralelno bavi i stočarstvom. Upravo ta raznolikost proizvodnje pokazuje koliko je njegov rad širok i zahtjevan, ali i koliko je povezan s prirodnim ciklusima.
Maslinarstvo mu je danas glavna grana i u njemu vidi najveći potencijal za budućnost, osobito jer planira daljnje širenje i stvaranje vlastitog proizvoda. Već sada ima značajan broj stabala, uključujući i autohtonu istarsku bužu koju posebno cijeni jer je dio lokalnog identiteta.
"Maslinarstvo nam je danas u fokusu i tu vidimo budućnost. Svake godine širimo proizvodnju, uzimamo nove masline u najam i cilj nam je doći barem do tisuću stabala. Planiramo uskoro krenuti i s vlastitim uljem, s etiketom i brendom, jer želim da to bude proizvod iza kojeg mogu stati. Nije cilj samo prodati masline nego stvoriti nešto svoje i dugoročno održivo. Zasad prodajemo plod masline", dodao je.
Ipak, koliko god se razvijao proizvodni dio, srce njegova gospodarstva i dalje pripada životinjama. Osim koza kojih danas ima sedamnaest, u dvorištu se mogu pronaći i svinje, kokoši, kunići i drugo sitno blago, a sve to zajedno stvara sliku jednog pravog, živog gospodarstva. Kozarstvo mu nije glavna proizvodnja, nego više ljubav koja se razvila upravo od Nere, ali iz koje ipak nastaju i konkretni proizvodi poput sira, skute i mlijeka koje ljudi sve više traže.
"Prvu plaću sam potrošio na kozu i od toga je sve krenulo. Danas imamo stado, radimo sir i mlijeko, ali to nije nešto od čega živimo, nego nešto što nas veseli. Kažemo da smo tu negdje na pozitivnoj nuli, ali nama to znači puno. Ljudi sve više traže domaće proizvode i kad netko pohvali sir ili mlijeko, to je najveća nagrada. To je ljubav prema životinjama koja se ne može objasniti, nego samo živjeti", rekao je.
Njegov radni dan počinje rano, često već oko šest ili sedam ujutro, kada prvo dolazi briga o životinjama, hranjenje i mužnja, a zatim slijedi rad na polju. Posao se nastavlja i popodne, a nerijetko i kasno navečer, jer uz poljoprivredu radi i vučnu službu kako bi osigurao dodatni prihod. To znači da noći ponekad prolaze bez sna, ali, kako kaže, dok god poljoprivreda ne može u potpunosti osigurati egzistenciju, potrebno je pronaći način da se opstane.
"Poljoprivreda je ono čime se želim baviti cijeli život, ali realnost je takva da se od toga još uvijek ne može u potpunosti živjeti. Zato radim i vučnu službu, nekad i cijele noći, pa se ujutro opet ide dalje. Nije lako, ali znam zašto to radim. Cilj je širiti proizvodnju i doći do toga da jednog dana mogu živjeti samo od zemlje", istaknuo je.
Na tom putu suočava se i s izazovima koji su poznati mnogim mladim poljoprivrednicima, posebno kada je riječ o državnom zemljištu i natječajima koji se često poništavaju ili ne donose očekivane rezultate. Unatoč tome, ne odustaje, nego nastavlja tražiti prilike i širiti ono što već ima.
"Planovi su mi i dalje širiti koliko god mogu, prije svega maslinarstvo jer tu vidim najveću sigurnost, ali i polako povećavati stado koza kad budemo imali više prostora. Volio bih jednog dana imati dovoljno da se ne moram oslanjati na dodatni posao, nego da mogu živjeti isključivo od ovoga što radim. Znam da to neće doći preko noći, ali idem korak po korak i vjerujem da se trud na kraju uvijek vrati", poručio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....