Direktorima desetak velikih dobavljača Agrokora, koji su prethodnih dana bili na istražnim razgovorima u Policijskom nacionalnom uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK) zbog sumnji u navodno krivotvorenje računa za robe i usluge u sklopu poslovanja s mjenicama, to je bila izvanredna (ne)prilika da policiji daju imena ljudi iz bankarskog sektora i Agrokora koji su osmislili takav projekt financiranja hrvatskog koncerna.
Samo sudionici
Naime, zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je, prema neslužbenim informacijama, posljednjih godinu dana češljalo mjenično poslovanje na relaciji Agrokor - dobavljači - faktoring - banke, smatrajući da će pronaći dokaze koji će potvrditi nezakonite radnje u tom 'bankarstvu u sjeni'. No, čini se kako nisu uspjeli pronaći inkriminirajuće dokaze za poslovanje financijskim mjenicama, ali su zato, spekulira se, u tom 'kopanju' naišli na podatke da su neki dobavljači izdali fakture za robe i usluge i kada nije bilo protučinidbe - realno isporučenih roba i usluga.
Riječ je o tome da se mjenica može koristiti kao instrument osiguranja ili u druge svrhe i bez računa za robe i usluge u pozadini, a može služiti i kao instrument osiguranja ili plaćanja za isporučene robe i usluge. Ukupno su dobavljači imali oko četiri milijarde kuna mjenica izdanih u svrhu osiguranja naplate za isporučene robe i usluge. Krivotvorenje računa je, zakonski gledano, prekršaj ako nije bilo stjecanja nepripadajuće materijalne dobiti, a kazneno djelo ako je došlo do stjecanja nepripadajuće materijalne dobiti.
Riječ je, dakle, o jako ozbiljnim sumnjama, a u razgovorima s nekim dobavljačima može se doznati kako je vjerojatno bilo takvih tvrtki koje su izdavale fakture za robu i usluge Agrokoru iako realno nisu dostavile tu robu i usluge. No, ističu kako je čudno da su istražitelji fokusirani samo na moguće nezakonite postupke dobavljača, a ne i na osobe iz Agrokora, faktoring društava i banaka.
- Prema nekim informacijama, navodno su ljudi iz banaka ili faktoring društva ili Agrokora nazvali dobavljače i jednostavno im dali dokumente za potpis, a oni su to onda 'samo' potpisivali u prethodno dogovorenom aranžmanu. Dakle, to je bio dizajn dogovoren između banaka i Agrokora, a dobavljači su 'samo' sudionici, riječi su jednog od ljudi koji je upoznat s događanjima u ovoj priči.
Modus naplate
Podsjetimo, taj je proces funkcionirao tako da bi, pojednostavljeno rečeno, Agrokor dobavljaču dao mjenicu kao instrument osiguranja ili sredstvo naplate za robe i usluge, dobavljač bi otišao u faktoring društvo i dobio za to novac umanjen za diskont od pet ili deset posto te bi tada dobavljač taj novac vratio Agrokoru. Pritom se faktoring društvo u konačnici naplaćivalo od Agrokora, a u većini slučajeva su dobavljači ostajali sudužnici, pa u slučaju kada se faktoring ne bi mogao naplatiti od Agrokora, naplatio bi se od dužnika.
Zbog toga su, kada je Agrokor došao u probleme i nije mogao plaćati dospjele mjenice i nakon što su se onda faktoring društva okrenula dobavljačima, u predstečajnu nagodbu otišli Unex, AWT i Sokol Marić, a Franck je proveo dokapitalizaciju. Zasad nema službenih potvrda o tome koji su direktori su bili na istražnim razgovorima u PNUSKOK-u, ali je navodno dosad procesuirano desetak velikih dobavljača. Nema službenih informacija ni o tome jesu li istražitelji istodobno došli i do podataka da je u relacijama Agrokor -faktoring - dobavljači bilo i dodatnih 'neslužbenih provizija' na određenim 'stanicama' tijeka novca.
Krivnja
Svakako treba reći da situacija pojedinih dobavljača nije bila jednaka u toj situaciji: neki su bili zbog poslovne situacije možda i 'primorani' na takav korak, iako ih to ne oslobađa krivnje, jer im je to bio jedini način da posluju s Agrokorom ili da dođu na dobra mjesta na policama Konzuma ili u nabavnom procesu u Agrokoru.
Neki nisu 'morali' pristati na to jer su bili dovoljno jaki i veliki, ali se nisu htjeli zamjeriti Agrokoru. Neki su možda ukupno i zaradili na tom procesu, neki su, ako se radilo o kreditnom odnosu, i debelo ukupno zaradili. Oni ostali jednostavno nisu htjeli pristati na tu igru, usprkos svemu. Uglavnom, kao što smo rekli na početku, ovo je izvanredna prilika da pojedini dobavljači 'propjevaju' i upute istražitelje na konkretne osobe iz bankarskog i faktoring biznisa te Agrokora koje su osmislile cijeli model financiranja, ako već u neslužbenim razgovorima govore da je tako bilo.
Do 'shadow-bankinga' je, naime, dobrim dijelom došlo jer je HNB ograničio bankarske plasmane Agrokoru i onda su neke banke preko svojih faktoring društava plasirale novac Agrokoru, što je činilo 80 posto ukupne imovine faktoring tvrtki. Ta je imovina na vrhuncu, 2013., iznosila 8,1 milijardu kuna, a u 2018. je pala na 1,1 milijardu kuna.