Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Bez magaraca život na obali i otocima stoljećima nije bio zamisliv. Tovar je životinja koja malo troši, a puno daje, multifunkcionalni radni stroj iz ere u kojoj radnih strojeva još nije bilo. Domesticiran puno prije konja, služio je za prijevoz tereta i ljudi, a na otocima imao je i građevinsku funkciju jer je svojim kopitima stvarao staze i puteljke koji su povezivali naselja i polja, uvale i lučice. Životinja koja treba malo vode i hrane izdržljiva je i dobro podnosi suhu, mediteransku klimu.
Brsteći nisko raslinje, magarci su održavali livade, čuvajući na taj način otok od požara. Oni su čuvali i ovce od predatora, a njihovo je mlijeko, po sastavu slično ljudskom, čuvalo malu djecu od gladi i bolesti, osnažujući dječji imunološki sustav.
Danas znamo da su magarci vrlo inteligentne i izrazito socijalne životinje.
80 eura po litri
S pojavom traktora, magarci su postali nepotrebni, pa je u mnogim dijelovima obale i otoka njihov broj pao na nulu. Na Rabu su, recimo, 1911. godine živjela 582 magarca. Danas ih ima dvadesetak, a da ih je uopće toliko, možemo zahvaliti globalnom trendu opsesije zdravom prehranom, zdravim načinom života, povratku izvornom... Magareće mlijeko je, naime, zbog svojih blagotvornih učinaka na ljudski imunitet danas vrlo tražen proizvod koji postiže cijenu od 80 eura po litri.
Rapsku magareću renesansu predvodi jedna mlada obitelj, supružnici Dora Šimičić i Kristijan Pereza, koji su se na svoj rodni otok vratili nakon trogodišnje avanture života i rada u Švedskoj te su prije godinu i pol pokrenuli OPG Kanat, farmu magaraca. Dora i Kristijan željeli su da njihovi sinčići Rafael i Roko odrastaju onako kako su oni odrastali, na čistom zraku u otočnoj idili, gdje svatko svakog zna i svi si međusobno pomažu, u dodiru s morem, suncem, prirodom. Rab je, kako kaže Dora, idealan otok jer ima i gradsku i seosku komponentu i dovoljno je velik da ponudi sve sadržaje nužne za kvalitetan život, a opet dovoljno malen da se sačuva prisnost zajednice.
- Farma magaraca je jako dugo bila naša želja. Prije godinu i pol kupili smo prvog magarca, a onda smo odlučili da bi bilo interesantno imati minijaturne magarce, budući da ih do sada ovdje nije bilo. Tako smo došli do tri magarca i rekli: ‘Hajmo probati s mužnjom", pa smo nabavili još tri ženke. Tako se namnožio njihov broj i sada ih imamo devet - priča Dora Šimičić.
Minijaturni magarac je, veli, mediteranski magarac koji potječe iz Italije.
- To je posebna vrsta. Postoje mikrominijaturni magarci, do 74 centimetra, i minijaturni, od 74 do 90 centimetara. U Hrvatskoj ih, koliko mi je poznato, nema, možda ih je netko i nabavio, ali nisam čula za takav slučaj. Mi smo ih nabavili iz Nizozemske - kaže Dora.
Ona je tri godine studirala agronomiju, zaštitu bilja, i kaže da je oduvijek željela imati farmu jer voli životinje otkad zna za sebe.
- Ali uvijek je bilo ‘jednog dana‘, kada budemo imali posao, pa da nam to bude nešto sa strane. Bila sam doma s prvim djetetom, bebom, i iskočio je neki oglas. Odmah sam rekla ‘to je to‘, ne trebamo više čekati - otkriva.
Pristupačne životinje
Na farmi koja se prostire na površini od tri hektara uz devet magaraca nalazi se i šest minijaturnih koza te dva janjca koja su dobili zimus. Dora veli da imaju još skoro tri hektara terena koji planiraju urediti i staviti u turističku funkciju, tako da će ukupna površina OPG-a Kanat u bliskoj budućnosti biti skoro šest hektara.
Minijaturne koze i magarci, priča Dora, puno su pristupačniji za djecu.
- Dokazano je da minijaturne koze i magarci pružaju puno više ljubavi, da imaju puno veću povezanost s ljudima - ističe. Za sada se na njihovoj farmi može degustirati i kupiti magareće mlijeko, a prodaju i heklane amigurme koje hekla Kristijanova majka, kao suvenire.
- Ove godine smo napravili i majice, imamo i maslinovo ulje. Trenutno radimo na testerima pa ćemo proizvoditi i kreme od magarećeg mlijeka - dodaje Dora Šimičić.
Njen suprug Kristijan vozač je sanitetskog vozila, a farma je njihov zajednički projekt u koji ulažu puno ljubavi i energije. Život na otoku je, kaže, odličan i pruža im sve što im treba.
Posebno iskustvo
- Imamo svoj mir i tišinu, a opet smo dobro povezani s kopnom. Na Rabu ima dosta događanja, čak i tijekom zimskih mjeseci, tako da na otoku nikada nije dosadno - pojašnjava.
Magarcima je, veli, potrebno svakodnevno osiguravati čistu vodu, a hranu im je najbolje davati dva puta dnevno jer ta životinja nema naviku stati kada krene jesti, a prejedanje nije dobro za njihovo zdravlje.
- Zbog mužnje dolazimo dva puta dnevno. Količina mlijeka koje daju varira od magarice do magarice. Imali smo jednu koja je davala manje od decilitra dnevno, a druga daje tri do četiri decilitra. Postoje magarice koje daju i više - tumači.
Interes za mlijekom je, kaže, dosta velik, najviše među domaćim ljudima.
- Ono je najsličnije našem, ljudskom mlijeku. Puno je vitamina i jako je dobro za bronhitis i alergije. Puno pomaže i kod kašlja. Kašalj kod djece, recimo, rješava dosta brzo i uspješno - veli Dora.
Magarci na Rabu su skoro nestali, a sada se, priča Dora, pomalo vraćaju, tako da se njihov broj već približava 30. Farma OPG Kanat otvorena je cijelu godinu, s time da od 1. rujna pa do lipnja, izvan turističke sezone, rade po najavi, dok su po ljeti svakodnevno tamo, u jutarnjem i poslijepodnevnom terminu. Ulaz naplaćuju dva eura po osobi, a posjetitelji imaju priliku hraniti životinje i degustirati mlijeko. Za dodatna tri eura mogu ući unutar ograde, češljati životinje, maziti ih i družiti se s njima, što je posebna atrakcija koja najviše veseli najmlađe.
- Turisti budu oduševljeni. Magarce, ako i vide, često vide samo izdaleka, tako da im je ovaj neposredni kontakt posebno iskustvo - zaključuje rapska farmerica.
