SAD i Izrael aktivirali rizik koji se godinama podcjenjuje. CNBC i Politico: ‘Najgori scenarij‘

Zajednički američko-izraelski napadi na Iran otvorili su rizik koji tržišta godinama podcjenjuju: ozbiljan poremećaj opskrbe energentima iz Perzijskog zaljeva. Analize CNBC-ja i Politica upozoravaju da bi u najgorem scenariju eskalacija mogla gurnuti svijet prema recesiji.

Iran je četvrti najveći proizvođač unutar OPEC-a, s više od tri milijuna barela dnevne proizvodnje, ali ključ problema nije samo njegova proizvodnja nego i geografska pozicija. Zemlja kontrolira obalu uz Hormuški tjesnac, najvažniju pomorsku rutu za svjetsku trgovinu naftom i plinom kroz koju prolazi oko petine globalne nafte i velik dio ukapljenog prirodnog plina.

Analitičari upozoravaju da bi već sama eskalacija sukoba mogla dići cijene nafte za nekoliko dolara po barelu, a ozbiljniji poremećaj ili zatvaranje Hormuza mogli bi gurnuti cijene iznad 100 dolara. Takav scenarij imao bi snažne globalne posljedice jer bi blokirao i rezervne kapacitete Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta, čija nafta također prolazi kroz taj tjesnac. Dugotrajnija blokada gotovo bi sigurno izazvala globalnu recesiju, upozoravaju energetski stručnjaci.

Slovenci u Oman šalju čarter po svoje državljane

Skuplje gorivo znači veće troškove prijevoza, skuplju hranu i rast cijena industrijskih proizvoda. U trenutku kada su mnoge zapadne ekonomije tek počele stabilizirati inflaciju nakon pandemije i energetskog šoka 2022., novi skok energenata mogao bi dodatno zakomplicirati monetarnu politiku i odgoditi smanjenje kamatnih stopa. Poseban politički pritisak osjetio bi se u Sjedinjenim Državama zbog rasta cijena benzina.

Financijska tržišta u takvim okolnostima reagiraju pojačanom volatilnošću. Ulagači se povlače iz rizičnije imovine prema zlatu, dolaru i američkim državnim obveznicama. Istodobno rastu troškovi osiguranja tankera, a svaka prijetnja miniranjem ili napadima na brodove dodatno povećava premije i logističke troškove. To stvara dodatni pritisak na cijene energije čak i ako fizički protok nafte nije potpuno zaustavljen.

Najizloženije bi bile azijske ekonomije. Velik dio nafte koja prolazi Hormuzom završava u Kini, Indiji, Japanu i Južnoj Koreji, pri čemu Kina polovicu svojeg uvoza dobiva upravo tim putom. Svaki ozbiljan poremećaj potaknuo bi nadmetanje za dostupne količine nafte i plina, što bi dodatno podiglo cijene na svjetskom tržištu.

Božinović: ‘Izbjeglice s Bliskog istoka u Europi neće biti dobrodošle‘

Sjedinjene Države raspolažu strateškim naftnim rezervama, ali stručnjaci upozoravaju da je u krizama presudno koliko dugo poremećaj traje. Kratkotrajni šok može se amortizirati, no dugotrajna blokada Hormuza nadmašila bi kapacitete strateških zaliha i SAD-a i članica Međunarodne energetske agencije. Dugoročno, u scenariju destabilizacije režima Iran bi mogao povećati proizvodnju jer njegova naftna infrastruktura nije strukturno devastirana, ali takav razvoj događaja bio bi spor i opterećen velikom političkom neizvjesnošću.

Najveći ekonomski rizik, dakle, nije iranska proizvodnja, nego potencijalna destabilizacija ključnog energetskog čvorišta svijeta. Ako sukob ostane ograničen, tržišta bi mogla apsorbirati udar uz umjeren rast cijena. Ako se proširi i zahvati Hormuški tjesnac ili infrastrukturu susjednih država, posljedice bi se mogle preliti u novi globalni inflatorni val i realan rizik recesije.