Državna poticajna sredstva (DPS) na stambenu štednju ove će godine iznositi 1,2 posto ili 60 kuna na maksimalno godišnje uplaćenih 5000 kuna. Tom je odlukom Vlada nastavila višegodišnji trend smanjivanja poticaja na stambenu štednju, započet 2015. kada je uvedena nova formula za njihov izračun (zbroj prosječne kamatne stope na oročene devizne depozite građana i na državne obveznice).
Prema zakonu, sam prijedlog donosi Ministarstvo financija do 31. lipnja tekuće godine, ali kako to nije učinilo na vrijeme, “zbog hitnoće te u cilju što žurnijeg informiranja javnosti, predlaže se stupanje na snagu prvog dana od dana objave u Narodnim novinama”.
Atraktivnost
Sustav stambene štednje u Hrvatskoj uveden je 1998. i u prvim godinama državna poticajna sredstva iznosila su čak 1250 kuna godišnje, da bi se prije četiri godine stambene štedionice našle pred gašenjem jer je tadašnji ministar financija Slavko Linić smatrao da ne ispunjavaju svoju primarnu svrhu, a to je povoljnije stambeno kreditiranje, već služe za dobivanje boljih uvjeta štednje nego u bankama. Kako se čini, upravo je to danas razlog njihove atraktivnosti.
Od 1. lipnja ove godine s radom je prestala Prva stambena štedionica (PSŠ) i pripojena je svom osnivaču, Zagrebačkoj banci, a kao razlog su naveli upravo kontinuirano smanjivanje DPS-a. Tako su na tržištu ostale četiri štedionice - PBZ, Raiffeisen, Wüstenrot i HPB - a sve one tvrde da su proteklih godina ipak uspijevale zadržati interes klijenata, prije svega zato što su nudile nešto veće prinose na štednju od onih koji se mogu dobiti u bankama.
Ministarstvo financija navodi da je “prosječna kamatna stopa na nove devizne depozite stanovništva u proteklih 12 mjeseci” iznosila 0,44 posto. Istodobno su u štedionicama u prosjeku i dvostruko veće te, uz to, fiksne za ugovoreno razdoblje. U HPB-u, primjerice, navode da klijentima nude fiksnu kamatnu stopu na štednju u kunama na dvije godine od 1,7 posto, a na eure od 0,8 posto.
Manje uplate
“Stambena štednja je zbog viših kamatnih stopa od klasične štednje i dalje atraktivna, pogotovo na veće iznose depozita. Zbog kontinuiranog smanjivanja iznosa maksimalnih državnih poticaja za stambenu štednju smanjuje se broj štediša s manjim uplatama”, kažu u HPB-u. Štediša bivšeg PSŠ-a, pak, navodi kako mu je ugovorena kamatna stopa za prvih pet godina štednje iznosila oko tri posto na deviznu štednju, a nakon što mu je lani ugovor istekao i nije ga odjavio, on mu je automatski produljen, uz kamatnu stopu neznatno veću od oko 1 posto. Tako mu je, primjerice, na iznos depozita od oko 5500 eura pripisana kamatna stopa od oko 60 eura. Na to je, kaže, platio porez od oko sedam eura i prirez od 1,3 eura.
“Nemam bolju ideju kamo sa štednjom pa sam je jednostavno ostavio u štedionici”, kratko objašnjava. Onih koji tako razmišljaju sigurno je dosta pa štedionice nisu doživjele neki značajniji odljev klijenata, unatoč tome što su i njihove kamate niske, a poticaji države skromni. Više se i ne prati sustavno koliko je štediša u štedionicama, ali prije se spominjala brojka od oko 500.000.
Posve je drugo pitanje koliko njih koristi taj vid štednje da bi ostvarili povoljniji stambeni kredit, što je bila početna ideja osnivanja štedionica. Njihovi čelnici tvrde da se broj ugovora smanjuje, ali povećavaju se iznosi koje građani uzimaju za stambeno kreditiranje i imovina štedionica uglavnom stagnira.