U trenutku kada Hrvatska i Slovenija do 2030. planiraju više od 20 milijardi eura ulaganja u prometnu i energetsku infrastrukturu, a građevinski sektor u obje zemlje bilježi višegodišnji rast, u Portorožu je održana Slovensko-hrvatska poslovna konferencija „Investicije u graditeljstvu 2026.” u organizaciji Dela i Delovog poslovnog centra te pod medijskim pokroviteljstvom Jutarnjeg lista i Hanza medije.
Skup, koji je okupio ključne političke i investicijske aktere iz obje države, otvorio je raspravu o tome kako u idućem desetljeću upravljati rekordnim investicijskim ciklusom, osigurati dovoljno kapaciteta i zadržati što veći dio gospodarskih učinaka unutar nacionalnih gospodarstava. Konferencija je predstavljena kao središnji regionalni forum za strateške projekte do 2040., s fokusom na infrastrukturu, prostorno planiranje i energetiku.
Graditeljstvo nije samo gospodarstvo, nego i socijalna stabilnost
Stojan Petrič, predsjednik Razvojnog vijeća Kolektora i direktor medijske kuće Delo, pozicionirao je graditeljstvo kao sektor koji izravno utječe na razvoj i otpornost gospodarstva, ali i na socijalnu stabilnost.
- Građevinarstvo je u Sloveniji važan dio cjelokupnog gospodarskog sustava. Prema podacima Statističkog ureda Republike Slovenije, građevinarstvo stvara gotovo osam posto bruto domaćeg proizvoda u širem smislu, a s njim je izravno ili neizravno povezano više od sto tisuća radnih mjesta, a u Hrvatskoj oko 130 tisuća. To znači da o tom sektoru ne ovisi samo gospodarstvo, nego i socijalna stabilnost te regionalni razvoj države, rekao je Petrič.
U nastavku je iznio da je u 2024. slovensko gospodarstvo ostvarilo 59,2 milijarde eura dodane vrijednosti, od čega je građevinarstvo ostvarilo 4,5 milijardi eura (7,3 posto), te naglasio protucikličku ulogu javnih ulaganja. Istaknuo je i rast vrijednosti izvedenih građevinskih radova u Sloveniji u prvih deset mjeseci 2024. za 10 posto u odnosu na godinu ranije, te rast u Hrvatskoj u prva tri tromjesečja 2024. za 7,3 posto.
- Država je posljednjih godina preuzela važnu protucikličku ulogu, osobito na području prometne, energetske i lokalne infrastrukture. Takva ulaganja nisu trošak, nego temeljna investicija u otpornost gospodarstva, dodao je Petrič. Nabrojao je tri strukturna izazova pred sektorom, a to su produktivnost, nedostatak radne snage te rast troškova rada i izvoz, naglasivši da slovenske tvrtke velik dio prihoda ostvaruju u inozemstvu, s Njemačkom, Hrvatskom i Austrijom kao najvažnijim tržištima.
EU gubi konkurentnost, a pitanje je tko dobiva projekte i gdje ostaju učinci
U izlaganju „Europska industrijska politika pod pritiskom Kine”, dr. Jože P. Damijan s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani predstavio je globalne investicijske trendove i poziciju Europe, zatim pitanje tko sudjeluje u tim tokovima i makroekonomske učinke, te naposljetku mehanizme kojima se domaći učinci mogu „zadržati unutar domaćeg gospodarstva”. Damijan je upozorio da je EU „u posljednje četiri godine značajno izgubila na konkurentnosti”, a zatim usporedio trendove Hrvatske i Slovenije. Za Hrvatsku je naveo stabilniji rast, uz infrastrukturne projekte kao motor, dok je Slovenija imala pad i tek preokret u 2024. zbog državnih investicija. Posebno je apostrofirao planove ulaganja do 2030., uključujući operativni plan ulaganja u hrvatsku infrastrukturu 2025.–2030. od 10,3 milijarde eura, odnosno oko 1,7 milijardi eura godišnje, te ambiciozne željezničke investicije.
