Postoji nekoliko jasnih i lako dostupnih pokazatelja, koji ne izazivaju naročitu pažnju američkih medija, iako se iz njih s relativno visokom sigurnošću može predvidjeti bolno usporavanje američke ekonomije. Oko 70 posto kupovina američki potrošači realiziraju uz pomoć kreditnih kartica pa bilo kakvi značajni pomaci statistika vezanih uz kartične transakcije imaju značajni utjecaj na kretanje američkog BDP-a, te je postalo čak i fenomenološki intrigantno zašto financijski eksperti još ne dižu uzbunu zbog pet upečatljivih setova podatka:
Prosječna kamata na dug po kreditnim karticama se prema službenim podacima Federalnih rezervi popela na rekordno visokih 22,77 posto. Svatko tko nešto malo zna o kamatnom računu svjestan je da bilo koji dug uz ovako visoku cijenu nije održiv. Pri ovome treba voditi računa kako su prosječne kamatne stope na druge vrste kartica (hotelske, avionske, fleksibilne nagradne, gotovinske, poslovne, studentske…) čak i više; kreću se trenutačno na razinama 27-29 posto. Takvi kamatnjaci mogu se bez previše filozofiranja narodski nazvati – guljenjem kože.
Prema podacima Federalnih rezervi u trećem kvartalu već je zabilježen vrlo snažan rast udjela potrošača koji više ne mogu pravovremeno vraćati dugove o kreditnim karticama, pogotovo u dobnoj skupini 30-39 godina. Stopa delinkvencije po kreditnim karticama tj. onih koji kasne s plaćanjem duže od 90 dana porasla je kod duga po kreditnim karticama i već narasla na zastrašujućih 5,78 posto. A s obzirom na visinu kamata na kreditne kartice, jasno je da će se delinkvencija dalje povećavati.
Ukupni dug američkih kućanstava nastavio je s impresivnim rastom te je, prema podacima Feda, samo u trećem kvartalu povećan za 228 milijardi dolara te je dosegao novu povijesnu rekordnu razinu od 17,29 bilijuna dolara. Ukupni teret dugova američkih kućanstava, drugim riječima, postaje sve teži i teži. Međutim, očigledno je da je teret uz rast troškova zaduživanja postao toliko velik da su u kolovozu i rujnu uočeni vrlo jasni znakovi dramatičnog usporavanja rasta ukupnih dugova američkih kućanstava – u kolovozu je zabilježen pad od -15,8 milijardi dolara, a u rujnu rast od samo 9,1 milijardi, što je zapravo bio podbačaj u odnosu na prognoziranih 9,5 milijardi. Inače je u nekoliko zadnjih mjeseci rast bio na razini 20-30 milijardi.
Uočljivo je da je već došlo do vrlo značajnog novog usporavanja rasta dugova po kreditnim karticama (za samo 3,1 milijarde dolara), što je najmanje mjesečno povećanje od izbijanja pandemije, s tim da je u svibnju čak zabilježen vrlo neobičan pad iznosa po revolving karticama. U rujnu je pak emitirano sveukupno samo 5,9 milijardi dolara novih potrošačkih zajmova, što je također nalik trendu viđenom početkom pandemije. Usporavanje dugova po kreditnim karticama, govori nam moderna ekonomska povijest, mogla bi se tumačiti u kontekstu ostalih podataka kao poslanica recesije.
Stopa osobne štednje u Sjedinjenim Državama pala je u samo nekoliko mjeseci s 5 na 3,4 posto, što također, kao i niz drugih statistika, ukazuje na to da su američka kućanstva u jednom euforičnom razdoblju trošila iznad svojih mogućnosti.
Ovih pet stavki samo napola u šali možemo opisati kao ekonomski haiku koji opisuje dolazak recesije pred vrata najmoćnije ekonomije svijeta. S obzirom na unutrašnju polarizaciju i globalni geopolitički nered, nova kriza mogla bi biti, recimo to blago, vrlo zanimljiva.
