Štedni evergreen: stambena štednja kao odgovor na novu stvarnost tržišta nekretnina

U vremenu u kojem svakodnevno govorimo o inflaciji koja se prelijeva i na cijene nekretnina te kada tome pridodamo i sve druge izazove vezane za stanogradnju i dostupnost nekretnina na tržištu, štednja općenito, osobito stambena, ponovo dolazi u fokus ulagača i javnosti. Kao institucija koja se tri desetljeća bavi financiranjem stanovanja, izravno svjedočimo promjeni prioriteta građana. Ako je posljednjih godina u fokusu bio prinos, danas se sve više traže sigurnost, predvidljivost i mogućnost dugoročnog planiranja vlastitog doma.

Iako se često spominje u kontekstu klasičnog ili zastarjelog instrumenta za očuvanje vrijednosti te ostvarenje prinosa, upravo štednja predstavlja jedan od najvažnijih alata osobne financijske stabilnosti.

Posljednjih godina svjedočili smo velikim promjenama u navikama štediša. Dugo razdoblje niskih kamatnih stopa potaknulo je štediše da potraže alternativne oblike ulaganja koji im osiguravaju nešto više prinose, ali sukladno tome nose i novu šnitu rizika te produljenje vremena u kojem sredstva mogu biti dostupna.

Ovo potonje je posebno postalo problematično u trenucima užarenih geopolitičkih odnosa i pandemije odnosno općenito povećane neizvjesnosti. Sve to vodi zaključku da štednja treba ostati univerzalno sredstvo stabilnosti, odnosno sredstvo za ostvarenje životnih ciljeva, pa kada taj cilj konkretiziramo, upravo se stambena štednja promiče u prve redove.

I kao što iz mode ne izlazi dobar rum ili mala crna haljina, tako je i sa stambenom štednjom. Zato i kažemo da stambena štednja predstavlja svojevrsni štedni evergreen. Posljednji podaci pokazuju da se dio građana ponovo okreće sigurnijim i predvidljivijim oblicima štednje. Tako je tijekom protekle godine Solvera stambena štedionica zabilježila rast depozitne baze stambene štednje od četiri posto, što upućuje na obnovljeni interes građana za dugoročne modele stvaranja vlastite financijske sigurnosti.

Uz ekonomsku, stambena štednja ima snažnu društvenu dimenziju. Naime, veći broj provedenih istraživanja na razini Europske unije upućuje na to da se mladi sve teže i sporije osamostaljuju i odseljavaju iz obiteljskog doma. Razlozi za to su brojni, od nesigurnih i labavih radnih odnosa pa do visokih troškova samostalnog stanovanja odnosno rastućih cijena nekretnina. Takav suživot u zajedničkom domaćinstvu često ima odgodni učinak po pitanju zasnivanja obitelji.

Stvaranjem vlastitog kapitala redovitim, pa makar i materijalno neznačajnim uplatama, stambeni štediša razvija financijsku disciplinu i osjećaj kontrole nad vlastitom budućnošću, odnosno formirana ušteđevina će poslužiti kao kvalitetan temelj za ostvarenje vlastitog stambenog plana.

Stambena štednja tako prestaje biti samo financijski proizvod, a postaje iskaz želje za sigurnošću i samostalnošću kroz stvaranje doma, pri čemu dom nije samo nekretnina nego mjesto početka samostalnog životnog puta.

Kultura stambene štednje na razini članica Europske unije je šarolika. U zemljama poput Njemačke ili Austrije, sustavi stambene štednje imaju izrazito dugu tradiciju (tu su u konačnici i nastali) i predstavljaju važan instrument nacionalnih stambenih politika. Njemački model, takozvani "bausparfreunde", temelji se na dugoročnom ugovornom odnosu u kojem stambeni štediša prvo kroz godine akumulira sredstva, a potom ostvaruje pravo na ugovaranje stambenog kredita pod unaprijed poznatim uvjetima.

Iako se na razini Europske unije velika većina stambenih kredita realizira putem klasičnih banaka, podaci iz zemalja Njemačke i Austrije pokazuju da na godišnjoj razini do 30 posto ukupnog financiranja nekretnina otpada na financiranja realizirana putem stambenih kredita temeljenih na stambenoj štednji. Veoma usporediv model kada je u pitanju poslovanje stambenih štedionica primjenjuje se i u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je stambena štednja doživjela svoj vrhunac početkom 2000-ih, kada su snažan motivator za ugovaranje stambene štednje predstavljali državni poticaji. Danas, stambeni štediša na ušteđeni iznos stambene štednje na godišnjem nivou od oko 660 eura će uz kamatu koja će mu biti isplaćena od stambene štedionice dobiti i državni poticaj od 2,8 posto. Visina državnog poticaja varira i utvrđuje se na godišnjem nivou. Poticaj za 2026. iznosi 2,8 posto, dok je za 2025. iznosio tri posto.

Iako državni poticaji ostaju važan dio sustava, stvarna vrijednost stambene štednje leži u nečemu dugoročnijem - stvaranju financijske discipline i vlastitog kapitala kroz redovitu štednju. Upravo ta obilježja danas ponovo dobivaju na važnosti.

U okolnostima u kojima cijene nekretnina rastu brže od raspoloživog dohotka građana, stambena štednja postupno se vraća svojoj temeljnoj ulozi: da građanima omogući sustavno i predvidljivo stvaranje preduvjeta za rješavanje stambenog pitanja.

Kada promatramo kretanja na hrvatskom tržištu nekretnina, možemo reći da je ono posljednjih godina prošlo najintenzivniju fazu rasta od osamostaljenja države. Intenzitet tog rasta je regionalno različit i ovisan o tipu nekretnine, no bez iznimke govorimo o rastu.

Hrvatska danas ima priliku dodatno osnažiti sustav stambene štednje kroz modernizaciju regulatornog okvira i primjenu dobrih europskih praksi. Cilj pritom nije razvoj jednog financijskog proizvoda, nego stvaranje održivog sustava koji će budućim generacijama olakšati put do vlastitog doma.