Ključna poruka njegova izlaganja bila je da razlika između domaćih i stranih izvođača nije samo stvar cijene, nego i makroekonomskih posljedica – koliko vrijednosti ostaje u zemlji kroz plaće, dobit i poreze.
- Ako projekt vrijedi 100 milijuna eura, tipično oko 70 milijuna ostaje u domaćem gospodarstvu, a 30 milijuna odlazi u inozemstvo. Ako projekt izvodi domaća tvrtka, većina učinaka ostaje u zemlji. Ako ga izvodi strana tvrtka s pretežno stranim podizvođačima, doma ostaje samo oko 30 milijuna, a 70 milijuna odlazi u inozemstvo. To znači da plaće, dobit i porezi odlaze u drugu državu, rekao je Damijan.
Dodao je i da slovenski multiplikator iznosi 2,3, odnosno da svaki euro uložen u građevinarstvo generira dodatnih 1,3 eura kroz druge sektore, dok je multiplikator u Hrvatskoj manji zbog slabije industrijske baze i kraćeg lanca dobave. Kao rješenja je naveo postojeće EU mehanizme – ista pravila za strane izvođače, direktive o upućivanju radnika, mogućnost isključivanja ponuđača iz trećih zemalja bez sporazuma o javnoj nabavi te detaljniju analizu strukture troškova u natječajima.
Ne možemo generalizirati strance
Na Damijanovu analizu nadovezao se kasnije za okruglim stolom Investicijski val između države i gradova: kako građevinarstvo gradi partnerstvo za buduće desetljeće potpredsjednik Vlade RH i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, koji se osvrnuo na iskustva javne nabave i na to da je u praksi presudno ono što se dogodi u realizaciji.
- Moram iskreno reći da imamo i dobra i loša iskustva sa stranim izvođačima. Na nekim projektima suradnja je bila izvrsna, na drugima manje dobra. Zato je teško generalizirati jesu li strani izvođači dobri ili loši. Najvažnije je da tko god dobije projekt, mora ga kvalitetno i u cijelosti završiti, rekao je Butković. Govoreći o Pelješkom mostu, naglasio je da su kriteriji javne nabave i odabira izvođača morali biti zadovoljeni te da se postupak provodio transparentno, u dvije faze. Istaknuo je i da se projekti odvijaju u realnim okolnostima, gdje su, primjerice, koronakriza i poremećaji u opskrbi produljivali rokove. U raspravi je također ukazao na noviji smjer politika EU-a koji državama članicama daje veći manevarski prostor u zaštiti europskih tvrtki kroz koncept natječaja i mogućnost isključenja određenih ponuđača iz trećih zemalja, što je u transkriptu naznačeno kao praksa koja se već pojavljuje. U nastavku je govorio o aktualnim državnim infrastrukturnim projektima.
- Mi ćemo do kraja ove godine imati u cijelosti izgrađen Istarski ipsilon, od tunela Učka do kraja. Putovanje od Zagreba do Pule trajat će oko dva sata, rekao je Butković. Dodao je da su u tijeku pripreme za završetak dionica Križišće – Žuta Lokva te autoceste prema Dubrovniku, ali i investicije u željeznicu te lučku infrastrukturu.
- To su složene i skupe dionice, s puno vijadukata i mostova. Donijeli smo političku odluku da autocestu prema Dubrovniku gradimo našim teritorijem. Bilo je rasprava hoće li ići preko BiH, ali odlučili smo da ide kroz Hrvatsku, istaknuo je.
Bez tvrtki izvana ciklus se teško može iznijeti
Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević govorio je iz perspektive grada koji paralelno mora gurati obnovu, investicije u javne objekte i prometnu infrastrukturu, uz ograničenja kapaciteta i tržišta. Kao primjer naveo je projekte koje radi Strabag, naglasivši da tvrtke koje dugo posluju u Hrvatskoj doživljava kao dio domaće operative.
- Strabag je firma koja dugo djeluje u Hrvatskoj. Nemam problema da ih gledam kao domaću tvrtku, rekao je Tomašević. Posebno je naglasio da investicijski val, osobito nakon potresa, traži operativu koju domaće tržište ne može uvijek samo osigurati te da je međunarodna konkurencija u praksi postala preduvjet za izvedbu dijela ciklusa.
