Tri američka senatora, iz redova republikanaca i demokrata, iznijeli su prijedlog propisa kojim bi se zabranila prodaja američkih F-35 JSF borbenih aviona Turskoj, pišu Tyler Rogoway i Jospeh Trevithick za The Drive Warzone.
Također, prema tom prijedlogu Turska ne bi mogla ni uspostaviti centar za održavanje F-35 JSF aviona, u čijem su razvoju kao jedna od partnerskih NATO članica sudjelovali.
Turska je naručila 116 F-35-ica, inače najmodernijih višenamjenskih borbenih aviona pete generacije, koji zajedno koštaju milijarde dolara. Ako znamo da će Izrael za svojih 50 F-35I aviona, od kojih su neki već isporučeni, platiti 5.470.000.000 dolara, to bi značilo da je Turska za svojih 116 F-35A trebala izdvojiti oko 12 milijardi dolara. Čak i ako uzmemo u obzir očekivanu manju cijenu F-35A, koja bi se trebala spustiti na 85 milijuna dolara za 'goli' avion (a nitko ne jamči da hoće), cijena opet ne bi trebala ići ispod 10 milijardi dolara. I to samo za avione, bez troška naoružanja i održavanja.
Zašto je ovaj prijedlog došao pred Senat?
U tekstu prijedloga stoji da Ankara ne koordinira svoje postupke s NATO saveznicima te da ih izlaže neprijateljskim faktorima, čime ugrožava sigurnost svih NATO članica. Konkretnije, tvrdi se da Turska kupuje oružje iz strane države koja je pod američkim sankcijama.
Plan kupnje S-400 sustava
Iako to nigdje u prijedlogu propisa ne stoji, očito je da problem leži u planu Turske da od Rusije kupi nekoliko S-400 raketnih sustava. Kako je ranije pisao Jutarnji, analitičari i stručnjaci za sigurnost (s pravom) smatraju da bi činjenica da Turska istovremeno koristi S-400 i F-35A mogla ugroziti sigurnost cijelog programa F-35 JSF jer bi podaci koje će skupiti sustav za protuzračnu obranu završiti u Rusiji i pomoći njihovim vojnim snagama da otkriju slabosti F-35 JSF-a. A tih u F-35 JSF, na čiji je razvoj i proizvodnju dosad utrošeno najmanje 406 milijardi dolara, i dalje ima sudeći po brojnim izvještajima i kritikama programa objavljenih ove i prošle godine. Budući da je znatno smanjena radarska vidljivost ("stealth") jedna od ključnih obilježja ovog modernog zrakoplova, curenje informacija o tim tehnologijama bila bi katastrofa za cijeli program koji se oslanja na to da je F-35 vrlo teško uočljiv na radarima neprijateljskih borbenih zrakoplova i sustava protuzračne obrane.
- Ovo je ozbiljna briga ne samo za SAD, zato što moramo štititi svoju tehnologiju borbenih aviona pete generacije, nego i za sve naše partnere i saveznike koji su već kupili F35 - rekla je prije nekoliko mjeseci dužnosnica Zračnih snaga SAD-a Heidi Grant.
Naime, S-400 sustav smatra se jednim od najboljih sustava protuzračne obrane na svijetu. Jedna bitnica raspolaže s četiri projektila različitih dometa, od 9M96E projektila kratkog dometa od 40 km, do 40N6 projektila dugog dometa od 400 kilometara. Trenutno ga koriste Rusija (koja je dvije bitnice postavila i u Siriju) i Bjelorusija, Kina je u siječnju dobila prvu isporuku, dok je nekoliko svjetskih država (Saudijska Arabija, Indija, Turska i Alžir) ili izrazilo namjeru za kupnjom ili već potpisalo ugovor o kupnji. Kada je nedavno SAD izvršio kratki napad na Siriju, Rusi su prijetli da će upravo tim sustavima srušti bilo koji američki, britanski ili francuski avion i projektil koji se približi njihovim bazama. Saveznici su stoga itekako pazili da do toga ne dođe.
Moderni, komplicirani i skupi F-35
S druge strane, F-35 JSF program od starta je zamišljen kao projekt koji se provodi u partnerstvu s nekoliko država saveznica SAD-a, koje će kasnije koristi avion ili industrijske benefite koje nosi. Turska je u projekt uključena na više razina, od ulaganja novca koji je korišten u razvoju (iako je riječ o zaista minornom iznosu u usporedbi sa stotinama milijarda koje je uložio SAD), do toga da žele kupiti 116 aviona. Ne treba zaboraviti ni da je tvrtka Turkish Aerospace Industries radila na centralnom dijelu spremnika za gorivo svakog F-35.
Inače, svim varijantama F-35 JSF predstoji još usavršavanja i nadogradnje s najmodernijim sustavima razvijen za zrakoplov, a koliko su zapravo uspješni vidjet će se tijekom njihove službe u zračnim snagama cijelog niza država. U svakom slučaju, nema sumnje da je riječ o vrlo modernoj platformi pete generacije koja ima "stealth" osobine, mogućnost hiper-brzog dijeljenja podataka s drugim platformama, moderni AESA radar, vrlo naprednu avioniku i sasvim solidne manevarske sposobnosti kad se uzme u obzir činjenica da motor Pratt & Whitney F135 (koji jamči 191 kN potiska nakon naknadnog sagorijevanja) nema mogućnost vektorskog usmjeravanja potiska.
Što se narudžbi tiče F-35 zasad itekako dobro stoji, puno bolje od svih ruskih borbenih aviona, na primjer. Samo zračne snage SAD-a planiraju kupiti 1763 modela F-35A, kojeg su još naručili ili će naručiti i Australija, Japan, Južna Koreja, Izrael, Danska, Italija, Nizozemska, Norveška i kako je gore spomenuto - Turska.
Štoviše, neke od tih država su prve modele već i dobile, a Izrael i Japan k tome planiraju svoje varijante F-35A modela opremiti dodatnom/drugačijom tehnologijom u odnosu na američku varijantu. Nadalje, više od stotinu F-35B modela će uzeti Ujedinjeno Kraljevstvo (Američki marinci ih planiraju kupiti 340), dok će nekoliko stotina F-35C prema sadašnjem stanju služiti samo u sklopu američke mornarice i marinaca.
Jedan F-35A trenutno košta oko 95 milijuna dolara, ali proizvođač Lockheed Martin tvrdi da će ta cijena pasti na 85 milijuna dolara po komadu sljedeće godine.