Ove se godine obilježava dvjestota godišnjica prve uspješne ljudske transfuzije krvi, a danas je krv za neke zemlje vrlo unosan posao. Svjetski izvoz vrijedi više od svjetskog izvoza zrakoplova. No, pri tome treba imati na umu da se ne radi o krvi koja je potrebna za transfuziju (jer potreba za njom je sve manja zahvaljujući napretku medicine), već o plazmi, žućkastoj izvanstaničnoj tekućini koja se dobiva kada se iz krvi izdvoje krvne stanice.
Zašto je to tako? Naime, osim anorganskih tvari, u krvnoj plazmi se nalazi velika količina različitih bjelančevina čija je zadaća prijenos pojedinih hormona, imunološka obrana od mikroorganizama te zgrušavanje krvi. Tako se, primjerice, proizvodi od plazme koriste za cjepiva protiv bjesnoće ili tetanusa, u slučaju hemostaze za zgrušavanje krvi, tijekom i nakon kemoterapije za pomoć pri oporavku oslabljenog imunog sustava ili u slučaju hemolitičke bolesti fetusa, odnosno bolesti u kojoj krvna grupa fetusa nije kompatibilna s majčinom (što može uzrokovati spontani pobačaj).
No, budući da svjetska potražnja za plazmom raste, kao i za proizvodima koji ju sadrže, ona je postala vrlo unosan posao. Upravo izvoz te tekućine vrijedi više od nevjerojatnih 126 milijardi dolara, piše The Economist. Od toga, tri četvrtine dolazi iz SAD-a, a polovina toga uvozi se u Europu. Pri tome treba imati na umu da izvoz plazme čini 1,6 posto američkog ukupnog izvoza!
Osim toga, trebalo bi naglasiti da je Amerika jedna od pet država koje su potpuno neovisne o plazmi drugih zemalja. Mnogi to pripisuju činjenici da su SAD, Kina, Njemačka, Austrija i Mađarska (i dio Kanade) jedine države svijeta u kojima se plaća davalaštvo. No, plaćanje doniranja krvi predmet je mnogih debata i iako se čini kao posao samo s dobrim stranama, s razlogom su tih pet (i pol) država jedine na svijetu koje to čine.
Hrvatska, primjerice, ne plaća ni puno darivanje krvi kao ni ono staničnim separatorom (samo plazme ili samo trombocita). Naime, velika većina država svijeta smatra da plaćeni darivatelji često prešućuju važne podatke o osobnom zdravstvenom stanju te darivanje krvi može narušiti njihovo zdravlje, a primjena njihove krvi za liječenje može pogoršati stanje bolesnika i biti uzrokom prijenosa zaraznih bolesti koje se prenose krvlju poput hepatitisa, sifilisa i AIDS-a.
No, Hrvatska, kao i brojne druge države, zaposlenim osobama daje slobodan dan na poslu. Osim toga, muškarci koji više od 35 puta, i žene više od 25 puta u životu daruju krv, imaju pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje koje provodi HZZO.
Pri tome treba imati na umu da se plazma obnavlja brže od krvnih stanica pa ju donori mogu dati češće. Tako muškarci mogu darivati punu krv svaka tri mjeseca, a žene svaka četiri, dok darivati plazmu staničnim separatorom možete i do 25 puta godišnje (s razmakom između dva davanja od najmanje 3 dana). I za darivanje pune krvi i za darivanje samo plazme dobit ćete slobodan dan na poslu.