- Vidim da je rast građevinskih investicija krenuo nakon potresa. To je bila prilika da se obnove mnoge zgrade javne namjene. I tu je sve više angažirano tvrtki iz Srbije, Slovenije, BiH i Turske. Bez tvrtki izvan Hrvatske ne bismo ostvarili toliki investicijski ciklus, dodao je Tomašević. Posebno je usporedio stanje iz 2015. i danas.
- 2015. godine Grad Zagreb realizirao je oko devet milijuna eura kapitalnih ulaganja u javne zgrade. Lani je ta realizacija iznosila oko 180 milijuna eura. To je dvadeset puta više u deset godina, rekao je Tomašević. Kao najveće aktualne projekte naveo je Paromlin, stambene projekte i obnovu javnih zgrada.
- Najvažniji projekt je Paromlin. Građevinski dio bit će gotov do kraja ove godine, a zgrada iduće. Gradimo oko 300 stanova u Podbrežju i pripremamo nove projekte u Novom Zagrebu, istaknuo je. Upozorio je i na problem tržišta i radne snage.
- Imamo velik investicijski ciklus, ali i ozbiljan nedostatak radne snage. Teško je da građevinski sektor može sve to apsorbirati, dodao je.
U drugom dijelu rasprave upozorio je i na problem natječaja na koje se, osobito za manje prometne zahvate, ne javlja nitko, pa naručitelji ostaju bez ponuda i moraju poništavati postupke. Ta poruka postavila je praktičan okvir jer pitanje stranih izvođača nije samo pitanje zaštite domaćih učinaka, nego i pitanje elementarne izvedivosti investicijskih planova.
Rezerva, transparentnost i javni interes – neopravdani zahtjevi se ne plaćaju
Ministrica infrastrukture Slovenije Alenka Bratušek govorila je o velikim projektima i upravljanju rizicima, uključujući financijske rezerve u projektima te odnos prema naknadnim potraživanjima izvođača.
- Zahtjevi koji su opravdani djelomično već su isplaćeni, a svi opravdani zahtjevi bit će isplaćeni. Neopravdani zahtjevi neće biti plaćeni — ni jedan euro, ni jedan cent, rekla je Bratušek. U raspravi o procedurama prostornog planiranja i dozvola otvorila je i politički osjetljivo pitanje odnosa privatnog i javnog interesa, opisujući situacije u kojima mali broj vlasnika ili žalitelja može usporiti projekte godinama.
- Mislim da interes jedne osobe ne može držati u blokadi cijelu državu. Potrebno je jasno reći da javni interes ima prednost nad privatnim, dodala je Bratušek. Naglasila je i da su pokušaji ubrzavanja postupaka često ograničeni ustavnopravnim pitanjima, pa je kao rješenje spomenula potrebu za širim društvenim konsenzusom oko granice u kojoj se javni interes može pravno snažnije zaštititi.
Cijena je ključna, ali damping i nerealne ponude otvaraju prostor manipulacijama
Gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković fokusirao se na logiku natječaja, koordinaciju i potrebu da se cijena promatra kao temeljni, ali realan kriterij. U raspravi je snažno upozorio na problem nerealno niskih ponuda koje se kasnije „ispravljaju” kroz dodatne radove, što po njegovu tumačenju stvara rizik manipulacija.
- Ne mogu prihvatiti da se netko namjerno javlja s nerealno niskim cijenama samo da bi kasnije manipulirao. To vodi u korupciju i nepravilnosti. Rokovi, jamstva i reference su važni, ali cijena mora biti realna i održiva. Ako je cijena apsolutno nerealna, onda je to problem, rekao je Janković.
Janković je pritom naglasio da se projekti takvih razmjera ne mogu voditi improvizacijom te da je ključno da sustav postavi jasna pravila i kriterije koji sprječavaju „igru” s ponudama. Njegova poruka nadovezala se na Damijanovu tezu: javna nabava mora biti dizajnirana tako da uzima u obzir i cijenu i dugoročnu korist, ali i da štiti tržište od dampinga i naknadnih manipulacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....