Kada je Europska komisija nedavno izašla s najavom da bi se zemlje Zapadnog Balkana Europskoj uniji mogle priključiti 2025. godine, to je izazvalo šok u metropolama regije. Sada, međutim, i taj datum izgleda - preoptimistično!
Tvrde to u uglednom Bečkom institutu za međunarodne studije (WIIW), u čijoj se novoj studiji upozorava da se u slučaju 2025. godine radi o "jako ambicioznom, best case scenariju" primanja novih članica s europskog jugoistoka. Protiv mogućnosti da zemlje Zapadnog Balkana uhvate i taj vlak za ulazak u EU, poručuju u Bečkom institutu, govori niz neriješenih problema u regiji, kako političkih, tako i ekonomskih, ali i znatan pad entuzijazma prema novim proširenjima u samoj Uniji.
"Cilj ulaska 2025. godine predstavlja jako ambiciozan, best case scenarij, i očito je da se neće ostvariti u slučaju pojedinih zemalja u regiji. Unatoč tome, takav cilj bi mogao i trebao poslužiti kao snažan poticaj za vlade na Zapadnom Balkanu da ubrzaju reforme", ocjenjuje se u studiji WIIW-a, koja se pojavljuje u trenutku održavanja samita EU - Zapadni Balkan u Sofiji.
Dvije države mogu
Ipak, u Bečkom institutu kažu kako cilj o ulasku u EU 2025. nije neostvariv barem za dvije države u regiji. To su Crna Gora i Srbija, koje su već otvorile pregovore o članstvu u Uniji.
"Iako su im šanse vjerojatno znatno manje od 50 posto, ne možemo potpuno odbaciti mogućnost da se Crna Gora i Srbija priključe bloku do 2025. ili malo nakon toga", stoji u studiji WIIW-a.
Kao glavne prepreke ulaska zapadnobalkanskih država u EU do 2025. u Bečkom institutu navode političke sukobe, koji i dalje tinjaju u regiji, te predstavljaju prepreku većem gospodarskom povezivanju država regije. Upozoravaju i na velike proračunske manjkove zemalja u regiji, kao i na nedostatak infrastrukture, koja bi poboljšala konkurentnost i trgovinu među zemlja u regiji. Uz to, ukazuju i da je industrija jako izgubila na važnosti u zapadnobalkanskim ekonomijama, što predstavlja prepreku rastu produktivnosti, jačanju inovacija i povećanju zaposlenosti. Svi ti problemi odražavaju se i na šanse zemalja u regiji da uđu u EU.
Manji entuzijazam
K tome, u WIIW-u upozoravaju i da se entuzijazam u EU za daljnjim proširenjima znatno smanjio. Ukazuju i na probleme koje pojedine zemlje regije imaju s članicama EU-a: iako se ne navodi o kojim je točno zemljama i sporovima riječ, jasno je da se dio tih problema odnosi i na odnose pojedinih država u regiji, posebno Srbije, s Hrvatskom, koja je članica EU. No, tu su i drugi problemi, poput statusa Kosova, kojeg dio članica EU - kao, uostalom, ni sama Srbija - još uvijek ne priznaje kao samostalnu državu, ili, pak, imena Makedonije, što je velika prepreka u odnosima Skoplja i Atene.
Na kraju, u Bečkom institutu primjećuju da se preko Zapadnog Balkana prelamaju politički ekonomski interesi raznih sila. Moglo bi se reći da je Zapadni Balkan postao poprište sukoba između EU-a, Rusije, Turske i Kine, a ne treba zaboraviti ni na utjecaj SAD-a. Utjecaji drugih sila u regiji bi u budućnosti mogli rasti, kažu u WIIW-u, a to se posebno odnosi na utjecaj Kine. Otvoreno je pitanje i kako će se to odraziti na šanse zemalja u regiji da uđu u EU.